Poslovni broj: Usž-1823/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4213/2024-7 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4213/2024-7 od 25. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda poništena su rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/24-04/285, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 03. rujna 2024. (točka I. izreke) i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/15389, URBROJ: 251-10-32-1/006-24-4-MK od 18. travnja 2024. (točka II. izreke) te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka III. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 18. travnja 2024., kojim je tužiteljici utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu 1 u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma udjela 266,15 m[3] , i izgrađenu stambenu zgradu 2 u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma udjela zgrade 310,99 m[3] , u ukupnom iznosu od 3.829,95 EUR.

3. Zainteresirana osoba pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u konkretnom slučaju primjenjiv Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13, dalje: ZKG/95), koji ne propisuje prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa i nakon kojeg se ta obaveza ne bi mogla utvrditi, uslijed čega smatra nezakonitom presudu prvostupanjskog suda kojom je sud poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zbog nastupa zastare. Mišljenja je da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odredbe Općeg poreznog zakona primjenjuju u postupku izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu, a ne i u postupku utvrđivanja obveze. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu zainteresirane osobe, budući da je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

7. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I 350-05/2013-007/8577, URBROJ: 251-13-22/709-2015-11 od 26. svibnja 2015., kojim su ozakonjene predmetne nekretnine, postalo pravomoćno i izvršno 25. lipnja 2015. godine. Dopisom od 14. lipnja 2016. tijelu nadležnom za obračun komunalnog doprinosa dostavljeno je citirano rješenje o izvedenom stanju te je zatražen obračun komunalnog doprinosa, koji zahtjev je nadležno tijelo zaprimilo 1. srpnja 2016., nakon čega je, ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 18. travnja 2024., utvrđen komunalni doprinos za predmetne nekretnine temeljem proračuna troškova komunalnog doprinosa od 20. studenoga 2020. godine.

8. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u predmetnom postupku mjerodavan Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG/18), koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

9. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 25. lipnja 2015., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. i nastupila je 1. siječnja 2022., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je osporavano drugostupanjsko rješenje od 3. rujna 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 18. travnja 2024. doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

11. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine. Sukladno navedenom, neosnovano tuženik smatra da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastaru prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

12. Kako je, dakle, razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima zainteresirane osobe, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire zainteresirana osoba.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 6. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić