Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-419/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-421/2019-40, od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 6. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu ( točki I., II., i IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P-421/2019-40 od 28. travnja 2023.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, dužan je tužiteljici FL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.146,58 eura (tisućustočetrdesetšest eura i 58 centa), odnosno 8.638,89 kuna1 (osamtisućašestotridesetosam kuna i 89 lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31.7.2008. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01.08.2008. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi: na iznos od 27,30 EUR ( 205,70 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2008 na iznos od 31,07 EUR ( 234,09 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2008 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2008 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2008 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2008 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2008 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2008 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2010 na iznos od 25,52 EUR ( 192,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2010 na iznos od 25,52 EUR ( 192,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2011 na iznos od 25,52 EUR ( 192,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2011 na iznos od 25,52 EUR ( 192,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2011 na iznos od 25,52 EUR ( 192,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2011 na iznos od 25,52 EUR ( 192,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2011 na iznos od 21,18 EUR ( 159,58 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2011 na iznos od 21,18 EUR ( 159,58 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2011 na iznos od 21,18 EUR ( 159,58 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2011 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2011 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2011 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2011 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2011 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2012 na iznos od 16,93 EUR ( 127,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2012 na iznos od 11,26 EUR ( 84,87 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2012 pa do plaćanja, sve u roku od 15 dan.
II. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, dužan je tužiteljici FL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 3.379,66 eura (tritisućetristosedamdesetdevet eura
i
centa),
odnosno
25.464,04
kuna1
(dvadesetpettisućačetiristošesdesetčetiri kuna i 4 lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 12,98 EUR ( 97,78 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2011 na iznos od 44,57 EUR ( 335,81 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2011 na iznos od 40,48 EUR ( 305,01 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2011 na iznos od 41,10 EUR ( 309,64 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2011 na iznos od 55,98 EUR ( 421,79 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2011 na iznos od 57,05 EUR ( 429,83 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2011 na iznos od 128,13 EUR ( 965,39 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2011 na iznos od 62,57 EUR ( 471,41 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2011 na iznos od 55,42 EUR ( 417,58 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2011 na iznos od 54,53 EUR ( 410,86 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2011 na iznos od 53,90 EUR ( 406,08 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2011 na iznos od 57,04 EUR ( 429,74 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2012 na iznos od 60,34 EUR ( 454,62 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2012 na iznos od 60,59 EUR ( 456,49 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2012 na iznos od 58,37 EUR ( 439,81 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2012 na iznos od 59,47 EUR ( 448,07 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2012 na iznos od 60,50 EUR ( 455,86 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2012 na iznos od 58,86 EUR ( 443,49 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2012 na iznos od 117,26 EUR ( 883,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2012 na iznos od 58,49 EUR ( 440,67 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2012 na iznos od 56,14 EUR ( 422,96 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2012 na iznos od 58,62 EUR ( 441,67 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2012 na iznos od 73,26 EUR ( 551,99 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2012 na iznos od 59,51 EUR ( 448,39 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2013 na iznos od 54,19 EUR ( 408,32 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2013 na iznos od 58,72 EUR ( 442,45 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2013 na iznos od 58,94 EUR ( 444,10 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2013 na iznos od 57,04 EUR ( 429,74 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2013
na iznos od 51,96 EUR ( 391,53 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2013 na iznos od 51,83 EUR ( 390,51 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2013 na iznos od 110,70 EUR ( 834,05 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2013 na iznos od 54,98 EUR ( 414,21 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2013 na iznos od 58,11 EUR ( 437,83 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2013 na iznos od 56,49 EUR ( 425,66 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2013 na iznos od 57,42 EUR ( 432,66 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2013 na iznos od 58,49 EUR ( 440,66 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2014 na iznos od 49,40 EUR ( 372,24 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2014 na iznos od 50,58 EUR ( 381,06 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2014 na iznos od 50,22 EUR ( 378,39 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2014 na iznos od 48,85 EUR ( 368,05 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2014 na iznos od 48,29 EUR ( 363,83 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2014 na iznos od 48,44 EUR ( 364,95 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2014 na iznos od 109,00 EUR ( 821,24 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2014 na iznos od 51,50 EUR ( 388,03 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2014 na iznos od 51,21 EUR ( 385,83 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2014 na iznos od 52,44 EUR ( 395,12 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2014 na iznos od 53,30 EUR ( 401,62 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2014 na iznos od 52,84 EUR ( 398,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2015 na iznos od 53,46 EUR ( 402,76 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2015 na iznos od 53,45 EUR ( 402,73 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2015 na iznos od 53,46 EUR ( 402,82 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2015 na iznos od 53,46 EUR ( 402,79 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2015 na iznos od 53,46 EUR ( 402,83 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2015 na iznos od 53,46 EUR ( 402,78 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2015 na iznos od 111,90 EUR ( 843,08 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2015 na iznos od 53,45 EUR ( 402,75 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2015 na iznos od 53,46 EUR ( 402,80 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2015 pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i to radi plateža zakonske zatezne kamate:
na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2009 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2010 na iznos od 32,01 EUR ( 241,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2010.
IV. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi prouzročeni trošak parnice u iznosu 2.343,02 eura / 17.653,50 kuna1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 28. travnja 2023. pa do isplate koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
i r i j e š i o
"I. Tužiteljici se dopušta preinaka tužbe prema podnesku od 22. listopada 2019. odnosno za povrat više plaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.
II. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prijeboja iznosa od 5.589,43 kn u cijelosti."
2. Protiv točke I., II., i IV. izreke presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškove žalitelju, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 19. srpnja 2005., a kojim je tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 51.000,00 CHF. Tužiteljica zhtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužiteljica temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o kreditu broj 9010643214 19. srpnja 2005. (Dalje: Ugovor) te da je kreditor odobrio korisnici kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 51.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 360 mjeseci protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je kredit otplaćen.
8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;
- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 4,30% u vrijeme sklapanja Ugovora;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,
- da su stranke 14. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.
9. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 – dalje: ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).
10. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
11. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud zaključuje da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i Ugovor.
12. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
12.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. Zastara za povrat preplaćenih iznosa za promjenjivu kamatnu stopu počela je teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.
14. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužiteljici iznos koji je tužiteljica kao korisnik kredita više uplatila tuženiku do dana konverzije 30. rujna 2015., uz uračunavanje preplate od 5.589,43 kn koju je tuženik priznao tužiteljici prilikom konverzije. Dosuđeni iznos od ukupno 4.526,24 eura, sastoji se od iznosa od 1.146,58 eura (8.638,89 kn), po osnovi promjene kamatne stope i iznosa od 3.379,66 eura (25.464,04 kn) po osnovi promjene tečaja CHF sa zateznim kamatama od stjecanja pa do dana plaćanja. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. ZOO tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.
14.1. Dakle visina dosuđenog iznosa predstavlja iznos stečenog bez osnove zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF s uračunavanjem preplate koja je utvrđena dodatkom Ugovora ( povrat po izvršenoj konverziji).
15. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 prvostupanjski je sud zaključio da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK, a ni aneksom Ugovora, izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.
16. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna, da aneksom ugovora tužiteljica nije obeštećena, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote.
17. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje, s obzirom na početak parničnog postupka, pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.
18. U ocjeni važnijih žalbenih navoda prema članku 375. stavka 1. ZPP-a valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi utemeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se tužiteljica pozvala.
18.1. U vezi ovih postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presude iz parnica donesenih po kolektivnoj tužbi jer je u članku 502. c. ZPP i 118. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može retroaktivno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.
19. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu, koje se temelji na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (primjenom članka 502.c ZPP-a).
20.Tuženik je mogao dokazivati, da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, te je na tu okolnost saslušan svjedok ĐL koja se zbog proteka vremena ne sjeća je li prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora osobno razgovarala s tužiteljicom.
21. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine. Tužba je podnesena 12.lipnja 2019. pa nije istekao opći zastarni rok koji se računa od pravomoćnosti označenih presuda u kolektivnom sporu.
22. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.
23. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, što je prvostupanjski sud kako je to navedeno u točki 14. ove drugostupanjske presude, pravilno i uradio uzevši u obzir efekt provedene konverzije.
24. Utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.
25. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO-a).
26. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužiteljica je, dakle, stekla pravo na restituciju preplaćenih svota uz primjenu instituta stjecanja bez osnove zbog ništetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.
27. I u ovom stadiju postupka sporno je tužiteljičino pravo na restituciju, odnosno je li to pravo prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.
28. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).
29. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.
29.1. Istina Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.
30. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
31. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15, nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
32. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz članaka 323. stavak 1., 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom, učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora do konverzije.
33. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju, valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača -"Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03, članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14) Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.
34. Tužiteljičino pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
34.1. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koju su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku, može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
35. Tužiteljica se, kao prvo, nije odrekla prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora, nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužiteljica nije znala čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.
36. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu F protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
37. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a odlučio o troškovima parničnog postupka.
38. Kako je tuženikova žalba odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
39. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 6. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
