REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1304/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. VG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. MG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Damjanu Konestabu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika KG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, radi predaje u posjed te tuženika protiv tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i tužiteljice ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. VG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. MG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Damjanu Konestabu, odvjetniku u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice NG iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja KG i tužiteljice ĆG te umješača NG protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj: P-3633/2019- 57 od 9. siječnja 2023., u sjednici održanoj 4. kolovoza 2025.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj: P-3633/2019-57 od 9. siječnja 2023. i predmet vraća istomu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te se ostavlja da se i o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom je prvostupanjskog suda prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja VG i MG protiv tuženika KG radi predaje u posjed nekretnine - k. č. [katastarska čestica] ZGR, kuća, Cres, Palada 7 i Varozina 7 od 47 m2, etažno vlasništvo E-1, stan cijela zgrada koja se sastoji od dnevnog boravka, dviju spavaćoj sobe, kuhinje i wc-a u ukupnoj površini od 36,89 m2, te stanu pripada drvarnica u prizemlju zgrade, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodne od osoba i stvari, i to predajom ključeva i trpljenjem promjene brava na istoj nekretnini te uklanjanjem svih privatnih predmeta u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.1. Istovremeno je odbijen zahtjev tuženika iz protutužbe za utvrđenje da je on - KG - stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/3 dijela što bi tužitelji VG i ČG bili dužni priznati i trpjeti da se tuženik uknjiži kao suvlasnik u zemljišnim knjigama nadležnog zemljišnoknjižnog odjela, uz naknadu parničnog troška (točka II. izreke).

1.2. Odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice ĆG za utvrđenje da je stekla suvlasništvo u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini, što bi joj tuženici VG i ČG bili dužni priznati i trpjeti da se uknjiži kao suvlasnik u zemljišnim knjigama nadležnog z.k. odjela te joj naknaditi i parnični trošak (točka III. izreke).

1.1. O troškovima postupka odlučeno je tako da je tuženiku KG i tužiteljici PG naloženo da tužiteljima/tuženicima VG i ĐG naknade prouzročene im parnične troškove u iznosu od 5.030,19 eura/37.900,00 kuna.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobijaju tuženik KG te tužiteljica ŽG zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, kao i umješač na strani tužiteljice, smatrajući kako je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer je prvostupanjska presuda nerazumljiva.

2.1. Posebno ističu kako tužitelji VG i KG nikada ne bi mogli otkupiti 1/3 nekretnine da taj dio nije nezakonito prenesen na Grad Cres – nezakonitim postupanjem LG na temelju falsificirane punomoći te ističu kako suvlasnički udio pok. BG nikada nije bio prenesen u društveno vlasništvo.

2.2. Nadalje ističu kako su prednici tužitelja i tuženika te tužiteljice ĆG od 1994. kontinuirano bili u suposjedu nekretnine te ju obnovili zajedničkim financijskim sredstvima i u suglasno dogovorenim terminima koristili nekretninu sve do 2016. godine kada su tužitelji smetali posjed, a da je prvostupanjski sud potpuno zanemario širi kontekst izjave tužiteljice ĆG i činjenicu da su ona i sada pok. očevi ostalih stranaka nakon što su tijekom trajanja bivše SFRJ bili onemogućeni u posjedovanju kuće nastojali na bilo koji najbrži i najefikasniji način vratiti odnosno faktički ponovno uspostaviti izvanknjižno vlasništvo.

2.3. Pobijaju i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa predlažu preinačenje prvostupanjske presude a podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Postavljaju i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 777,35 eura (za sastavljanje žalbe).

3. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet je spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja VG i DG kojim od tuženika KG traže predaju u posjed nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., kuća, Cres, Palada 7 i Varozina 7 od 47 m2, etažno vlasništvo E-1 stan cijela zgrada koja se sastoji od dnevnog boravka, dvije spavaće sobe, kuhinje i wc-a u ukupnoj površini od 36,89 m2 – stanu pripada drvarnica u prizemlju zgrade upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari predajom ključeva i trpljenjem promjene brava na istoj nekretnini i uklanjanjem svih svojih privatnih predmeta.

5.1. Također, predmet je ovog spora i protutužbeni zahtjev tuženika kojim, suprotstavljajući se tužbenom zahtjevu tužitelja traži utvrđenje da je KG stekao pravo vlasništva na 1/3 suvlasničkog udjela čitave te nekretnine što su protutuženici VG i ČG dužni priznati i trpjeti da se uknjiži kao suvlasnik u zemljišnim knjigama nadležnog zemljišnoknjižnog odjela.

5.2. Ujedno je predmet ovog spora i tužbeni zahtjev tužiteljice ĆG za utvrđenje da je na 1/3 suvlasničkog udjela tuženika VG i MG VG stekla pravo vlasništva na čitavoj nekretnini koja je predmet spora, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se uknjiži kao suvlasnica.

6. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku KG predati nekretninu u posjed tužiteljima VG i FG te odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva u 1/3 dijela a odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice ĆG za utvrđenje suvlasništva u 1/3 dijela.

6.1. Ovakvu je odluku prvostupanjski sud donio s obrazloženjem kako je prednik tužitelja VG i MG, ZG, nasljeđivanjem iza pok. SG stekao vlasništvo nekretnine u 2/3 dijela a preostalu su 1/3 tužitelji stekli kupnjom od Grada Cresa tako da su suvlasnici svaki u ½ dijela, dok tuženik KG nije mogao steći suvlasništvo u 1/3 dijela ni nasljeđivanjem (jer njegov otac RG nije bio suvlasnik već je to bio Grad Cres) ni dosjelošću jer njegov posjed nije bio pošten (znao je da je sporna nekretnina prethodno oduzeta njegovu ocu – nacionalizirana), kao ni tužiteljica ŽG jer je bila svjesna da nekretnina nije bila njihovo vlasništvo koje je stoga valjalo kupiti pa ni ona nije mogla steći vlasništvo ni nasljeđivanjem ni dosjelošću.

6.2. Prvostupanjski sud posebno naglašava kako raniji način korištenja nekretnine i troškovi ulaganja nisu od utjecaja na presuđenje u ovoj parnici, već da to eventualno može biti predmet nekog drugog postupka, definitivno smatrajući da su upisani suvlasnici VG i ČG stekli to vlasništvo na temelju valjane pravne osnove i to nasljeđivanjem (za 2/3 dijela) i valjanim pravnim poslom – sklapanjem ugovora s Gradom Cresom (za 1/3 dijela), s tim što u odnosu na tuženika KG naglašava i dio njegova iskaza koji je dao na upit suca a iz kojega proizlazi kako svoje pravo suvlasništva temelji na suvlasništvu svoga oca CG a u odnosu na tužiteljicu ŽG dio njezine pisane izjave od 2. prosinca 2022. o tome da je njezin brat ZG rekao kako je odvjetnik pronašao način "na koji da brže i sigurnije kupe vlasništvo te kako bi bilo jednostavnije da se nekretnina upiše samo na jednog vlasnika" iz kojega dijela prvostupanjski sud zaključuje kako je "tužiteljica bila svjesna da prijepor nije bio njihovo vlasništvo koje da je trebalo kupiti" pa da stoga ne može tražiti utvrđenje suvlasništva u 1/3 dijela ni na temelju nasljeđivanja ni na temelju dosjelosti.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da presuda prvostupanjskog suda nije zakonita ni pravilna zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Žalba je međutim osnovana, kao što je već navedeno, iz razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice neodgovarajuće primjene materijalnog prava.

10. Iz provedenih dokaza proizlaze sljedeće činjenice koje zapravo i nisu sporne:

- nekretnina je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad (što odgovara k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]) smještena u samom centru Grada Cresa a u naravi se radi o kući u nizu koja ima ulaz s prednje strane u prizemlju, ulica Palada s koje nema istaknuti kućni broj dok je glavni ulaz u kuću sa stražnje strane na I. katu kuće s istaknutim kućnim brojem Varozina 7, i kuća je u potpunosti uređena, namještena i u funkciji;

- u posjedu su ključeva ulaznih vrata iz prizemlja u ulici Palada tužitelji-(protu)tuženici i tuženik-protutužitelj a tužitelji-(protu)tuženici ključeva ulaza sa stražnje strane koji je službeni ulaz, dok tužiteljica ŽG zbog starosti i zdravstvenog stanja nije koristila kuću od 2019.;

- nekretnina je bila u vlasništvu i isključivom posjedu zajedničke prednice stranaka pokojne IG do njene smrti 1936., a

- naslijedili su je njezini unuci RG (otac tuženika KG), tužiteljica ