Poslovni broj: Usž-4116/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZHU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv toč. II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us l-928/2023-3 od 22. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju točke II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us l-928/2023-3 od 22. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Reformacijskom presudom prvostupanjskog suda poništena su: rješenje Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-932-07/22-07/327, URBROJ: 541-11/5-22-3 od 13. rujna 2022. i rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, KLASA: UP/I-932- 07/22-03/309, URBROJ: 251-12-05-1-22-2 od 22. travnja 2022. (točka I izreke). Točkom II izreke je presuđeno da se odbija prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, KLASA: UP/I-932-07/05-01/903, URBROJ: 251-15-02/4-06-7 od 27. veljače 2006. Ujedno je riješeno da se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija i da svaka stranka snosi svoj trošak spora.

1.1. Rješenjem tuženika od 13. rujna 2022. je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 22. travnja 2022., kojim je bio odbačen prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim katastarskog rješenja od 27. veljače 2006. godine.

2. Protiv opisane presude Upravnog suda u Rijeci tužiteljica podnosi žalbu protiv toč. II., III. i IV. izreke presude.

3. U žalbi ističe da je odredbom čl. 128. Zakona o općem upravnom postupku jasno određeno koji su uvjeti da bi sud proglasio određeno rješenje ništavim, a što je u ovoj konkretnoj upravnoj stvari razlog naveden u čl. 128. st.1 točka 6. Zakona o općem upravnom postupku, „…da će se rješenje oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja…“. Smatra da nije jasno ni razumljivo obrazloženje pobijane presude iz točke 21. - da razlozi koje je tužiteljica navela u tužbi, ne predstavljaju razloge zbog kojih se rješenje može oglasiti ništavim, „…jer da tužiteljica ne navodi decidirano sadržaj koje odredbe kojeg zakona bi u konkretnom slučaju upućivalo na ispunjenje razloga za oglašivanje ništavim rješenja iz odredbe čl. 128. st. 1 toč. ZUP-a…“ , jer navodi tužbe sadrže jasne razloge na kojima tužiteljica temelji svoj prijedlog, no sama činjenica da tužiteljica nije u kaznenom postupku, pravomoćnom presudom nadležnog suda, dokazala da bi rješenje o promjeni podataka u katastru od 27.02.2006.g. bilo doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza, odnosno da je ista posljedica kaznenog dijela, ne može biti razlog da se oglašivanje rješenja ništavim odbije. Ponovno se ističe da su rješenjem prvostupanjskog tijela od 27.02.2006.g. izmijenjeni podaci posjednika na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način kako je to navedeno u izreci tog rješenja, uz obrazloženje da je uvidom u cjelokupnu opsežnu dokumentaciju, a posebno iz izvatka iz zemljišnih knjiga za zk.čest.br. 1579/2 i 1579/3 k. o. [katastarska općina] staro, utvrđeno da je ZH kao upisani novi posjednik, vlasnica navedenih zemljišnoknjižnih čestica, te da je utvrđeno da kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara navedenim zemljišnoknjižnim česticama Blato Staro. Slijedom takvog utvrđenja, donesen je zaključak da Grad Zagreb ne posjeduje valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, „… a da činjenica da je netko formalno upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predstavlja samo predmnijevu vlasništva, a ta činjenica sama za sebe nije dovoljna za utvrđenje prava vlasništva…“ Prvostupanjsko tijelo tako zaključuje da jače pravo ima netko tko navodno posjeduje valjani pravni temelj, a ne onaj koji je upisan u zemljišnoj knjizi kao njen vlasnik. Takav pravni stav iz rješenja od 27. veljače 2006.g. nije na zakonu utemeljen, slijedom čega je i prvostupanjsko tijelo pogrešno donijelo pobijanu odluku, a koju odluku drugostupanjsko tijelo nezakonito prihvaća, a u konačnici isto prihvaća i sud prvog stupnja. Osim navedenoga prvostupanjski sud ne pridaje važnost dokumentaciji priloženoj u spis, a to je dokaz da je do 2006. Grad Zagreb kao vlasnik i posredni posjednik imao zaključene Ugovore o zakupu predmetne nekretnine upravo s prednicima ovdje tužiteljice (odnosno članovima njene obitelji koji su bili nositelji obiteljskog obrta) te su isti kao neposredni posjednici, a temeljem odobrenja i zaključenog Ugovora o zakupu s Gradom Zagrebom, bili dugogodišnji posjednici nekretnina, koje u vrijeme donošenja rješenja čije se poništenje traži nije predstavljalo niti stvarno niti predmnijevano vlasništvo, ZH, a na koju je upis iz rješenja 2006. proveden. Zapisnik o navodno provedenom očevidu dana 28. 12. 2005. g. nezakonita je isprava, budući da navedeni očevid nije nikada proveden na licu mjesta, te nesporno slijedi da je ispunjen uvjet iz čl. 128. st.1 toč.6 ZUP-a, odnosno da je prilikom provedbe postupka promjene posjednika, učinjena nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja – čl. 128.st.1 toč.6 ZUP-a. Dodaje, da se nepravilnost u postupanju prvostupanjskog tijela koje je prethodilo donošenju rješenja od 27. veljače 2006.g. ogleda i u tome da je riječ o nekretnini koja je u posjedu prednika žaliteljice – nositelja obiteljskog obrta te im nije moglo ostati nepoznato da bi itko od ovlaštenih geodeta ili djelatnika katastra pristupio na navedenu nekretninu, a bez da isto ne zna nitko od osoba koje predmetnu nekretninu posjeduju, odnosno koriste za svoju poslovnu djelatnost obiteljskog obrta. Da je uistinu proveden očevid na licu mjesta, tada bi se utvrdilo da posjed nema ZH, da nekretnina nije oranica, već građevinsko zemljište koje služi za poslovnu djelatnost zakupnika, danas obrta žaliteljice, a po odobrenju (ugovorom o zakupu) vlasnika – Grada Zagreba. Zapisnik na kojemu se temelji ranije doneseno rješenje iz 2006.g., ne samo da je nezakonita/lažna isprava, već je realno lažan iskaz svjedoka – potpisnika zapisnika, te navedeno predstavlja nepravilnost koju Zakon o općem upravnom postupku traži.

4. Tužiteljica, stoga, smatra da je pobijana presuda protivna materijalnom propisu te predlaže poništiti pobijanu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu na način da ovaj Sud rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, KLASA: UP/I-932-07/05-01/903 od 27. 02. 2006. g oglasi ništavim, kao i da obveže tuženika da tužitelju naknadi ukupne tražene troškove upravnog spora.

5. Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda prvostupanjskog suda zakonita i valjano obrazložena, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, KLASA: UP/I-932-07/05-01/903, URBROJ: 251-15-02/4-06-7 od 27. veljače 2006., nije ništavo pa je prijedlog za oglašivanje ništavosti ispravno odbijen.

8. Naime, oglašivanje ništavosti upravnog rješenja, na koju se pazi i po službenoj dužnosti, izvanredni je pravni lijek po kojem se postupak oglašivanja ništavosti može pokrenuti samo i isključivo iz razloga propisanih člankom 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21., dalje: ZUP). Dakle, samo kad je u upravnom postupku rješavano o stvari iz sudske nadležnosti ili ako je rješenje doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku ili ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće ili ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo ili ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala ili ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

9. U konkretnom slučaju, upis ovlaštenika, koji tužiteljica, bez dokaza o nezakonitosti osnove za takav upis, osporava, kao ni po tužiteljici upitno provođenje očevida nisu razlozi iz članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, a ni drugi strogo propisani razlozi za utvrđenje ništavosti upravnog rješenja nisu ostvareni.

10. Naime, promjena upisa u katastru od 27. veljače 2026., kojim je promijenjen ovlaštenik, oblik i površine zemljišta, temelji se na Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj 128/99., 153/05. i 142/06., dalje: ZDIKN), prema čijem članku 105. se promjene glede nositelja prava na zemljištu unose u katastar na temelju rješenja zemljišnoknjižnog suda, a promjene na zemljištu provode se u katastru zemljišta na temelju rješenja područnog ureda odnosno ureda Grada Zagreba.

11. Uvidom u upravni spis Gradskog ureda za katastar Grada Zagreba UP/I-923- 07/04-01/1473, Sud je utvrdio da je postupak usklađivanja katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka inicirala KH s osnova sporazuma o ustupu nekretnina i s osnova rješenja o nasljeđivanju, tražeći da se upis društvenog vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispravi na njezino ime. Za potrebe tog postupka, radi usklađenja stare i nove izmjere, izrađen je i geodetski elaborat, što je sve, naposljetku, rezultiralo za tužiteljicu spornim rješenjem iz 2006. godine. Ovdje se napominje da vlasničko pravo tužiteljice na ovaj način nije povrijeđeno, jer nije nikada bila upisana ni u katastru niti u zemljišnoj knjizi, a zemljišno knjižni upis vlasništva Brdar Danice je ovlašten osporavati samo Grad Zagreb, kao sljednik prethodno upisane Općine Novi Zagreb.

12. Prema tome, kako je već naprijed obrazloženo, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da u ovom slučaju strogo propisani uvjeti iz članka 128. ZUP-a za oglašivanje ništavosti nisu ispunjeni, jer ni ZDIKN, niti koji drugi propis ne navode u žalbi i tužbi istaknute razloge prijedloga tužiteljice, kao razloge za oglašivanje ništavosti, niti u, u ovom slučaju, (upitni očevid i zapisnik o njemu) postoji pravomoćna presuda nadležnog suda o počinjenom kaznenom djelu vezanom uz ove razloge. Kako nije udovoljeno ni ostalim razlozima iz članka 128. ZUP-a, Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni prigovori tužiteljice te je žalba odbijena.

13. Tužiteljica neosnovano potražuje naknadu troška, uključivo za sastav žalbe, jer u ovom žalbenom dijelu spora nije uspjela pa nema pravo na naknadu troška, sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

14. Obzirom na sve naprijed navedeno, ovaj je Sud, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavak 4. ZUS-a, presudio kao u izreci.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić