REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-97/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Zrinka Golubić i Margita Plažanin, odvjetnice iz Odvjetničkog ureda Golubić iz Zagreba, protiv tuženice Kliničke bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pr- 3375/2019-64 od 26. ožujka 2024. Općinskog radnog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 4. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda poslovni broj: Pr-3375/2019-64 od 26. ožujka 2024. Općinskog radnog suda u Zagrebu u pobijanim dijelovima (točkama III. i IV. izreke) te se odbija i tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženici isplatiti tužiteljici sveukupan iznos od 1.657,73 eura s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to na pojedinačne mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 16. prosinca 2014. do zaključno 16. studenog 2019. pa do isplate i sve u roku od 15 dana (u točkama I. i II. izreke) te tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.306,18 eura sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2024. do isplate u roku od 15 dana (u točki IV. izreke). Istom je presudom odbijen tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 374,15 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 16. siječnja 2016. do zaključno 16. studenog 2019. (u točki III. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točkama III. i IV. izreke iz svih zakonskih razloga navedenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) posebno sadržajno ističući i bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude pogrešno primijenio Zaključak 153 koje je 21. prosinca 2015. donijelo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora a kojim je dalo drugačije tumačenje odredbi članka 51. stavka 10. KU/13 i stavilo izvan snage Zaključak 148, te prema Zaključku 153 (a po tumačenju prvostupanjskog suda i revizijskog suda) redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana bez subota i nedjelja i 8 sati. Ukazuje da je u provedenom dopunskom vještačenju vještak izradio dopunski nalaz i mišljenje 17. listopada 2022. kojim je izvršio usporedbu mjesečnog fonda sati redovnog rada za tužiteljicu i usporednog radnika, iz kojega proizlazi kako je razlika mjesečnog fonda sati redovnog rada tužiteljice i usporednog radnika u spornom razdoblju iznosila 216 sati, pa time ukupno potraživanje tužiteljice, temeljem utvrđene razlike sati prekovremenog rada od 216 sati u utuženom razdoblju od studenog 2014. do studenog 2019. iznosi 4.270,17 kuna/566,75 eura.

2.1. Dodaje kako je pogrešnim i parcijalnim tumačenjem odredbi Kolektivnog ugovora, kao i Zaključaka Zajedničkog povjerenstva posebice Zaključka 153 tužiteljica dovedena u poziciju da kada radi na blagdan od ponedjeljka do petka mora odraditi više sati mjesečno (pa tako i unutar mjesečnog fonda radnih sati) da bi joj se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na ostale radnike koji u dane blagdana nisu radili. Napominje da bi joj tuženica priznala pravo na eventualni prekovremeni rad tek nakon 184 stvarno (efektivno) odrađena radna sata, dok će usporednom radniku pravo na prekovremeni rad priznati već nakon 160 stvarno (efektivno) odrađenih sati, čime je ona u nepovoljnijem položaju u odnosu na usporedne radnike te kako zasigurno u njenom slučaju nije ispoštovano ustavno pravo izjednačavanja prava radnika u odnosu na važeće odredbe Zakona o blagdanima i neradnim danima. Smatra da je i sam revizijski sud doveden u zabludu postavljenim pitanjima za dopuštenost revizije, navodeći sud na zaključak da se mjesečni fond radnih sati umanjuje samo nekim radnicima i to onima koji rade na blagdan od ponedjeljka do petka u njihovu korist, također iz razloga što su podnositelji revizija dobro znali kako se samo nekim radnicima (onima koji rade na blagdan od ponedjeljka do petka) zapravo uvećava mjesečni fond sati redovnog rada a slijedom čega im se kasnije obračunavaju prekovremeni te su time u neravnopravnom položaju.

2.2. Naglašava kako sud mora objasniti razloge zbog kojih je donio odluku sadržanu u izreci presude a što je u ovom slučaju propustio posebice iz razloga što ovakvo utvrđenje iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka utvrđenjem čiste matematičke razlike u broju sati koje je tužiteljica odradila u spornom razdoblju na egzaktan način na konkretnom primjeru dovodi u pitanje pravnu osnovanost tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora iz 2013. izneseno Zaključkom 153 u pogledu izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Sud je trebao svoje stečeno uvjerenje o relevantnim okolnostima potkrijepiti uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

2.3. Pobija i odluku o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude (s obzirom na to je trošak priznat razmjerno), jer smatra da se pobijana presuda treba ukinuti u cijelosti. Ističe kako je sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, te joj slijedom toga priznao tek razmjeran dio troška, ovisno o uspjehu u sporu, no ničime nije obrazložio zašto joj nije priznao kompletan trošak plaćen za potrebe vještačenja.

2.4. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem i preostalog dijela tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora još zahtjev tužiteljice za isplatu povećane plaće za sate odrađene u prekovremenom radu u utuženom razdoblju od 21. prosinca 2015. do studenog 2019., utemeljen na odredbama članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19,) i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. ("Narodne novine" broj: 143/13 – dalje KU/13 te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. („Narodne novine“ broj: 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, dalje: KU/18), u iznosu od 374,15 eura sa zateznim kamatama.

6. Sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP) a napose cijeneći nalaz i mišljenje vještaka financijske struke odbio tužbeni zahtjev za iznos od 374,15 eura koji se odnosi na razdoblje od 21. prosinca 2015. do studenog 2019.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 433. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe tužiteljica, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati.

9. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U ovom postupku nije sporno da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre te da je radila, ovisno o potrebama posla, i subotom, nedjeljom i državnim blagdanima.

10.1. I u fazi je žalbenog postupka, s obzirom na žalbene navode žaliteljice, sporno tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno članka 49. stavka 10. KU/18 kojom je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, odnosno obračunava li tuženica ispravno plaću tužiteljici, posebno u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada tijekom radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužiteljice.

11. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti tog dijela zahtjeva tužiteljice, prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza odbio taj dio tužbenog zahtjeva navodeći:

- kako je u utuženom razdoblju u primjeni bio KU/13 i Dodatak I KU („Narodne novine“ broj: 96/15) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. te KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018.;

- kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora (dalje: Zajedničko povjerenstvo) dva puta tumačilo odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 i to na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. kada su članovi povjerenstva donijeli Zaključak broj 148 nakon čega je Zajedničko povjerenstvo na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak 153;

- kako se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati,

- kako je odredbom članka 52. KU/13 i članka 50. KU/18 određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu i

- da, iako je tužiteljica u još spornom razdoblju (od 21. prosinca 2015. do studenog 2019.) prema redovitom rasporedu radnog vremena radila na blagdan i neradni dan, navedeni rad predstavlja redovan rad tužiteljice i ubraja se u redovnu mjesečnu satnicu sukladno članku 52. KU/13 odnosno članku 50. KU/18 te ne predstavlja prekovremeni rad pa joj iz navedenog razloga ne pripada iznos od 374,15 eura koji se odnosi na dodatak na manje obračunate sate prekovremenog rada uslijed povećanja mjesečnog fonda redovnih sati rada na blagdan od ponedjeljka do petka.

12. Ovakva ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica svojom žalbom a takvo je pravno shvaćanje i u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-1042/2021-2 od 22. rujna 2021.

13. Sud je naime u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, što proizlazi iz odredbe članka 19. stavka 6. KU/13. i ta tumačenja imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana njegovog stupanja na snagu. U tom smislu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojim odlukama poslovni broj: Revr-

630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013. Postoji međutim mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora, iz razloga što je tumačenje nemoralno, protivno prisilnim propisima, pretjerano strogo ili slično (o čemu naknadno).

14. Odredbom je članka 51. stavka 10. KU/13 (i članka 49. stavka 10. KU/18) određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Odnosi se to na sve radnike prema tim kolektivnim ugovorima.

14.1. Navedenu je odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 kao što je već navedeno, Zajedničko povjerenstvo tumačilo u dva navrata 2015. godine pa je tako na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen Zaključak broj 148 prema kojem, u bitnome, redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, dok je na sjednici od 21. prosinca 2015. donesen Zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 a u njemu je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage a Zaključak broj 17 identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

14.2. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda Zaključak broj 153 ne dovodi u pitanje ni odredba članka 1. stavaka 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 110/19) kojom je određeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Naime, bolnice zbog naravi njihovog posla nužno rade i u te dane, pa time i ono osoblje bolnice čiji je rad nužan za njihovo funkcioniranje (tako i druge javne službe nužno potrebne za svakodnevno funkcioniranje društva) a njihova su prava zbog takvog rada priznata i zaštićena (za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%).

15. Ovaj drugostupanjski sud također ocjenjuje kako, uzimajući u obzir opće odredbe obveznog prava, nema razloga za otklanjanje primjene navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13, neovisno o tome što se Zaključak broj 153 (potom i Zaključak broj 17 iz 2018.) u bitnome razlikuje od zaključka broj 148 u pogledu načina obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Navedeni su Zaključci jasni gramatički i logički i, po ocjeni ovog suda, nisu protivni prisilnim propisima, nemoralni ni pretjerano strogi a da bi to dovelo do otklanjanja njihove primjene u ovom slučaju.

16. U konkretnom je slučaju još sporno utuženo razdoblje od 21. prosinca 2015. do studenog 2019., slijedom čega se sukladno prethodno navedenom, mjesečni fond radnih sati utvrđuje prema Zaključku broj 153, dakle na način da se dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka uračunavaju u mjesečni fond radnih sati.

17. Tužiteljica stoga neosnovano smatra da je izračun prekovremenih sati za cijelo utuženo razdoblje trebalo izvršiti prema Zaključku broj 148 koji nije bio na snazi za vrijeme cijelog utuženog razdoblja (stavljen izvan snage Zaključkom broj 153 od 21. prosinca 2015.).

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 2. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), pravilno odlučio i o svim troškovima postupka te za to dao jasne i na zakonu utemeljene razloge, uvjerljivost kojih tužiteljica nije uspjela umanjiti žalbenim navodima, budući da je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega trošak vještačenja nije tužiteljici priznao u cijelosti (nije joj priznao trošak dopunskog vještačenja koje za nije bilo uspješno) pa je žalbu tužiteljice valjalo i u ovom dijelu ocijeniti neosnovanom.

19. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud donio zakonitu i pravilnu odluku pa je zato tužiteljičinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima uključujući i odluku o troškovima postupka slijedom čega tužiteljici ne pripadaju ni troškovi žalbe te time, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. i 166. stavka 1. sve u vezi s člankom 433. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 4. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić