Poslovni broj: 11 Kž-696/2023-8

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 11 Kž-696/2023-8

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E 

 

P R E S U D A 

 

 

           Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednika vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optužene K. Š., zbog kaznenog djela protiv imovine – teška krađa – iz članka 229. stavak 1. točka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 52. KZ/11, odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj 16 K-1076/2021-12 od 30. lipnja 2022. podnijela optužena K. Š., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023., u nazočnosti branitelja optužene K. Š., odvjetnika F. Ž..,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optužene K. Š. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivom optuženu K. Š. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teška krađa – iz članka iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11 u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 52. KZ/11, činjenično pobliže opisana u izreci presude te ju je, na temelju članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

 

1.1 Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20 i 80/22  – u daljnjem tekstu: ZKP/08) u vezi s člankom 77. KZ/11 od optužene K. Š. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u sveukupnom iznosu od 600,00 (šesto) kuna / 79,63 (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa) eura[1], koji iznos predstavlja imovinu R. H., te je naloženo optuženoj da R. H. isplati navedeni iznos u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 zakonski nasljednici iza pokojne T. V. s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optužena K. Š. je oslobođena od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv navedene presude žalbe je podnijela optužena K. Š. po braniteljici A. H., odvjetnici iz Z., koja se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. i točka 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i branitelju B. M., odvjetniku iz Z. koji se žali, kako navodi, iz svih žalbenih razloga i predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08, na njihov zahtjev, izvješteni su optužena K. Š. i njezina braniteljica odvjetnica A. H. te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optužena K. Š. za koju je dostava poziva vraćena s naznakom „nepoznata“, dok je pristupio branitelj optužene K. Š., odvjetnik F. Ž.., u zamjeni za odvjetnicu A. H., koji je na sjednici iznio razloge žalbe. Sjednica je održana u odsutnosti optužene K. Š., na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

3. Žalbe optužene K. Š. nisu osnovane.

 

3.1. Prije svega treba istaknuti da iz žalbi koje su podnijeli branitelji B. M. i A. H. proizlazi da se sadržajno obje žalbe međusobno podudaraju i nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

3.2. Nije u pravu optuženica kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08 tvrdeći da je rasprava 28. lipnja 2023. održana u odsutnosti osobe koja je po zakonu morala biti pozvana i prisutna na raspravi, a radi se o nasljednicima pokojne oštećenice koji su trebali biti prisutni raspravi kako bi mogli, eventualno, postaviti imovinskopravni zahtjev. Naime, optuženica treba imati na umu da za odluku o njezinoj kaznenopravnoj odgovornosti za inkriminirano joj kazneno djelo nije od značaja očitovanje oštećenika o imovinskopravnom zahtjevu pa prema tome nasljednici oštećenice nisu morali biti pozvani i prisutni raspravi, slijedom čega žalba optuženice u tom dijelu nije osnovana.

 

3.3. Nije u pravu optuženica niti kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 tvrdeći da se presuda ne može ispitati jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a što obrazlaže na način da sud u presudi nije naveo na temelju kojih presuda i kojim točno osudama i iz kojeg perioda je osuđivana, a što je od značaja za odluku o kazni. Naime, prvostupanjski sud je prilikom obrazlaganja odluke o kazni naveo da je optuženica osuđivana u četiri navrat zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, što je dovoljno da se u tom dijelu presuda može ispitati, s time što treba istaknuti da navedenu činjenicu optuženica u žalbi niti ne osporava, a to proizlazi i iz Uvjerenja Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave (list 176) u kojem je navedeno da je optuženica u tri navrata osuđivana zbog kaznenog djela teške krađe, a jedanput zbog kaznenog djela krađe.

 

3.4. Iz ostalog dijela sadržaja žalbi proizlazi da se optuženica žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći, u bitnome, da i ako su s nekog od mobitela koji su pronađeni u automobilu u kojem je po službenicima policije zatečena zvane oštećenice, nije dokazno da je ona oštećenicama uputila poziv niti je dokazano da je ona bila u stanu oštećenica iz čega, posljedično, proizlazi da nije niti dokazano da je počinila inkriminirano joj kazneno djelo.

 

3.5. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženice. Optuženica ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinila inkriminirano joj kazneno djelo.

 

3.6. Optuženica treba imati na umu da iz iskaza oštećenica proizlazi da su kod njih bile dvije mlađe ženske osobe radi pružanja medicinskih usluga masaže koju su provodile električnim uređajem. Iz izvješća službenika policije T. L. (list 7) proizlazi da je optuženica pokušala mobitele sakriti između suvozačevog sjedala i mjenjača brzine za što nije imala nikakvog razloga osim ako je bila svjesna da su mobiteli upotrijebljeni u protupravnu svrhu. Sama činjenica što je optuženica odbila potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, tvrdeći da se radi o mobitelima roditelja što su oni i potvrdili, nije od značaja za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženice jer je bitno tko se koristio navedenim mobitelima, a ne čiji su vlasništvo. Nadalje, iz pronađenih/oduzetih mobitela i SIM kratica, a koje je optuženica, kako je navedeno, pokušala sakriti, proizlazi da je oduzeta SIM kartica telefonskog broja …. koja je bila umetnuta u mobilni telefon marke „S. G.-E 1200R“ IMEI broja ….. Iz Izvješća II. Policijske postaje Zagreba proizlazi da je od Službe posebnih poslova zatražena provjera u cilju utvrđivanja broja SIM kartice …., a radi se o SIM kartici pronađenoj u navedenom automobilu i dobiven je podatak da se radi o SIM kartici T-mobile operatera pozivnog broja …. i da su sa tog broja inkriminiranog dana nazvane oštećenice te da je SIM kartica tada bila umetnuta u telefon IMEI broja ….. Dakle, radi se o SIM kartici i telefonu koji su pronađeni u automobilu u kojem je bila optuženica i koje je optuženica pokušala sakriti od službenika policije. Uz navedeno treba imati na umu da je u automobilu pronađen ručni električni masažer (bez obzira na tvrdnju optuženice da nije njen), dakle uređaj za koji oštećenice tvrde da ga je upotrebljavala jedna od osoba koje su njima pružale masažu, dok je druga osoba otuđila inkriminirane predmete. Iz svega navedenog u svojoj ukupnosti proizlazi da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključka da je optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo na štetu A. Š. i T. V. pa ju je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivom za počinjenje inkriminiranog joj kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11 u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 52. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenica, te optuženice detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženice niti u tom dijelu nije osnovana.

 

3.7. Optuženica se žali zbog odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima kaznenog postupka, ali navedene žalbene osnove, osim što ih navodi, sadržajno ne obrazlaže. Žalba optuženice niti u tom dijelu nije osnovana.

 

3.8. Što se tiče odluke o kazni prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne pa je optuženici kao olakotno cijenio da je majka dvoje maloljetne djece koje uzdržava, dok joj je kao otegotno cijenjeno, kako je to naprijed pobliže navedeno, da je u četiri navrata osuđivana zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, a kazne na koje je osuđivana očito nisu polučile svrhu kažnjavanja i nisu optuženicu odvratile od počinjenja kaznenih djela. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je optuženica osuđena po prvostupanjskom sudu, primjerena svim navedenim okolnostima i da će se kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

 

3.9. Nadalje, sud je pravilno od optuženice, na temelju članka 560. ZKP/08 u svezi s člankom 77. KZ/11, oduzeo protupravnu imovinsku korist koju je stekla počinjenjem kaznenog djela jer bi utvrđivanje nasljednika oštećenice znatno odugovlačio kazneni postupak.

 

4. Optuženica se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, iako ju je sud oslobodio plaćanja troškova i u tom dijelu je sud donio odluku koja je sukladna odredbama ZKP/08.

 

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 28. studenog 2023.

 

 

        PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Lidija Vidjak, v. r.