REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Us II-130/2025-6

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MEDIKA d.d., Zagreb, Capraška ulica 1, OIB: 94818858923, kojeg zastupa opunomoćenica Belinda Čačić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Čačić & Partneri, Zagreb, A. Hebranga 27, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/5, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-02/25-01/148, URBROJ: 354-02/13-25-9 od 8. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbija se prijedlog tužitelja za održavanje usmene rasprave kao neosnovan (točka 1. izreke), odbija se žalba tužitelja kao neosnovana (točka 2. izreke), te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka 3. izreke).

1.1. Osporeno rješenje tuženika doneseno je povodom žalbe tužitelja u odnosu na sadržaj Dokumentacije o nabavi (dalje u tekstu: DON), u otvorenom postupku javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma s više gospodarskih subjekata na jednu godinu, broj objave: 2025/S F02-0002772, predmet nabave: lijekovi na listama HZZO-a koji imaju generičke paralele V za zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj, naručitelja Klinički bolnički centar Zagreb (dalje u tekstu: Naručitelj).

2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja ustao s tužbom zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U tužbenim razlozima, u bitnom, ističe da je osporeno rješenje doneseno temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešnom primjenom materijalnog prava, konkretno odredaba Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16. i 114/22. – dalje u tekstu: ZJN), pri čemu je neosnovano i neargumentirano prihvatio navode Naručitelja iz njegovog odgovora na žalbu, bez da se upustio u ocjenu svih žalbenih navoda tužitelja. Stoga tužitelj nastavno detaljnim tužbenim navodima osporava pravilnost dva osnovna zaključka tuženika, i to zaključak da je Naručitelj navodno predmet nabave podijelio na grupe vodeći se objektivnim kriterijima te zaključak da u predmetnom postupku nabave nisu povrijeđena temeljna načela javne nabave.

2.1. U odnosu na kriterij, kao jedini argument kojim je ocijenio osnovanom odluku Naručitelja da predmet nabave podijeli zasebno na Grupu 273 i Grupu 274 predmeta nabave, tuženik se očitovao jednom jedinom rečenicom, prema kojoj je u predmetnom postupku javne nabave Naručitelj predmet nabave podijelio na grupe vodeći se objektivnim kriterijem različitih farmaceutskih oblika i načina pripreme, što je Naručitelj u odgovoru na žalbu jasno i razumljivo obrazložio. Iz navedenog slijedi da se takav zaključak temelji na pogrešnom i nezakonitom obrazloženju Naručitelja koji se u konkretnom slučaju nije vodio objektivnim kriterijima za podjelu predmeta nabave na grupe, a koju činjenicu je svojim nezakonitim rješenjem tuženik propustio utvrditi. Tužitelj smatra da je dokazao da generičke paralele iz Grupe 273 i generičke paralele iz Grupe 274 predmeta nabave predstavljaju jednakovrijedne (istovrsne) i zamjenjive proizvode između kojih ne postoje apsolutno nikakve razlike u pogledu indikacije, doziranja, mjera upozorenja, nuspojava te farmakodinamike i farmakokinetike. Stoga drži da razdvajanje generičkih paralela lijekova samo na temelju njihova drukčijeg farmaceutskog oblika i načina pripreme nije ispravno niti prihvatljivo iz razloga jer oblik i tehnološki proces primjene nisu relevantni u pogledu učinkovitosti lijeka i ni na koji način ne pridonose dobrobiti pacijenta. S tim u vezi tužitelj upućuje na definiciju generičkog lijeka, pri čemu se poziva na Pravilnik o načinu utvrđivanja cijena lijekova ("Narodne novine", broj: 33/19., 72/23., 87/23.) i daje tablični prikaz kretanja cijena generičkih paralela izrijekom navedenih lijekova, nakon čega opisuje postupak registracije niza generičkih paralela, ukazuje na Pozive HZZO-a na sjednice Povjerenstva za lijekove od 23. kolovoza 2021. i 14. ožujka 2023., te zaključuje kako je nedvojbeno da je HZZO prilikom registracije generičkih paralela lijekova s djelatnom tvari Bortezomib, na jednak način tretirao generičke paralele koje dolaze u formulaciji praška i generičke paralele koje dolaze u formulaciji otopine, a što potvrđuje stajalište tužitelja da se ovdje radi o istovrsnim i jednakovrijednim oblicima lijekova, te da ne postoji opravdani razlog za razdvajanje generičkih paralela u dvije zasebne grupe.

2.1.1. Nadalje, uvidom u Popis međusobno zamjenjivih lijekova koje vodi Agencija za lijekove i medicinske proizvode (dalje u tekstu: HALMED) nedvojbeno je vidljivo da se na njemu ne nalazi niti jedan ampulirani lijek koji je namijenjen za pripravu u bolničkoj ljekarni odnosno ovaj Popis se ni na koji način ne odnosi na lijekove koji se pripravljaju u bolnicama pa, prema tome, nije niti moguće da se generičke paralele Grupe 273 i generičke paralele Grupe 274 predmeta nabave nalaze na predmetnom Popisu. Stoga je potpuno neutemeljeno Naručiteljevo pozivanje i tuženikovo opravdanje pozivanja na taj Popis i temeljenje razdvajanja grupa predmeta nabave na (opravdanom) izostanku predmetnih generičkih paralela s Popisa. Također, smatra da tuženik svojim rješenjem neosnovano prihvaća i argumentaciju Naručitelja kojom razdvajanje grupa predmeta nabave opravdava navodnom opasnošću od medikacijske pogreške, a što detaljnije pojašnjava, pri čemu se iscrpnim razlozima osvrće na neujednačenost prakse Naručitelja u okviru postupka javne nabave koju je proveo 2023. godine, te zaključuje da, usporedbom podataka koji se odnose na dokumentaciju o nabavi iz 2023. (kada je Naručitelj u jednu grupu predmeta uključio generičke paralele lijeka i u formulaciji praška i u formulaciji otopine), s podacima za Grupu 273 i Grupu 274 osporavane DON, jasno proizlazi da je riječ o istom predmetu nabave, istih formulacija, istih jačina i istih doza koje je Naručitelj potpuno neopravdano u okviru osporavane DON odlučio podijeliti na dvije grupe, a tuženik svojim rješenjem to opravdao. Osim toga, tužitelj ukazuje na činjenicu da se ni Naručitelj ni tuženik nisu očitovali niti na koji način na žalbene navode u kojima je ukazano na grupe predmeta nabave 266, 271, 306 i 307 osporavane DON, a koje je tužitelj naveo kao primjere u kojima Naručitelj predmete nabave nije razdvajao na zasebne grupe unatoč tome što su unutar iste grupe lijekovi različitih formulacija, a što detaljnije pojašnjava tabličnim prikazima navedenih grupa predmeta nabave, nakon čega zaključuje kako je nedvojbeno da tuženik nije opravdao izostanak bilo kakvih objektivnih kriterija za Naručiteljevu podjelu predmeta nabave na Grupu 273 i Grupu 274, kao ni činjenicu neujednačenog postupanja Naručitelja, iz kojeg razloga je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito.

2.2. Vezano na povredu načela tržišnog natjecanja, načela jednakog tretmana i načela zabrane diskriminacije, tužitelj ponavlja da za Grupu 274 predmeta nabave na tržištu postoji veći broj mogućih ponuditelja (nositelja odobrenja) koje izrijekom imenuje, dok s druge strane, za Grupu 273 predmeta nabave na tržištu Republike Hrvatske postoje svega dva moguća izrijekom navedena ponuditelja (nositelja odobrenja), slijedom čega, podjelom predmeta nabave na Grupu 273 i Grupu 274, nedvojbeno dolazi do neutemeljenog pogodovanja ograničenom broju potencijalnih ponuditelja iz Grupe 273 predmeta nabave, te su time mogući ponuditelji, koji na ovaj način konkuriraju isključivo u okviru Grupe 274 predmeta nabave, stavljeni u neravnopravan i diskriminirajući položaj. Takva praksa Naručitelja dovela bi i do narušavanja načela jednakog tretmana i načela zabrane diskriminacije te rezultira očiglednim ograničavanjem osnovnih postulata tržišnog natjecanja jer neopravdano sužava tržište i smanjuje broj mogućih ponuditelja, čime se izravno utječe na konkurentnost, kao i na načelo ekonomičnosti do čije potpunosti dolazi većim brojem potencijalnih ponuditelja. Pritom se tužitelj poziva na više rješenja tuženika iz 2022. i 2023. godine, citirajući dijelove tih rješenja, a kojima je poništena dokumentacija o nabavi iz postupaka javne nabave upravo zbog povrede načela tržišnog natjecanja u vidu diskriminacije potencijalnih ponuditelja. Nastavno se osvrće na povrede stajališta zauzetih u ranijoj praksi tuženika i Visokog upravnog suda RH, koje izrijekom navodi i sadržajno citira zaključujući da u konkretnom slučaju tuženik bez ikakvog pravnog utemeljenja odbija kao relevantnu uzeti u obzir raniju praksu (svoju i sudsku) na koju je tužitelj ukazao, a koja jasno potvrđuje povredu pravila temeljnih načela javne nabave jer naručitelj bez primjene bilo kakvih objektivnih kriterija razdvaja istovrsne predmete nabave na zasebne grupe.

2.2.1. Nadalje, tužitelj upire na povredu načela ekonomičnosti i načela razmjernosti glede predviđenih količina predmeta nabave, a na koje je upućivao i u žalbenom postupku. Ukazuje na činjenicu da su količine predmeta nabave predviđene za Grupu 273 (4.118 kom) i Grupu 274 (9.597 kom) dostatne za dvogodišnje potrebe tržišta Republike Hrvatske, o čemu je tužitelj više puta upozoravao Naručitelja koji je, komunikacijom kroz elektronski oglasnik javne nabave (EOJN) i sam potvrdio da će revidirati tražene količine, što do sada nije učinio. S tim u vezi, ponavlja da Naručitelj nije u obvezi kupiti, dok je dobavljač u obvezi pribaviti cjelokupne predviđene količine predmeta nabave, iz čega proizlazi enorman rizik od materijalne štete do koje bi došlo zbog činjenice da Naručitelj neće preuzeti svu predviđenu količinu proizvoda te će to kod odabranih ponuditelja rezultirati bacanjem dijela proizvoda, njegovim otpisom i u konačnici gubitkom.

2.3. Zaključno, iz navedenih razloga tužitelj predlaže objedinjavanje Grupe 273 i Grupe 274 DON-a u jednu grupu predmeta nabave, i to s revidiranim količinama predmeta nabave budući da bi provedba javne nabave prema količinama predviđenim DON-om rezultiralo gubicima i štetom na strani odabranih ponuditelja. Ujedno, u pogledu svih navoda iznesenih u tužbi, tužitelj predlaže održavanje ročišta za raspravu i saslušanje njegovih predstavnika, te da ovaj Sud poništi osporeno rješenje i riješi predmetnu upravnu stvar, podredno, poništi osporeno rješenje i vrati predmet na ponovni postupak, uz nalog tuženiku da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik se, u odgovoru na tužbu, protivi tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja, pri čemu dodatno pojašnjava i osvrće se posebno na sve istaknute tužbene navode.

3.1. U osvrtu na tužbene navode kojima tužitelj osporava podjelu predmeta nabave, u bitnom, ističe da je Naručitelj predmet nabave podijelio na temelju objektivnih kriterija, sukladno članku 204. stavku 1. ZJN-a, točnije na temelju činjenice da se radi o lijekovima koji imaju različiti farmaceutski oblik pa je samim time i način pripreme različit. Stoga drži irelevantnim ocjenu tužitelja da oblik i tehnološki proces pripreme nisu bitni za samu učinkovitost lijeka, jer Naručitelj nije razdvojio predmet nabave u grupama 273 i 274 po kriteriju učinkovitosti lijeka, niti je učinkovitost lijeka ono što je ovdje bilo predmet spora, već je sporno da li je Naručitelj postupio sukladno članku 204. stavku 1. ZJN-a kada je lijek nezaštićenog imena Bortezomib podijelio u dvije grupe, pri čemu je nebitno da li lijekovi iz navedenih grupa imaju/nemaju razlika u pogledu indikacija, doziranja, nuspojava i sl. . Naime, činjenica je da se radi o lijekovima koji imaju različiti farmaceutski oblik i način pripreme, što tužitelj ne osporava, a to je legitiman i dovoljan razlog da Naručitelj taj lijek podijeli na dvije grupe, kako bi se postigla konkurentnost i pružila jednaka mogućnost sudjelovanja u postupku javne nabave svim zainteresiranim gospodarskim subjektima na tržištu. Pritom tuženik naglašava da objektivni kriteriji navedeni u članku 204. stavku 1. ZJN-a nisu navedeni taksativno, već primjerice, što znači da Naručitelj ima pravo podijeliti predmet nabave na grupe i na temelju drugih kriterija koje smatra bitnim, a koji nisu spomenuti u citiranoj zakonskoj odredbi. S tim u vezi, tužbeni navod (str. 12.) da se različiti farmaceutski oblik i različit način pripreme ne mogu smatrati objektivnim kriterijima za podjelu predmeta nabave na grupe, ostaje na razini paušalne tvrdnje, jer tužitelj niti jednom riječju ne obrazlaže niti dokazuje iz kojih to objektivnih razloga različiti farmaceutski oblik i način pripreme ne bi mogli biti kriteriji za podjelu predmeta nabave na grupe.

3.1.1. Tuženik drži neosnovanim i pozivanje tužitelja na način postupanja HZZO-a prilikom registracije lijekova s djelatnom tvari Bortezomib, jer se ovdje ne radi o procesu uvrštavanja lijekova na Listu lijekova HZZO-a ili formiranju cijena za što je isključivo nadležan HZZO, već o postupku javne nabave lijekova, u kojem svaki naručitelj, pa tako i ovaj, ima pravo podijeliti predmet nabave na grupe uzimajući u obzir dosadašnja iskustva, stanje na tržištu i svoje potrebe, a pazeći pritom da takvom podjelom ne krši načelo tržišnog natjecanja. Osim toga, dodaje da je Naručitelj zatražio mišljenje HZZO-a te je dobio odgovor od 19. ožujka 2025. da je HZZO, uvrštavanjem na osnovnu listu lijekova svih oblika lijeka Bortezomib, izjednačio lijekove kao jednokvrijedne odnosno kao generičke paralele, što, međutim, ne znači da se naručitelj u svom postupku (prilikom određivanja predmeta nabave i odluke o podjeli na grupe) mora time voditi.

3.1.2. Nadalje, drži neosnovanim pozivanje tužitelja na odgovor HALMED-a od 21. ožujka 2025., jer na tom dokazu nije utemeljena ocjena neosnovanosti žalbenog navoda, a niti je tuženik pogrešno zaključio da je riječ o međusobno nezamjenjivim lijekovima, jer iz osporenog rješenja proizlazi da nigdje nije analizirao niti utvrdio da su lijekovi iz grupa 273 i 274 međusobno nezamjenjivi. Tuženik je, naime, žalbeni navod tužitelja da je Naručitelj lijekove koje nabavlja u grupama 273 i 274 trebao objediniti u jednu grupu, ocijenio neosnovanim na temelju činjenice da je Naručitelj lijek nezaštićenog imena Bortezomib, sukladno zakonskoj mogućnosti iz članka 204. stavka 1. ZJN-a, podijelio na dvije grupe na temelju objektivnog kriterija (različitost farmaceutskih oblika i način pripreme), pri čemu je uzeo u obzir ne samo svoje potrebe, već i situaciju na tržištu, dosadašnja iskustva, privremene nestašice i ekonomično i svrhovito trošenje javnih sredstava, a takvom podjelom ni na koji način nije ograničio tržišno natjecanje.

3.1.3. U odnosu na tužiteljeve navode vezane za predmet nabave u postupku iz 2023. godine, tuženik ističe da vrši kontrolu zakonitosti onog postupka u kojem je izjavljena žalba, radi čega za ocjenu osnovanosti predmetne žalbe nije relevantno kako i na koji način je Naručitelj postupao u ranijim postupcima. Osim toga, smatra da Naručitelj nije dužan niti je za očekivati da će u postupcima javne nabave, gdje se radi o istom predmetu nabave, isti uvijek definirati na jednak način jer bi to značilo potpuno zanemarivanje analize tržišta, dosadašnjeg iskustva u pogledu postignute razine tržišnog natjecanja i mnogih drugih elemenata primjenjive prirode (primjerice privremene nestašice i slično) koji uvelike utječu na formiranje odluke naručitelja kako i na koji način će odrediti predmet nabave. Vezano na prigovor da se tuženik nije očitovao na dio žalbenog navoda u pogledu neujednačene prakse Naručitelja, osim što upire na praksu ovoga Suda vezanu na sadržaj obrazloženja odluka, drži bespredmetnim povlačiti paralelu s načinom na koji je Naručitelj propisao lijekove u grupama 266, 271, 306 i 307 prvenstveno iz razloga jer se ne radi o istom lijeku. Naručitelj je u konkretnom slučaju razdvojio lijek Bortezomib na dvije zasebne grupe, dok u grupama 266,271, 306 i 307 očito nije bilo razloga za istovjetno postupanje pa, to što je Naručitelj u nekim drugim grupama i u pogledu drugih lijekova postupio drukčije, samo po sebi nije razlog za ocjenu nezakonitosti DON-a kod određivanja predmeta nabave u grupama 273 i 274.

3.2. U odnosu na prigovore pogodovanja, tuženik dodatno navodi kako je Naručitelj, na temelju objektivnih kriterija i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti (već navedene u ovom odgovoru na tužbu), lijek nezaštićenog imena Bortezomib podijelio na dvije grupe, i to tako da u svakoj od navedenih grupa postoji više gospodarskih subjekata koji mogu ponuditi predmet nabave na način kako je definiran u tim grupama. Pritom tuženik podsjeća da je takvo pravno shvaćanje već potvrđeno u izrijekom navedenim odlukama ovoga Suda, prema kojima je u situaciji kada postoje barem dva gospodarska subjekta koja mogu ponuditi predmet nabave, tržišno natjecanje osigurano i u takvim okolnostima nema mjesta navodima o pogodovanju. Smatra neosnovanim i pozivanje na pojedine odluke tuženika (izrijekom navedene u tužbi), jer se u tim odlukama radilo o drukčijem činjeničnom i pravnom stanju, a što nastavno tuženik pojašnjava iznoseći detaljnije razloge s tim u vezi.

3.2.1. U odnosu na prigovore predviđenih količina predmeta nabave u grupama 273 i 274, osim što upire na razloge iz osporenog rješenja (str. 8.), tuženik dodaje da je Naručitelj okvirne količine odredio sukladno potrebama krajnjih korisnika – zdravstvenih ustanova te je DON-om propisao da su količine okvirne te da stvarno nabavljena količina može biti veća ili manja od predviđene (okvirne) količine. Prema tome, moguće je da stvarno nabavljena količina u konačnici bude i veća od okvirne, a tužitelj svojim navodom, na razini hipotetičke tvrdnje, opisuje što bi se moglo dogoditi (materijalna šteta) ako stvarno nabavljena količina bude manja od okvirne, iako svaki zainteresirani gospodarski subjekt prilikom izračuna cijena i donošenja odluke o sudjelovanju u pojedinom postupku preuzima na sebe određene rizike koji, sukladno odredbi članka 200. stavka 2. ZJN-a, ne smiju biti neuobičajeni. S obzirom da se u ovom predmetu radi o postupku javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma, a uvažavajući da je Naručitelj u troškovnicima naveo podatke o (okvirnim) količinama te je naglasio da stvarno nabavljena količina može biti veća ili manja od predviđene (okvirne) količine, u takvim okolnostima se zasigurno ne može tvrditi da bi se ovdje radilo o preuzimanju neuobičajenih rizika za zainteresirane gospodarske subjekte.

3.3. Na kraju, tuženik drži neosnovanim i zahtjev tužitelja za podmirenje troškova žalbenog postupka, jer tuženik ne može biti obveznik plaćanja tih troškova, a što proizlazi iz odredaba članka 398., članka 402. i članka 431. ZJN-a. Iznoseći i druge razloge kojima otklanja osnovanost tužbenih prigovora, tuženik predlaže ovom Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba Klinički bolnički centar Zagreb, ovdje Naručitelj, u odgovoru na tužbu, smatra da je pri ocjeni osnovanosti žalbe tuženik uzeo u obzir dokumentaciju predmetnog postupka, sve dokaze i očitovanja stranaka žalbenog postupka te je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio u potpunosti zakonito rješenje s detaljnim i argumentiranim obrazloženjem koje sadrži sve elemente iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). U očitovanju opširno ponavlja razloge koje je već naveo tuženik u odgovoru na tužbu, a kojima ukazuje na neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), odgovori na tužbu tuženika i Naručitelja dostavljeni su tužitelju, koji se na iste nije posebno očitovao.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

8. Naime, razmatrajući sadržaj tužiteljeve tužbe i tužbenog zahtjeva, te odgovore na tužbu tuženika i Naručitelja, kao i dokaze priložene svezu spisa, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba ZJN-a, a imajući u vidu sporne odredbe DON-a, osnovano zaključio da time što je podijelio predmet nabave na grupe 273 i 274, Naručitelj nije povrijedio odredbe članka 203., članka 204. stavka 1., članka 205. stavka 1. i 2. i članka 206. stavka 2. ZJN-a, a niti je povrijedio načela tržišnog natjecanja, jednakog tretmana i zabrane diskriminacije propisane odredbom članka 4. stavka 1. ZJN-a.

9. Pritom je, argumentirano obrazlažući stajališta istaknuta u osporenom rješenju, tuženik dao dostatnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

10. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti, na što je već uputio i tuženik u odgovoru na tužbu, da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s time da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je ista utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenom rješenju tuženik, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitom DON u osporenom dijelu, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost žalbenih prigovora na kojima tužitelj inzistira i u tužbi, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.

11. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, tuženik je ispravno ocijenio, i valjanim razlozima obrazložio, da je Naručitelj predmet nabave podijelio na dvije grupe vodeći se, kod razdvajanja generičkih paralela lijekova, objektivnim kriterijem različitih farmaceutskih oblika i načina pripreme. Ovo iz razloga jer se ovdje radi o postupku javne nabave, u kojem se, suprotno stavu tužitelja, lijekovi mogu podijeliti u grupe po više različitih kriterija, neovisno o istovjetnim karakteristikama tih lijekova s medicinskog stajališta (u pogledu indikacije, doziranja, mjera upozorenja, nuspojava i sl.), a koje nisu ni sporne, ali su irelevantne za predmetni postupak, zbog čega i ovaj Sud nalazi da razlika u formulaciji lijeka (otopina odnosno prašak) predstavlja objektivni kriterij kakav ima u vidu članak 204. stavak 1. ZJN-a, koji je dostatan za podjelu predmeta nabave u grupe kako je to DON-om učinjeno.

12. Neosnovano tužitelj upire i na povrede načela javne nabave vezano na broj potencijalnih ponuditelja u odnosu na Grupu 273 predmeta nabave, jer i iz tužbenih navoda proizlazi da za navedenu Grupu postoje dva moguća ponuditelja. U takvoj pak situaciji tj. u situaciji kada postoje barem dva gospodarska subjekta koja mogu ponuditi predmet nabave, tržišno natjecanje je osigurano, a koje stajalište je u skladu i s ustaljenom praksom ovoga Suda zauzetom u više ovosudnih presuda, na koje ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu.

13. Sud ne nalazi osnovanim ni prigovore usmjerene na postupak javne nabave iz 2023. godine te na sadržaj DON-a u drugim grupama (266, 271, 306 i 307) u kojima je objedinjen predmet nabave, kao i na osporavanje predviđenih količina predmeta nabave u grupama 273 i 274. To stoga jer je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti DON-a u odnosu na Grupu 273 i Grupu 274 pa pozivanje na uvjete nabave određene dokumentacijom iz 2023. te na grupe predmeta nabave iz ovdje osporene DON koje se tužbom niti ne pobijaju, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke, kako to pravilno obrazlaže i tuženik u odgovoru na tužbu.

13.1. Također, Sud prihvaća, kao što ih je osnovano prihvatio i tuženik, razloge Naručitelja vezane za predviđene okvirne količine predmeta nabave, koje su određene sukladno iskazanim potrebama ne samo Naručitelja, već i drugih zdravstvenih ustanova, a kod određivanja koje se, pored ostalog, Naručitelj rukovodio potrebom osiguranja pružanja pravodobne zdravstvene zaštite stanovništvu i kontinuirane opskrbe lijekom (uvažavajući privremene nestašice, obustavu isporuka, analizu tržišta i dr.), slijedom čega prigovori tužitelja, usmjereni u bitnom na nastanak eventualnog gubitka i štete ako Naručitelj ne bi preuzeo svu predviđenu (okvirnu) količinu proizvoda, nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, a na koju okolnost su se valjanim razlozima očitovali i tuženik i Naručitelj u odgovorima na tužbu.

14. Slijedom izloženog, proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanog ovlaštenja tuženika koji je, sukladno članku 425. stavku 3. ZJN- a, odgovorio na sve pravno odlučne žalbene prigovore pa, s obzirom da tužitelj i u tužbi ponavlja prigovore istaknute u žalbi, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost tuženikovog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.

15. Iz navedenih razloga, ovaj Sud nije ocijenio potrebnim održati raspravu u predmetnom upravnom sporu. Naime, Sud je tijekom ovog spora tužitelju dostavio odgovore na tužbu koje su dali tuženik i Naručitelj, čime mu je omogućio očitovanje na navode iz istih, nakon čega je, s obzirom da u ovoj stvari pravno odlučne činjenice nisu sporne te da tužitelj u biti osporava samo primjenu prava, jer svojim tužbenim navodima u stvari traži drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog prava, predmetni spor riješio bez rasprave, odgovarajućom primjenom ovlaštenja iz članka 98. točka 4. ZUS-a, imajući pritom u vidu specifičnost postupka javne nabave, osobito propisane rokove za donošenje odluke u tim predmetima.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić