Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-226/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anice Filipović kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika MČ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179 a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - nadalje KZ/11) i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11 odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-221/2025-12. od 10. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika MČ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K- 221/2025-12. od 10. lipnja 2025. optuženi TČ proglašen je krivim radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179 a KZ/11 za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od 16. siječnja 2025. u 13,00 sati kada je uhićen pa nadalje.

1.1 Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 145. stavak 2. ZKP/08. optuženi TČ dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto eura).

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženik TČ putem branitelja odvjetnika Mije Kladarić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i odluke o kazni, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u odnosu na postojanje kaznenog djela i odbije optužbu, podredno da ukoliko drugostupanjski sud utvrdi da je optuženik počinio kaznena djela optuženiku izrekne uvjetnu osudu, odnosno podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu sa prijedlogom da se žalba optuženika MČ odbije kao neosnovana.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba optuženika MČ nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud na raspravi povrijedio pravo obrane budući nije neposredno ispitao oštećenu ĆČ, koja je ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Slavonskom Brodu dana 14. veljače 2025.

6.1. To što je na navedenom dokaznom ročištu umjesto branitelja po službenoj dužnosti bio nazočan drugi odvjetnik po zamjeničkoj punomoći branitelja po službenoj dužnosti nije razlog za ponovno pozivanje i ispitivanje oštećene, a kako to žalitelj navodi u žalbi, jer je temeljem navedene punomoći odvjetnik u zamjeni ovlašten poduzimati sve radnje kao i branitelj po službenoj dužnosti. Pored toga oštećena je na dokaznom ročištu detaljno ispitana, a nazočni branitelj i optuženik imali su mogućnost postavljati pitanja oštećenoj što su oni i učinili, pa prema tome to što na ročištu nije bio nazočan branitelj po službenoj dužnosti optuženika nije razlog za ponovno pozivanje i ispitivanje oštećene jer je člankom 292. stavak 6. ZKP/08. propisano da će se svjedoka žrtvu kaznenog djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i prema bliskim osobama ispitati audio video uređajem bez prisutnosti suca i stranaka, te se takav svjedok može samo iznimno ponovo ispitati.

6.2. Kada bi se prihvatili žalbeni navodi obrane da je oštećenu koja je ispitana na dokaznom ročištu potrebno ponovo ispitati na raspravi jer na dokaznom ročištu nije bio prisutan prvostupanjski sudac, onda bi dokazno ročište izgubilo svaki smisao. Osim toga branitelj u svom prijedlogu za ispitivanje oštećene nije naveo nikakve nove činjenice i okolnosti na koje bi bilo potrebno ispitati oštećenu. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da samim time što oštećena nije ponovo ispitana na raspravi nije povrijeđeno pravo obrane optuženika i da prema tome nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

7. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve prevedene dokaze.

7.1 Sama okolnost koju branitelj navodi i to da je oštećena optuženiku spremila stvari za istražni zatvor i to predmete od koji se po logici stvari neke nalaze u kupaonici i da je to dokaz da optuženi oštećenoj nije uskraćivao pravo na korištenje stana na način da joj je zaključavao kupaonicu i toalet, ne utječe na pravilnosti i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer se optuženiku stavlja na teret da je kazneno djelo nasilja u obitelji počinio u razdoblju od studenog 2024. do 15. siječnja 2025. dok je optuženik uhićen 16. siječnja 2025.

7.2 Žalitelj u žalbi nadalje navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da se tu radi o međusobnoj svađi tijekom koje su se optuženik i oštećena međusobno vrijeđali i psovali jedno drugom, ali je oštećena optuženika prijavila, a optuženi nju nije. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je iskaz oštećene prihvatio cijeneći ga logičnim, uvjerljivim, životno prihvatljivim i u cijelosti istinitim kada oštećena iscrpno opisujući zajednički život sa optuženikom navodi da joj je optuženik u vremenskom razdoblju od studenog 2024. do 15. siječnja 2025. govorio: „Kurvo, jebem ti mrtvu majku, jebem ti kosti mrtve majke“, te ju naguravao rukama, hvatao za vrat lupao po stanu i nije joj dopuštao korištenje kupatila i toaleta u stanu odnosno određenih prostorija što ju je dovelo u ponižavajući položaj, jer je oštećena, a kako to proizlazi iz njenog iskaza, unatoč izrečenoj mjeri zabrane približavanja primila optuženika u zajednički stan i brinula se o njemu nakon ugradnje srčanih premosnica i šećerne bolesti te ponovo s njim ušla u brak 7. listopada 2024., što su sve okolnosti koje ukazuju na to da oštećena ne bi neosnovano teretila optuženika.

7.3. Okolnost koju žalitelj navodi i to da je oštećena optuženika prijavila za kazneno djelo prijetnje tek nakon dva mjeseca ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer kao što je već prethodno navedeno oštećena je sa optuženikom ponovno stupila u brak 7. listopada 2024., primila ga je u zajednički stan unatoč zabrani kada je njegovo zdravstveno stanje bilo izuzetno teško, pa sama okolnost što je oštećena prijavila optuženika tek nakon dva mjeseca ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz oštećene kao točan i istinit kada navodi da joj je optuženik prijetio govoreći joj: „Ubit ću te smeće jedno, stavit ću te kraj tvoje matere!“

8. Žalitelj u žalbi dovodi u pitanje i mogućnost povrede kaznenog zakona od strane prvostupanjskog suda tvrdeći da je upitno da li je u ovom konkretnom slučaju uopće i moguće postojanje kaznenog djela obiteljskog nasilja iz članka 179 a KZ/11 uzevši u obzir da je istim radnjama počinjeno teže kazneno djelo i to kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3 KZ/11.

8.1. Suprotno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju ne može raditi o prividnom stjecaju već da se radi o stvarnom stjecaju jer kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret nisu počinjena u istom vremenskom razdoblju i sve one radnje za koje je optuženik proglašen krivim, a koje predstavljaju kazneno djelo nasilja u obitelji ne mogu se podvesti samo pod kazneno djelo prijetnje, jer je optuženik sa više radnji počinio više kaznenih djela. Slijedom navedenog pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je optuženika proglasio krivim za oba kaznena djela.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je kazna zatvora izrečena u ovako dugom trajanju neprimjerena jer optuženik do sada nije kazneno osuđivan, radi se o osobi ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja i osobi s ozbiljnom invalidnošću jer je tijekom Domovinskog rata optuženik stao na nagaznu minu tako da mu je amputirana lijeva potkljenica. Mišljenja je da je sud trebao cijeniti i okolnosti zbog kojih je došlo do verbalnog sukoba s oštećenom.

9.1. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazne prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne iz članka 47. KZ/11, pa je tako prvostupanjski sud kao olakotno cijenio optuženikovo loše zdravstveno stanje te invalidnost kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te njegovu izrazitu upornost u počinjenju navedenih prekršaja jer je isti tijekom 2024. četiri puta prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to upravo na štetu oštećene ĆČ, koja ga unatoč takovom njegovom ponašanju i sama onkološki bolesnik, u situaciji kada se on teško razboljeva prima u zajedničko domaćinstvo i brine o njemu dajući mu lijekove i osiguravajući mu uvjete za oporavak.

9.2. Upravo ovakvom kaznom po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvarit će se svrha kažnjavanja u smislu kako specijalne tako i generalne prevencije i ista će poticajno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i da se u budućnosti suzdrži od činjenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela.

9.3. Suprotno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u navedenom trajanju može ostvariti svrha kažnjavanja obzirom na činjenicu da je optuženik u 2024. čak četiri puta pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na oštećenu ĆČ, čime je manifestirao upornost u činjenju prekršaja na štetu oštećene.

10. Slijedom navedenog, a kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 4. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Anica Filipović