Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-140/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, Vesne Britvec suca izvjestitelja i članice vijeća i Vesne Stokrp članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AK iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tužene OPĆE I VETERANSKE BOLNICE "HRVATSKI PONOS" KNIN, Ul. Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237, zastupane po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecije Kuljiš Bajić & Meri Blaslov-Pavasović iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj Pr-726/2021-27 od 11. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj Pr- 726/2021-27 od 11. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke preinačava i sudi:

"Nalaže se tuženoj OPĆOJ VETERANSKOJ BOLNICI "HRVATSKI PONOS" KNIN, Ul. Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237, da tužiteljici AK, [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.970,15 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 207,94 EUR od 16.01.2015. pa do isplate;

- na iznos od 238,35 EUR od 16.02.2016. pa do isplate;

- na iznos od 268,15 EUR od 16.03.2016. pa do isplate;

- na iznos od 261,43 EUR od 16.04.2016. pa do isplate;

- na iznos od 248,94 EUR od 16.05.2016. pa do isplate;

- na iznos od 175,60 EUR od 16.06.2016. pa do isplate;

- na iznos od 191,01 EUR od 16.07.2016. pa do isplate;

- na iznos od 271,15 EUR od 16.08.2016. pa do isplate;

- na iznos od 201,84 EUR od 16.09.2016. pa do isplate;

- na iznos od 212,39 EUR od 16.10.2016. pa do isplate;

- na iznos od 193,84 EUR od 16.11.2016. pa do isplate;

- na iznos od 213,73 EUR od 16.12.2016. pa do isplate;

- na iznos od 205,08 EUR od 16.01.2016. pa do isplate;

- na iznos od 200,10 EUR od 16.02.2017. pa do isplate;

- na iznos od 134,41 EUR od 16.03.2017. pa do isplate;

- na iznos od 181,93 EUR od 16.04.2017. pa do isplate;

- na iznos od 185,00 EUR od 16.05.2017. pa do isplate;

- na iznos od 197,92 EUR od 16.06.2017. pa do isplate;

- na iznos od 111,02 EUR od 16.07.2017. pa do isplate;

- na iznos od 60,69 EUR od 16.11.2017. pa do isplate;

- na iznos od 9,63 EUR od 16.01.2018. pa do isplate, koje teku do 31.12.2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 990,00 EUR, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj Pr- 726/2021-27 od 11. studenog 2024., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom III izreke.

V Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj Pr-726/2021-27 od 11. studenog 2024., točkom II izreke djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i naloženo je tuženoj da joj isplati iznos od 2.667,19 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća pa do isplate, koje teku do 31.12.2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, a kako to i proizlazi iz točke II izreke.

Točkom III izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.260,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana. Točkom I izreke prvostupanjske presude odbijen (pravilno bi bilo odbaciti tužbeni zahtjev) je djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice kojom se nalaže tuženoj isplata iznosa od 3.970,15 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose pa do isplate, koje teku do 31.12.2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremeno su žalbu izjavili i tužiteljica i tužena. Tužiteljica pobija točku I izreke kojom je odbijen djelomično tužbeni zahtjev i pod točkom III izreke u dijelu kojim tužiteljici nije priznat trošak postupka prema troškovniku, a tužena pobija odluku o troškovima postupka pod točkom III izreke prvostupanjske presude kojom je tužiteljici djelomično dosuđen trošak postupka.

2.1. Tužiteljica prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pobija zbog svih žalbenih razloga, odnosno, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava te pobija i odluku o troškovima postupka. Tužiteljica određeno ne navodi bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), ali sadržajno upućuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a (postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, u ovom slučaju nalaza vještaka). U bitnom navodi da je pred Općinskim sudom u Šibeniku 24.12.2018. podnijela tužbu radi isplate razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. s osnove neisplaćenog liječničkog dodatka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada naknade za godišnji odmor, za vrijeme bolovanja. Tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud u tom postupku koji se vodio pod brojem Pr-201/2018 presudom od 2.10.2020. usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, a koja presuda je i potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1093/2020 od 10.12.2020. Tužiteljica navodi da je u tom postupku utužila razliku manje isplaćene plaće u odnosu na dodatke na prekovremeni rad, dok u ovom postupku za isto to razdoblje traži isplatu razlike tih dodataka, a obzirom na obračun plaće po nižoj osnovici, a što u postupku broj Pr-201/2018 nije vještačeno jer nije niti utužena razlika isplate dodataka na plaću obzirom na osnovicu plaće, već samo obzirom na neisplaćene dodatke s osnove prekovremenog rada, tako da se ne radi o presuđenoj stvari kako to prvostupanjski su navodi u pobijanoj presudi. Tužiteljica predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka, a u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, traži trošak žalbe.

2.2. Tužena je izjavila žalbu u odnosu na odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tužena u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odredio uspjeh stranaka u ovom postupku obzirom na visinu predmeta spora i djelomični uspjeh tužiteljice, te upućuje na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP- a, te predlaže žalu prihvatiti i pobijanu presudu u točci III izreke preinačiti i naložiti tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 300,00 EUR kao i trošak žalbe.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

3.1. Žalba tužene nije osnovana.

O žalbi tužiteljice:

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu i vodeći postupak koji je prethodio njenom donošenju, nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim pobijana presuda je u odnosu na odbijajući dio pod točkom I izreke zahvaćena bitnom povredom odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, ali je u odnosu na odbijajući dio zbog pogrešnog pravnog stava, pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, odnosno odredbe ZPP-a.

5. Predmet ovog spora je isplata razlike manje isplaćene plaće na ime dodataka na plaću, a za prekovremeni rad, zbog neisplaćenog dijela osnovice, i to u utuženom razdoblju od 1.12.2013. do 1.12.2018., samo razlika dodataka na plaću za prekovremeni rad obzirom na isplatu neisplaćenog dijela osnovice plaće, a obzirom na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-201/2018 od 2.10.2020., a od 1.1.2019. do 3.20220., a za preostalo utuženo razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020., isplata manje isplaćene plaće na ime dodataka na plaću, a za odrađeni prekovremeni rad uvažavajući osnovicu plaće prema važećem Kolektivnom ugovorom za djelatnosti zdravstava i zdravstvenog osiguranja, konkretnom se radi o pravu na dodatak uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada, te dodatka zbog iznimne odgovornosti, sve na sate prekovremenog rada uvažavajući uvećanu osnovicu plaće.

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće, kako zbog obračuna niže osnovice tako i zbog neisplate dodataka na plaću - liječničkog dodatka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za vrijeme prekovremenog rada kao i naknade za godišnji odmor i za vrijeme bolovanja.

7. Pravilno se u pobijanoj presudi poziva na odredbe o plaći, naknadi plaće i prekovremenom radu sadržanim u Zakonu o radu iz 2009. ("Narodne novine" broj 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013. - u daljnjem tekstu ZR/2009) i Zakonu o radu iz 2014. ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019. - u daljnjem tekstu ZR/2014), članak 82., 84., 85. i 86. ZR/2009, čl.90., 92., 93. i 94. ZR/14, a prema kojim odredbama je propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, da se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu, da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni kao i da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

Pravilno se poziva i na odredbe sadržane u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/2013., 95/2015. - u daljnjem tekstu KU/2013) i Dodatku I. KU/2013 ("Narodne novine" broj 96/2015. - u daljnjem tekstu Dodatak I.) i Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/2018. - u daljnjem tekstu KU/2018) i Dodatku II. KU/2018 ("Narodne novine" broj 92/2019. - u daljnjem tekstu Dodatak II.), a prema kojim odredbama je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, da osnovicu za izračun plaće utvrđuju ugovorne strane posebnim dodatkom KU/2013 I. sukladno sporazumu sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske svake godine, a na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da se po tom osnovu plaća uvećava za 50%, da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje zdravstveni i nezdravstveni radnici od 1. listopada 2015. ostvaruju dodatak na plaću i da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8. Stoga iz navedenih zakonskih i podzakonskih odredbi nesporno proizlazi da tužiteljici - liječnici specijalisti anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću, i to na isplatu kumulativno svih dodataka po navedenim osnovama zajedno s dodatkom za prekovremeni rad (isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, radi u svojstvu radnice koji radi u otežanim uvjetima rada i u svojstvu radnice koji je odgovoran za život i zdravlje), tako i obzirom na uvećanu osnovicu.

9. Prvostupanjski sud proveo je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željku Dekoviću iz [adresa] iz čijeg nalaza i mišljenja nesporno proizlazi da je prilikom izračuna manje isplaćene plaće uzeo u obzir činjenicu da je o dijelu tražbine tužiteljice odlučeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-201/2018, a kojom presudom nije dosuđena razlika plaće u cijelosti jer izračun dodataka na plaću za prekovremeni rad nije rađen s obzirom na uvećanje osnovice u skladu s KU (tablica 8 osnovnog nalaza vještaka – strana 55 nalaza), nadalje iz očitovanja vještaka na prigovore tužene, strana 115 prvostupanjskog spisa, proizlazi slijedeće: „6. U konačnom obračunu ukupan dug koji ad. 5. koji nije isplaćen kao bruto plaća tužiteljici po osnovi liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), zajedno s iznosom manje plaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja korištenih za vrijeme utuženog razdoblja, te neisplaćene razlike bruto plaće tužiteljici zbog neprimjenjivanja osnovice plaće utvrđene člankom III. Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u Javnim službama – zdravstvu, za svaki mjesec posebno i ukupno/tablica 6, 7 i 8, umanjen za već isplaćeni dug tužiteljici u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 27. prosinca 2018. godine koji je utvrđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku br. Pr-201/2018.“

10. Međutim zbog pogrešnog pravnog stava da je o dijelu tužbenog zahtjeva već pravomoćno odlučeno, a unatoč jasnom i decidiranom nalazu vještaka i svim očitovanjima na prigovore tužene, pobijana presuda je zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Naime, nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-201/2018 od 2.10.2020., odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim traži isplatu razlike plaće na ime prava na povećanu plaću zbog posebnih uvjeta rada, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zbog naknade plaće za godišnji odmor, kao i naknade za bolovanja do 42 dana, a sve za odrađene prekovremene sate za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018., ali prema visini osnovice plaće koju je tužena isplaćivala protivno odredbama KU, odnosno prema manjoj osnovici.

12. Naime, javnim službenicima plaća za prosinac 2015. trebala biti obračunata primjenom osnovice od 5.415,37 kn, a koja se za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. nastavila obračunavati primjenom dotadašnje osnovice od 5.108,84 kn. Za razdoblje od siječnja 2017. do srpnja 2017. plaća se obračunavala primjenom osnovice od 5.211,02 kn, a za razdoblje od kolovoza 2017. do listopada 2017. primjenom osnovice od 5.315,24 kn. Od studenog 2017. plaća je obračunata i isplaćena primjenom osnovice od 5.421,54 kn. Dakle, plaća se obračunavala primjenom osnovice koja prelazi visinu osnovice utvrđene člankom III. Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, a kako to proizlazi iz nalaza vještaka.

13. U ovom postupku tužiteljica traži isplatu razlike manje isplaćene plaće prije svega s osnove obračuna plaće po nižoj osnovici plaće od one zajamčene Kolektivnim ugovorima za djelatnosti zdravstava i zdravstvenog osiguranja, a s tim u vezi i manje isplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad za cijelo utuženo razdoblje, time da za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018., traži isplatu razlike obzirom na visinu osnovice uzimajući u obzir već isplaćene dodatke na prekovremeni rad po ranijoj pravomoćnoj presudi u kojom nije uzeta u obzir visina osnovice, a za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020., traži isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad prema uvećanoj osnovici u skladu s važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnosti zdravstava i zdravstvenog osiguranja, budući je tužena obračunavala plaću prema nižoj osnovici.

14. Iako je prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva te je izvršio i uvid u predmet broj Pr-201/2018 i u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-201/2018 od 2.10.2020., zauzeo je stav da je obzirom na vremensko razdoblje potraživanja isplate razlike manje isplaćene plaće, o dijelu tužbenog zahtjeva koji obuhvaća period od prosinca 2023. do prosinca 2018. već pravomoćno odlučeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-201/2018 od 2.10.2020., te zbog presuđene stvari odbija tužbeni zahtjev prihvaćajući prigovor tuženika i poziva se na članak 333. stavak 2. ZPP-a, pritom zanemarujući ne samo utvrđenja u ovom postupku već i tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća stav prvostupanjskog suda da se za utuženo razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. radi o presuđenoj stvari, obzirom je tužiteljica već tužbom naznačila da u predmetu broj Pr-201/20018 nije tužbeni zahtjev bio postavljen na isplatu pripadajućih dodataka obzirom na uvećanu osnovicu, te u ovom postupku za to razdoblje traži isplatu razlike od dosuđenih iznosa isplate razlike dodataka na plaća za prekovremeni rad obzirom na uvećanu osnovicu plaće i vještak je utvrdio, a uvažavajući već dosuđenu isplatu u predmetu broj Pr- 201/20018, ukupan iznos manje isplaćenih dodataka na plaću obzirom na uvećanu osnovicu, pa je pobijana presuda u odbijajućem dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno u ovom slučaju nalazu vještaka, pa je na temelju članka 373.a stavak 3. ZPP-a, u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i usvojen i preostali dio tužbenog zahtjeva.

16. Budući je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinačena to je tužiteljici dosuđen i daljnji trošak postupka u iznosu od 990,00 EUR. Prvostupanjski sud je pravilno odredio sve troškove koje priznaje tužiteljici u ukupnom iznosu od 1.650,00 EUR, ali je obzirom na pogrešan pravni stav u svezi s predmetnom spora, a time i uspjehom tužiteljice u postupku sa 40%, tužiteljici dosudio dio troškova, odnosno prema uspjehu u postupku, pa je točkom II izreke ove odluke tužiteljici dosuđen i preostali trošak postupka. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

17. Tužiteljici je dosuđen i trošak žalbe u punom iznosu budući je uspjela u žalbenom postupku (članak 166. stavak 2. ZPP).

18. Budući je u žalbenom postupku tužiteljica uspjela u cijelosti, a u cijelosti je stoga uspjela i s tužbenim zahtjevom, to ostvaruje pravo na cjelokupan trošak prvostupanjskog postupka, a kako je tužena žalbu izjavila u odnosu na odluku o troškovima postupka koji su tužiteljici dosuđeni samo djelomično (točka 16 obrazloženja ove odluke), to je žalba tužene kao neosnovana odbijena na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, a na temelju članka 166. stavak 1. ZPP.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 6. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj