P Ob-475/2023-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari mlt. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. FPN, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], I. OG, zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, radi povišenja uzdržavanja, nakon održane i zaključene nejavne glavne rasprave dana 7. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, koja presuda je objavljena dana 4. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da umjesto iznosa od 145,99 eura/1.100,00 kuna mjesečno, a koji iznos je određen rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 18 R1 Ob-299/2019-4 od 8. srpnja 2019. godine kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen između predlagateljice JP i predlagatelja ŠP u CZS Osijek dana 26. travnja 2019. godine i koji plan između ostalog sadrži i sporazum stranaka o uzdržavanju njihova zajedničkog mlt. sina FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadalje na ime uzdržavanja mlt. tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od 360,00 eura (tristošezdeset) mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe 4. prosinca 2023. pa nadalje, i to tako da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 20. -og dana u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice FPN, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom se dijelu preko dosuđenog iznosa uzdržavanja od 360,00 eura pa do 450,00 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. prosinca 2023. podnio tužbu radi povišenja uzdržavanja. Navodi da je rješenjem ovog suda broj R1 Ob-299/2019-4 od 8. srpnja 2019. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen između JP i tuženika dana 26. travnja 2019. koji sadrži sporazum o uzdržavanju. Sukladno navedenom tuženik je dužan doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 145,99 eura/1.100,00 kuna mjesečno od veljače 2019. sve dok postoje zakonski uvjeti. Tužitelj ističe da su se u međuvremenu promijenile okolnosti. Pojašnjava da s obzirom na poslovne i radne obveze majke mlt. tužitelja, isti tijekom dana boravi u obrtu za čuvanje djece [obrt] iz [adresa] za što majka svaki mjesec plaća 290,00 eura. Osim toga, tuženik boravi i radi u Republici Njemačkoj gdje ima veće prihode u odnosu na 2019. godinu. Obzirom na navedeno te općepoznatu činjenicu rasta cijena, tužiteljevi troškovi života i potrebe su znatno porasli. Dodaje da su tužiteljeve za prehranu, odjeću, obuću, troškovi smještaja u „Malom oblaku“, za kulturne i sportske svrhe i sl. najmanje 500,00 eura mjesečno pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da za njegovo uzdržavanje doprinosi mjesečno 450,00 eura od podnošenja tužbe dok za to postoje zakonski uvjeti umjesto iznosa određenog prijašnjom odlukom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu 8. siječnja 2024. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori svoju obvezu uzdržavanja tužitelja iznosom od 145,99 eura mjesečno koji redovito uplaćuje. Dodaje da čak uplaćuje iznos do 150,00 eura mjesečno. Tuženik osporava da su se promijenile okolnosti koje opravdavaju izmjenu visine uzdržavanja jer se nisu znatno povećale potrebe tužitelja niti su porasla tuženikova primanja. Tužitelj redovito mjesečno prima uzdržavanje te uz to na ime dječjeg doplatka svaki mjesec ostvaruje još i iznos nešto manji od 200,00 eura, a budući da tuženik živi u [adresa] što tuženik smatra dovoljnim doprinosom za životne troškove tužitelja. Tuženik ne spori da tužitelji ide u privatni vrtić koji košta mjesečno 290,00 eura, no ističe da za time nema potrebe jer u vrtićima u Osijeku ima dovoljno mjesta za svu djecu pa može pohađati državni vrtić. U odgovoru na tužbu ističe kako je trenutno bez posla te je prijavljen na zavod za zapošljavanje, ima kredit te je obveznik uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta, mlt. MP, za koju vrtić u Njemačkoj plaća 470,00 eura, dok stanovanje plaća 400,00 eura mjesečno, a režije, odnosno struju 71,00 eura mjesečno. Uz navedeno, tuženik je obvezan uplaćivati mjesečno iznos od 500,00 eura radi naknade štete. Tuženik osporava navode da se majka maloljetnog tužitelja samostalno brine o njemu, jer ista stanuje sa svojom bakom koja također skrbi o tužitelju, a s djetetom održava osobne odnose i o njemu skrbi i baka po ocu. Zaključno, osporava da su tužiteljeve potrebe 500,00 eura mjesečno te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: aneks ugovora o promjeni cijene dječjeg vrtića, rješenja ovoga suda R1 Ob-299/2019 s planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, račun na njemačkom jeziku, rodni list i domovnica za mlt. MP uz ostalu dokumentaciju, izvješće o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka od 17. ožujka 2025., ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika.

3.1. Isprave na njemačkom jeziku sud nije posebno cijenio budući da nisu prevedene, no i sam tuženik (str. 31 spisa – ročište 23. rujna 2024.) navodi da su isprave na njemačkom iz odgovora na tužbu postale bespredmetne jer se tuženik od davanja odgovora na tužbu u međuvremenu zaposlio.

3.2. U cilju mirnog rješenja spora, a kako bi tužitelj ishodio dječji doplatak u Njemačkoj, tuženik se obvezao dostaviti podatke o svom poslodavcu što je učinio, međutim tuženik je također obvezan dostaviti liste plaća što nije učinio navodeći da mu je 14. siječnja 2025. uručena odluka o otkazu.

3.3. Tužitelj je učinio nespornim da tuženik nema u vlasništvu nekretnina ili vozila u Republici Hrvatskoj na svom imenu (str. 36).

3.4. Stranke nisu izvijestile je li tužitelj ishodio dječji doplatak u Njemačkoj, a navele su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga (str. 38).

4. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj R1 Ob-299/19 od 8. srpnja 2019. kojim je odobren s plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen 26. travnja 2019. sud utvrđuje kako je mlt. tužitelj rođen **.**.2018. te je nakon prestanka zajednice roditelja ostao stanovati s majkom uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, ovdje tuženikom, i njegov doprinos uzdržavanju tužitelja mjesečnim iznosom od 1.100,00 kuna/146,00 eura.

5. Iz aneksa ugovora o promjeni cijene dječjeg vrtića od 20. prosinca 2022. je utvrđeno da cijena vrtića [obrt] od 1. siječnja 2023. iznosi 290,00 eura mjesečno.

6. Uvidom u rodni list i domovnicu sud je utvrdio kako je tuženik postao ocem mlt. MP rođene **.**.2021.

7. Iz izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek od 17. ožujka 2025. koje je sastavljeno na temelju razgovora s majkom tužitelja i tuženikom, očevidom te na temelju postupanja HZSR slijedi kako je majka tužitelja po zanimanju elektrotehničar, a vlasnica je obrta te ima radno vrijeme dogovoru. Ostvaruje prihode od 400,00 do 500,00 eura mjesečno. Ima nenamjenski kredit podignut 2024. u iznosu od 5.000,00 eura na rok otplate od tri godine s mjesečnom ratom od 150,00 eura. Od pokretnina posjeduje automobil Alfa Romeo iz 2018. godine. Stanuje u stanu površine 60 m2 koji je u vlasništvu njezinog oca. Tuženik je završio srednju školu za zvanje grafički dizajner. Zaposlen je u BMW- u kao vozač viljuškara u Njemačkoj s mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura. Nema nekretnina, a od pokretnina ima automobil Audi A3 iz 2010. godine. Plaća mu je kreditno opterećena nenamjenskim kreditom podignutim 2021. na rok otplate od pet godina, mjesečna rata za kredit iznosi 300,00 eura. Osim toga ima dvije presude na temelju kojih plaća 700,00 eura koje bi trebao isplatiti do kraja 2025. Tuženik je zasnovao novu izvanbračnu zajednicu te mu je supruga zaposlena kao radnica u skladištu u Njemačkoj s mjesečnom plaćom od 2.000,00 eura. U izvanbračnoj zajednici je 3. kolovoza 2021. dobio kćerku, mlt. MP koja ide u vrtić u Njemačkoj za što izdvajaju 120,00 eura. Tuženikova obitelj živi u [adresa] u stanu veličine 100 m2 za koji plaćaju najam 800,00 eura. Za mjesečne režije izdvajaju oko 200,00 eura. Nadalje iz izvješća slijedi kako mlt. FP pohađa privatni vrtić u Osijeku za koji majka mjesečno plaća 300,00 eura. Mlt. FP pohađa sportske aktivnosti koje majka mjesečno plaća 40,00 eura. Tuženik navodi kako dijete viđa dva puta godišnje po tjedan dana s obzirom da je zaposlen u Njemačkoj, dok mu majka djeteta onemogućuje redovite kontakte putem poziva. Tuženik u razgovoru s HZSR PU OS ističe kako je suglasan s povećavanjem uzdržavanja u iznosu do 250,00 eura mjesečno budući da nije u mogućnosti doprinositi u većem iznosu jer mora uzdržavati drugu obitelj te ima kredit i dvije presude.

