REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 885/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te
Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari
tužitelja, odvjetnika Jure Grbavca, iz Splita, OIB 62732061746, kojeg zastupa
punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ŽUPA GOSPE OD
KARMELA, Pirovac, OIB 97402322540, koju zastupa punomoćnica mr. sc. Nada
Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5209/2020-2
od 20. srpnja 2022., ispravljene rješenjem toga suda broj Pž-5209/2020-4 od 14.
rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda
Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1175/2018 od 14. listopada 2020., u
sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-5209/2020-2 od 20. srpnja 2022., ispravljena rješenjem toga suda broj Pž-
885/2023-4 od 14. rujna 2022., u odnosu na točku II. izreke te presude, te se
predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Grbca iz Vodica poslovni broj Ovrv-
1344/2017 od 26. srpnja 2017., kojim je naloženo tuženici u roku od osam dana
platiti tužitelju iznos od 113.885,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku
od 7. prosinca 2016. do isplate i troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.398,56 kn
s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2017. do isplate, a u točki

2. njezine izreke naloženo je tuženici da u roku od osam dana naknadi tužitelju
troškove parničnog postupka u iznosu od 24.513,85 kn s pripadajućim zateznim
kamatama koje teku od 14. listopada 2020. do isplate, te je tužitelj odbijen za više
zatraženih 3.989,15 kn.

- 2 - Rev 885/2023-2

2. 1. Presudom suda drugog stupnja u točki I izreke potvrđena je presuda
Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1175/2018 od 14. listopada 2020. u
točki 1. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o
ovrsi javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica poslovni broj Ovrv-1344/2017 od 26.
srpnja 2017., kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od

23.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2016. do
isplate i troškove ovršnog postupka u iznosu od 879,71 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 26. srpnja 2017. do isplate, sve po kamatnim stopama
preciznije navedenim u toj presudi.

2. 2. U točki II. izreke drugostupanjske presude, djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke 1. izreke i u dijelu točke 2. Izreke na način da je:

- ukinut platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica
poslovni broj Ovrv-1344/2017 od 26. srpnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku
u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 90.885,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama, troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.518,85 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2017. do isplate, zakonske zatezne
kamate koje teku na iznos od 23.000,00 kn od 7. prosinca 2016. do isplate po
kamatnim stopama višim od onih propisanih odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a
za ostale odnose, i zakonske zatezne kamate koje teku na iznos troškova ovršnog
postupka u iznosu od 879,71 kn od 26. srpnja 2017. do isplate po kamatnim stopama
višim od onih propisanih odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, te
je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan,

- nalaženo tuženici da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 13.429,00 kn.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4935/2022-2 od 1. veljače 2023.,
dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

1. ''U sporu između odvjetnika kao tužitelja i stranke kao tuženika radi
neplaćanja računa za odvjetničke usluge, može li sud primijeniti isključivo odredbu
članka 155. ZPP-a (ako nije tako ugovoreno) i procjenjivati koji su troškovi bili
opravdani za vođenje parnice, a koji nisu, ili pak utemeljenost tužbenog zahtjeva
treba prije svega provjeriti s aspekta ZOO-a (je li određena usluga naručena te je li
pružena) naročito članka 763. – 784. ZOO-a, Zakona o odvjetništvu i Odvjetničke
tarife?“,

2. te radi ispitivanja je li pobijanom odlukom tužitelju povrijeđeno temeljno
ljudsko pravo na pošteno suđenje.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio
reviziju pozivom na odredbu čl. čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,
57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i zbog pitanja zbog kojeg je
revizija dopuštena. Predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu
troškova revizije.

- 3 - Rev 885/2023-2

5. 1. U odgovoru na reviziju tuženica prvenstveno navodi da je objektivno i vrlo upitno
promatrati odnos tužitelja i tuženika (isključivo) prema zakonskim pravilima ugovora o
nalogu, budući da je ovdje nalogodavac bio osnivač tuženika, odnosno sasvim druga
pravna osoba, neovisna o samom tuženiku, zbog čega se u ovom slučaju ne može
govoriti o važnosti pravnih shvaćanja iz predmeta Rev-332/2020 za predmet ovog
revizijskog postupka.

5. 2. U odnosu na vjerojatnost da je tužitelju postupanjem drugostupanjskog sudu
uskraćeno pravo na raspravljanje te (u svezi s tim) revizijske navode tužitelja tuženik
se poziva na odredbu čl. 232. st. 1. ZPP-a kada stranka predloži da sud „službenim
putem“ zatraži podatke iz drugog sudskog spisa (u tužbi) pa naknadno više puta za
zapisnik i podnescima (podnesak tužitelja od 25.03. 2019., podnesak od 19.02. 2019.
i dalje) izjavi da, ne samo da nema dokaznih prijedloga, nego da nema potrebe
izvoditi bilo kakve daljnje dokaze, a kamo li da ustraje u istima; prihvaćena je sudska
praksa koja zauzima pravno mišljenje da se smatra da je stranka od toga dokaza, tj.
izvođenja tih dokaza, odustala; tako npr. shvaćanja izražena u sudskim presudama i
drugih odlukama:, ŽS PU, GžR-50/15 od 21. rujna 2015., USRH U-III - 2835/2018 od

5. studenog 2019.; VSRH Rev x – 143/2017 od 12. travnja 2017. (i niz drugih sličnih
ili istovjetnih pravnih shvaćanja), te je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu

6. Postavljajući navedeno pitanje tužitelj osporava po drugostupanjskom sudu
pravilnost primjene materijalnog prava jer smatra da u ovom slučaju nije bilo mjesta
primjeni odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a već da je trebalo primijeniti odredbu čl. 763. do

784. ZOO-a, pa je dakle sporno primjenjuje li se na odnos između odvjetnika i osobe
po čijem nalogu postupa odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a ili čl. 763. do 784. ZOO-a na
obvezu plaćanja naknade za obavljene radnje. Uz navedeno pitanje tvrdi da mu je
drugostupanjskom presudom povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo na pošteno
suđenje.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata neisplaćene nagrade tužitelju za zastupanje
tuženika u parničnim predmetima koji su se vodili pred Općinskim sudom u Šibeniku
poslovi broj P-676/2009 (kasnije P-1350/208) i poslovni broj P-413/2016 za radnje iz
računa broj 74-001-2016 od 6. prosinca 2016. u iznosu od 113.885,00 kn.

8. Prema utvrđenjima i pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj je zastupao
tuženicu u parničnim navedenim predmetima na temelju punomoći za zastupanje u
tim predmetima, tužitelj je u navedenim postupcima ispunio svoju ugovornu obvezu,
te su sve odvjetničke radnje navedene u predmetnom računu obavljene i pravilno
obračunate, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 149/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: odvjetnička
Tarifa), s tim da je odluka o glavnom zahtjevu temeljena na odredbi čl. 171. st. 2., čl.

763. st. 1. i čl. 779. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), pa je naložio isplatu izvršenih, a
neplaćenih odvjetničkih troškova.

- 4 - Rev 885/2023-2

9. 1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je sukladno
odredbi čl. 155. ZPP-a bio dužan ispitati jesu li odvjetničke radnje za koje tužitelj
zahtijeva isplatu nagrade obavljene, jesu li bile potrebne i jesu li obračunate u skladu
s važećom Tarifom, jer je tuženica isticala da su tužitelju podmireni troškovi koji su
„opravdani“, a izričito je osporavala naknadu troškova za sve dopise upućene trećim
stranama, ukazao na ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima
(ročišta održana 3. ožujka 2016. i 16. svibnja 2014.), neosnovano zahtijevanje isplate
„dvostrukih troškova“ (za ročište i podneske), troškove zastupanja tuženika po
odvjetniku u zamjeni na očevidu održanom 15. svibnja 2012.

9. 2. Drugostupanjski sud je, u skladu s navedenim shvaćanjem, u točki 13.
obrazloženja naveo radnje za koje je tužitelj imao pravo na nagradu, dok je onaj dio
zahtjeva tužitelja koji je smatrao neosnovanim obrazložio na slijedeći način:

„14. Tužitelj je neosnovano zahtijevao isplatu nagrade za navedene radnje
iznad gore navedenih iznosa, za sastav dopisa Biskupskom ordinarijatu od 19.
ožujka 2014. (odnosi se na upis vlasništva) od 15. srpnja 2015. i 20. studenog 2015.
(sadržajno se ne odnosi na odlučne činjenice iz predmetnog spora), te za sastav
dopisa upućenih PZ Pirovčanka od 7. ožujka 2016., Navigatoru od 7. ožujka 2016. i
od 20. listopada 2016. (nije dokazano da je za poduzimanje tih radnji tužitelj imao
nalog tuženika) i naknadu putnih troškova za pristup ročištu od 18. listopada 2016.
zato što nisu priloženi dokazi da su ti troškovi nastali.

15. Tužitelj je dokazao da je imao punomoć za podnošenje tužbe u predmetu
Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-413/2016 (punomoć od 3. ožujka 2016.,
na listu 19. spisa, iskaz zastupnika tuženika, na listu 275. spisa). Međutim, tužitelj
nije dokazao da je u tom predmetu podnio tužbu 7. ožujka 2016. i žalbu na rješenje
od 7. ožujka 2016. pa nije dokazao osnovanost svog zahtjeva za naknadu troškova
zastupanja tuženika za te odvjetničke radnje.

16. Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao svoje potraživanje iz predmetnog
računa broj 74-001-1/2016 u iznosu od 243.000,00 kn. Nesporno je da je račun
podmiren u iznosu od 220.000,00 kn, pa nepodmireni iznos predmetnog računa
iznosi 23.000,00 kn".

10. Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

11. Prema shvaćanju ovoga suda mjerodavno pravo u ovom slučaju je ZOO-a, i to
odredbe kojima je reguliran ugovor o djelu (čl. 763.-784.), jer se o toj vrsti odnosa
između stranaka radi, a ne odredba čl. 155. st.1. ZPP-a

12. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu kojom se sukladno odredbi čl. 763. st. 1.
ZOO-a nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca,
a prema odredbi čl. 773. st. 1. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu,
čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove
što ih je učinio za izvršenje naloga s kamatom od dana kada su učinjeni, dok prema
čl. 776. st. 1. ZOO-a ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti
nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

- 5 - Rev 885/2023-2

13. U ovom slučaju iz provedenih dokaza ne bi proizlazilo da su stranke sklopile
pisani ugovor kojim bi uredile međusobni obvezno pravni odnos u vezi s plaćanjem
nagrade odvjetniku, ovdje tužitelju. Budući da je tuženica otkazala punomoć za
zastupanje tužitelju, otkazom punomoći dospjela je i tražbina na ime troškova
zastupanja za sve radnje koje je punomoćnik-tužitelj do tada poduzeo za tuženicu u
parničnim predmetima, pri čemu tužitelj ima pravo na obračun troškova u skladu s
odvjetničkom Tarifom, tim više jer je tarifnim brojem 43. stavka 1. odvjetničke Tarife
određeno da odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na
obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s
izvršenim radom.

14. Prema odredbi čl.155. ZPP-a, sud će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci
nadoknaditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O
tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo
sve okolnosti. (st. 1.), a ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge
troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (st. 2. citirane odredbe).

15. Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da je tom odredbom (čl. 155. st.1. ZPP-a)
propisan način postupanja suda kada on strankama u postupku odmjerava troškove
parničnog postupka. O tome se u ovom slučaju ne radi jer se ovdje ne radi o pitanju
odnosa između dviju parničnih stranaka i tome koliko će jedna drugoj platiti troškova
postupka i to isključivo samo opravdanih troškova postupka, nego je ovdje u pitanju
obvezno pravni odnos između pružatelja usluge (odvjetnika) i naručioca usluge
(klijenta), a kod toga odnosa je bitno je li određena usluga naručena i je li pružena, te
na taj odnos treba primijeniti odredbe ZOO-a (članak 763. – 784.), Zakon o
odvjetništvu i odvjetničku Tarifu, dok je primjena čl. 155. ZPP-a na takav odnos samo
eventualna i supsidijarna (jer ovdje nije riječ o rješenju parničnog suda kojim se
jednoj stranci u postupku priznaju i dosuđuju samo opravdani troškovi postupka
potrebni za vođenje parnice).

16. Prema tome odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U sporu između odvjetnika kao tužitelja i stranke kao tuženika radi neplaćanja
računa za odvjetničke usluge, sud ne može primijeniti isključivo odredbu članka 155.
ZPP-a (ako nije tako ugovoreno) i procjenjivati koji su troškovi bili opravdani za
vođenje parnice, a koji nisu, nego je dužan utemeljenost tužbenog zahtjeva prije
svega provjeriti s aspekta ZOO-a (je li određena usluga naručena te je li pružena)
naročito čl. 763. – 784. ZOO-a, Zakona o odvjetništvu i Odvjetničke tarife.

17. U ovom slučaju drugostupanjski sud je na predmetni odnos primijenio odredbu čl.

155. st. 1. ZPP-a, (utvrđujući koji troškovi su bili opravdani, a koji to nisu bili) te je na
ta način pogrešno primijenio materijalno pravo jer je predmetni pravni odnos bio
dužan raspraviti kroz odredbe ugovora o djelu (763. – 784. ZOO-a), Zakona o
odvjetništvu i Odvjetničke tarife. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku
presudu isključivo pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a, a niti jednom jedinom
riječju ne spominjući čl. 763. – 784. ZOO-a 763. ZOO-a.

- 6 - Rev 885/2023-2

18. Osnovano, stoga, revident ukazuje i na povredu prava tužitelja na pravično
suđenje, odnosno na obrazloženu odluku. Naime, drugostupanjski sud je u točkama

14. i 15. obrazloženja svoje odluke nabrojao sve odvjetničke radnje koje smatra
neutemeljenima, a one u zbroju, daju iznosi od 29.385,00 kn, te je potpuno nejasno i
neobrazloženo zašto je tužba odbijena za ukupno 90.885,00 kn, odnosno ostalo je
nejasno koje radnje u iznosu od preko 29.385,00 kn do iznosa od 90.885,00 kn sud
smatra neopravdanim i zbog čega, jer se iz pobijane odluke to ne može zaključiti.

19. Nedavanjem jasnog obrazloženja onemogućena je provjera ispravnosti razloga
drugostupanjske presude pa se takva sudska odluka smatra arbitrarnom, što je
nespojivo s načelom vladavine prava i dobrim radom pravosuđa što potvrđuju pravna
shvaćanja o pravu na pravičan sudski postupak koja su zauzeta u presudama
Ustavnog suda RH (broj U-III/2097/2007 i U-III/2494/2008), a koje su pak u suglasju
s praksom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, vidljivom u slučajevima
Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske, fokusiranim upravo na
problematiku izostanka obrazloženja kao direktne povrede čl. 6. st. 1. EKLJP.

20. Takvo postupanje je već i samo za sebe dostatno za ukidanje pobijane odluke

21. Slijedom navedenog reviziju je trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić

Broj zapisa: 9-30860-5a56d

Kontrolni broj: 05ed6-206e1-021a1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jasenka Žabčić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.