8. FPN, majka mlt. tužitelja, rođena 1997. iskazuje da prilikom donošenja prijašnje odluke nije u vlasništvu imala nekretnina, a nema ih niti sada dok je tada u vlasništvu imala vozilo Alfa Romeo 2008. godište koje vozi i danas. Za vrijeme donošenja prijašnje odluke primala je rodiljnu naknadu, a sada je vlasnica obrta koji ostvaruje prihode prosječno mjesečno 1.000,00 do 1.200,00 eura. Stanuje sa svojom bakom i mlt. FP u stanu koji je u vlasništvu njezinog oca. Ocu ne plaća najamninu, a za mjesečne režije izdvaja oko 150,00 eura. Za vrijeme donošenja prijašnje odluke nije imala kredita, a prije dvije godine podigla je kredit radi pokretanja posla te joj mjesečna rata iznosi 150,00 eura, a kredit ističe za godinu do dvije. Osim mlt. F nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja. Mlt. FP i ona su zdravi te po tom pitanju nemaju posebnih izdvajanja. Za vrijeme donošenja prijašnje odluke bila je na porodiljnom, a FP je krenuo u vrtić prije četiri godine. Za vrtić izdvaja 300,00 eura mjesečno. Dijete je upisala u privatni vrtić budući da u jedinom gradskom vrtiću koji ima poslijepodnevnu smjenu za čuvanje djece za mlt. FP nije bilo mjesta. Kako bi djetetu osigurala i poslijepodnevnu smjenu u vrtiću morala ga je upisati u privatni vrtić. Mlt. FP ide na tzv. sportsku akademiju za što izdvaja 40,00 eura mjesečno. Izdvoji oko 300,00 eura za troškove odjeće, obuće i hrane za mlt. F. Tuženik redovito plaća uzdržavanje za dijete po prijašnjoj odluci, ali osim toga ne plaća dodatne iznose te dijete ne ostvaruje dječji doplatak u Njemačkoj. Za dijete dobiva dječji doplatak u Hrvatskoj u visini od 36,00 eura. Smatra da su mjesečne potrebe mlt. FP minimalno 600,00 eura s obzirom na stavke koje je navela. Dodaje da uz navedeno izdvoji 100,00 eura mjesečno na to što dijete odvede u kino, igraonice, radionice, eventualno na neki rođendan itd. Navodi da tuženik doprinosi za tužitelja u smislu da mu kada dođe u Hrvatsku kupi primjerice patike, kopačke, loptu. To bude otprilike dva puta godišnje. Za rođendane i Božić djetetu ne pošalje poklon. Dijete nema posebnih potreba u vidu konzumiranja posebne hrane ili alergija. Nadalje dodaje da FP treba ići u predškolu koju će pohađati u privatnom vrtiću koji je do sada i pohađao.

9. Tuženik, 1994. godište, iskazuje kako je za vrijeme donošenja prijašnje odluke imao plaću na temelju koje je su on i zz tužitelja dogovorili visinu uzdržavanja. Od 2019. stanuje u [adresa]. Jedno vrijeme bio je zaposlen u Irskoj, a radio je kao konobar, pomoćnik u kuhinji, radio je u metalnoj industriji, u mesnoj industriji-klaonici. Kada je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari bio je zaposlen na pakiranju velikih strojeva s plaćom od 2.000,00 eura. To je bilo tijekom 2023. godine. Tijekom 2024. je bio zaposlen u firmi koja se bavi proizvodnjom autodijelova s mjesečnom plaćom 2.000,00 eura. Bez posla je ostao početkom ove (2025.) godine jer mu nisu produžili ugovor, no već je bio na razgovoru za novi posao i vjerojatno bi ga našao da nije morao doći na sud. Najduže je u Njemačkoj bio nezaposlen oko dva tjedna. Za vrijeme prijašnje odluke nije u vlasništvu imao nekretnina, a nema ih niti sada. Od vrjednijih pokretnina ima Audi A3 2010. godište. Stanuje s izvanbračnom suprugom i zajedničkom kćerkom MP. Supruga je zaposlena i ima mjesečnu plaću 1.800,00 do 2.000,00 eura. Stanuju u stanu veličine 100 m2 za koji plaćaju najam 800,00 eura. Prije rođenja drugog djeteta podigao je kredit te mu mjesečna rata iznosi 300,00 eura. Radi se o nenamjenskom kreditu podignutom za opremu za dijete, a dio kredita je otišao za auto. Kredit ističe za 2,5 godine. Za mjesečne režije izdvajaju oko 200,00 eura. Supruga nije kreditno opterećena. Mjesečno ga osiguranje za auto izađe 120,00 eura, a za gorivo 50,00 do 70,00 eura mjesečno minimalno ukoliko nigdje ne putuje. Zdrav je i po tom pitanju nema posebnih izdvajanja. Jednom je sudjelovao u nekoj tuči te radi tog događaja mjesečno izdvaja 700,00 eura radi naknade štete. MP ide u vrtić za što mjesečno izdvaja 120,00 eura. MP je zdravo dijete te smatra da su potrebe mlt. MP oko 300,00 eura mjesečno. Osim mlt. FP i mlt. MP nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja. U mogućnosti je doprinositi za uzdržavanje mlt. FP 250,00 eura mjesečno, a svemu preko toga se protivi sve dok ima trenutne obveze uzdržavanja. U Republiku Hrvatsku dolazi dva do tri puta godišnje te svaki puta kada dođe FP kupi majice, dresove, kopačke, kupio mu je ruksak, odvede ga u igraonicu, bazene, kino, Baranju, odnosno potroši od 500,00 do 700,00 eura jer želi da dijete zapamti njihovo druženje. Nadalje iskazuje kako očekuje naknadu za nezaposlene koja još nije riješena i koja sukladno njemačkim propisima iznosi 67 % njegove plaće, te bi trebala iznositi oko 1.400,00 eura mjesečno. Aplicirao je u firmi za vozača viljuškara, bio je na razgovoru, tamo plaća iznosi oko 2.000,00 eura, nije konkretno ništa dogovorio za posao nego su mu rekli da se javi kada se vrati iz Republike Hrvatske. Za mlt. MP dobiva dječji doplatak 250,00 eura mjesečno.

10. Iskazi zakonske zastupnice tužitelja i tuženika u bitnom su podudarni s dokumentacijom u spisu.

11. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

12. Odredbom čl. 45. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 67/23 dalje. ZMPP) je propisano kako se za obveze uzdržavanja mjerodavno pravo određuje prema Haškom protokolu od 27. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (SL L 331, 16. 12. 2009., Haški protokol), dok je člankom 53. ZMPP-a propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske u predmetima uzdržavanja određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10. 1. 2009.; SL L 281, 23. 10. 2013., dalje Uredba 4/2009). Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. b) i čl. 5. Uredbe 4/2009 ovaj sud je nadležan. Nadalje, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Haškog protokola primjenjuje se lex fori odnosno zakoni Republike Hrvatske gdje se vodi postupak.

13. Iz provedenih dokaza, kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka, a uzimajući u obzir dob mlt. tužitelja, njegov uzrast, te potrebe djece toga uzrasta sud ocjenjuje da su potrebe mlt. tužitelja od utuženja oko 400,00 eura mjesečno. Sud je imao u vidu da je u vrijeme donošenja ranije odluke mlt. FP bio u dobi od pola godine te mu je majka bila na porodiljnom, a sada je u dobi od šest godina te pohađa privatni vrtić kao i da je odluka o uzdržavanju donesena na temelju sporazuma roditelja, odnosno odobren je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojem izvanparničnom postupku se nisu utvrđivale okolnosti na strani oca radi utvrđivanja doprinosa uzdržavanju. Nadalje je utvrđeno kako mlt. FP nema posebnih potreba za novčane izdatke po pitanju zdravlja. Dijete ide u privatni vrtić za što majka mjesečno izdvaja 290,00 eura. Ovaj trošak je nedvojbeno značajan i predstavlja najvišu financijsku stavku u životnim potrebama mlt. tužitelja. Ovdje je sud imao u vidu kako majka tužitelja ima privatni obrt pa je životno i okolnosno da radi i poslijepodne. U tom je pravcu logičan iskaz majke tužitelja da je FP upisala u privatni vrtić kako bi mu osigurala brigu dok radi u poslijepodnevnim smjenama. Životno je i okolnosno da majka mlt. tužitelja nije uspjela upisati u državni vrtić jer u jedinom državnom vrtiću u kojem postoji poslijepodnevna smjena naprosto nije bilo mjesta. Dakle, u situaciji kada tužitelj živi s majkom koja ima obrt koji radi i u poslijepodnevnim smjenama, a s druge strane otac stanuje u [adresa] te u Hrvatsku dolazi dva do tri puta godišnje, životna je potreba za odlaskom djeteta u vrtić dok majka radi pa i u privatni vrtić. Pored ovoga, majka za sportsku akademiju tužitelju plaća iznos od 40,00 eura mjesečno što je ocijenjeno opravdanim jer sport svakako doprinosi psihofizičkom razvoju djeteta. Ovi troškovi ocijenjeni su nužnim i primjerenim za dijete staro šest godina i ne radi se o luksuznim izdacima. U preostalom se dijelu radi o djetetu koje ima potrebe kao i druga djeca te dobi, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju i iste su određene po životnom standardu tuženika. Navode majke da za odjeću, obuću i hranu za mlt. F izdvoji 300,00 eura te pored ovoga još 100,00 eura za kino, rođendane i igraonice (dakle još 400,00 eura mjesečno), sud je ocijenio istinitim, međutim ovi su troškovi previsoki za šestogodišnje dijete i tuženikov životni standard.

14. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio tuženikove mogućnosti da doprinosi uzdržavanju tužitelja te je uzeo u obzir činjenicu da je isti osim mlt. tužitelja, od donošenja prošle odluke postao ocem još jednog djeteta starog sada tri i pol godine. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je nezaposlen te je tijekom ovog postupka navodio da se zapošljavao i ostajao bez posla, no u svom iskazu otklonio je svaku sumnju navodeći da je najduže bez posla bio dva tjedna, a dok je radio 2023. i 2024. ostvarivao je mjesečnu plaću 2.000,00 eura. Pored ovoga tuženik iskazuje da očekuje naknadu za nezaposlene u Njemačkoj u iznosu od oko 1.400,00 eura. Sud je cijenio da tuženik u vlasništvu nema nekretnina te da je vlasnik osobnog automobila. Također je sud uzeo u obzir da tuženikova supruga ima primanja 1.800,00 do 2.000,00 eura te da njih dvoje zajedno podmiruju troškove najma stana 800,00 eura kao i režije 200,00 eura mjesečno. I tuženik sa suprugom za drugo dijete također plaća trošak vrtića i to 120,00 eura mjesečno. Tuženik otplaćuje kredit 300,00 eura mjesečno koji je podigao kako bi kupio opremu za drugo dijete dok je dio tog kredita iskorišten za kupnju osobnog vozila i ova kreditna obveza je ocijenjena opravdanom za zadovoljavanje osnovnih tuženikovih potreba. Međutim, tuženikovu obvezu u visini od 700,00 eura mjesečno koju plaća kao naknadu štete sud nije uzeo u obzir kao relevantnu okolnost koja bi trebala smanjiti njegovu obvezu uzdržavanja prema tužitelju. Naime, radi se o obvezi proistekloj iz činjenice što je tuženik sudjelovao u tuči. Okolnost da je tuženik sudjelovao u tuči pa sada plaća naknadu štete ne nije obveza koja bi mogla umanjiti njegovu obvezu uzdržavanja, a osim toga iz provedenog postupka slijedi da ista ističe krajem 2025. Od utjecaja na visinu uzdržavanja nisu niti navodi da tuženik plaća čak i više nego li je na to obvezan prijašnjom odlukom, jer naime on u odgovoru na tužbu navodi da plaća 150,00 eura mjesečno, a obvezan je plaćati 146,00 eura tako da 4,00 eura mjesečno ne čine gotovo nikakvu, a pogotovo ne značajnu razliku.

14.1. Majka tužitelja ima mjesečne prihode od 1.000,00 do 1.200,00 eura od čega 150,00 eura izdvaja za kredit podignut radi pokretanja privatnog posla (obrta) koji je ocijenjen opravdanim, a za režije izdvaja 150,00 eura mjesečno. Vlasnica je osobnog vozila, a stanuje s bakom i mlt. tužiteljem u stanu koji je u vlasništvu njezina oca kojem ne plaća najamninu.

14.2. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio kako su se od donošenja ranije odluke okolnosti promijenile toliko da opravdavaju zahtjev tužitelja za povećanje iznosa uzdržavanja na iznos od 360,00 eura mjesečno smatrajući da je tuženik u mogućnosti plaćati iznos uzdržavanja za tužitelja u tom iznosu bez da njegova egzistencija bude ugrožena. Naime, prijašnjom je odlukom određeno uzdržavanje od 146,00 eura (1.100,00 kuna) koje je nedvojbeno ispod razine minimuma. Od donošenja ranije odluke u Republiku Hrvatsku uveden je euro kao valuta i notorna je činjenica da su porasli troškovi života, odjeće, obuće, prehrane te su od donošenja ranije odluke povećane potrebe tužitelja obzirom na njegovu dob koji sada ima šest i pol godina. Što se tiče tuženikove kupovine majice, dresova, kopački i ruksaka, sud je ocijenio da se radi o prigodnim darovima koji ne umanjuju novčani iznos koji je on dužan doprinositi za uzdržavanje tužitelja, tim više jer je odredbom čl. 309. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/23, 156/23 dalje ObZ) propisano kako se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu. Tuženik iskazuje da prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku na druženje s tužiteljem potroši od 500,00 do 700,00 eura pa i ova okolnost, iako je razumljivo da želi djetetu priuštiti druženje koje će zapamtiti, upućuje na činjenicu da on može plaćati više uzdržavanje nego li ono koje je određeno prijašnjom odlukom. Sud je vodio računa da se dosuđivanjem potraživanog iznosa uzdržavanja od 360,00 eura neće povećati životni standard majke tužitelja koja od plaće podmiruje svoju kreditnu obvezu, troškove vrtića, aktivnosti tužitelja i režija. Dakle, imajući u vidu da je tuženik star trideset i jednu godinu, zdrav, po struci grafički dizajner, da je radio u Irskoj, sada živi u [adresa] te je radio kao konobar, pomoćnik u kuhinji, radio je u automobilskoj i mesnoj industriji, sud je stava da on ima mogućnost ostvarivanja zarade kojom će tužitelju osigurati sve nužno za dostojan život i pravilan psihofizički razvoj jer je odgovornost, obveza i prioritet svakog roditelja uzdržavati svoje maloljetno dijete te roditelj treba uložiti dodatne napore kako bi ovu obvezu ispunio. Razumno je da tuženik zajedno sa svojom suprugom i svom mlađem djetetu treba osigurati nužne troškove za život koje tuženik procjenjuje s 300,00 eura, no jednako tako on ne može zanemariti činjenicu da je otac još jednog djeteta, ovdje tužitelja, koji također ima svoje potrebe te i za tužitelja jednako tako treba priskrbiti sredstva za uzdržavanje i to veća od 250,00 eura koja u svom iskazu navodi da bi mogao.

15. Prilikom odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja sud je ocijenio kako su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke i sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Sud je uzeo u obzir socijalne, obiteljske i radne prilike tuženika, potrebe tužitelja i tuženika, te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. ObZ-a. Dakle, troškove preko dosuđenog iznosa za mlt. tužitelja koje je dužan plaćati otac, snosit će majka. Uzdržavanje je dosuđeno počevši od podnošenja tužbe 4. prosinca 2023. sukladno čl. 306. ObZ-a.

16. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi čl. 307., 310., 311., 313., 314., 316., 285. i 432. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u izreci. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja sud je imao u vidu podatke o minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a navedeni su u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine 75/25) te za dijete do šest godina iznosi 224,00 eura. Međutim, sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 75/25) kojom se određuju prosječne potrebe maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, ukoliko roditelj ima primitke od 1.901,00 do 2.000,00 eura tada se mjesečne potrebe djeteta do šest godina procjenjuju s 332,00 eura, a sud s obzirom na okolnosti može dosuditi i više. Pritom sud nije zanemario činjenicu da tuženik ima još jedno dijete, međutim činjenica je tužitelj živi sam s majkom, dok drugo tuženikovo dijete živi s oba roditelja gdje majka ostvaruje primanja do 2.000,00 eura te tuženik i supruga zajedno dijele troškove. S druge strane, sud je ocijenio da su navodi majke tužitelja o tužiteljevim mjesečnim potrebama od 600,00 eura previsoki pa je s obzirom na životni standard tuženika potraživani iznos od 450,00 eura ocijenjen previsokim s obzirom na mjesečne potrebe djeteta i okolnosti na strani tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja pa je preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

17. I konačno, stranke su tijekom postupka navodile mogućnost mirnog rješenja spora ukoliko tužitelj preko tuženika ostvari dječji doplatak u Njemačkoj budući da sada majka u Hrvatskoj prima za tužitelja na ime dječjeg doplatka 36,00 eura. Međutim, ovdje valja napomenuti kako dječji doplatak ne predstavlja prihod djeteta niti ga se može tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati vlastitom uzdržavanju, takvim - da bi zbog njega valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je (stoga) novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju. Ovakav pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1577/15, Rev-2350/14, Rev- 543/16...) kao i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019. Naime, roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 63. i 64. stavka 1. Ustava RH (NN 56/90, 135/97, 113/00,28/01, 76/10, 5/14) i članka 27. stavka 2. Konvencije o pravima djeteta pa su oni prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore u uzdržavanja i odgoja djece. Stoga činjenica ostvaruje li tužitelj dječji doplatak nije odlučna u ovoj pravnoj stvari.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja kojeg je zastupao punomoćnik sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (NN 138/23). Tužitelju pripada jednokratna nagrada u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 7. st. 3. Tarife) koji obuhvaća četiri radnje, a tužitelj je ovim obuhvatio sastav tužbe, podneska od 22.04.2024. te zastupanje na ročištima 07.05.2024., 23.09.2024. i 28.01.2025. Na ovo je dodan trošak od 100,00 eura za pristup ročištu 07.07.2025. pa tužiteljev trošak iznosi 500,00 eura. trošak sastava podneska od 11.06.2024. je ocijenjen nepotrebnim za ovaj spor jer se odnosi na pregovore stranaka za mirno rješenje spora. Cijeneći ishod postupka i okolnosti slučaja, sud je ocijenio kako je tužitelj uspio sa 80% svog zahtjeva, a samim time tuženik s 20%. Dakle, ukupan uspjeh tužitelja ocijenjen je s 60% pa je tužitelju dosuđeno ukupno 300,00 eura na ime troška ovog postupka.

19. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

20. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 4. kolovoza 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Nakon pravomoćnosti

3. Hrvatski zavod za socijalni rad,

Područni ured Osijek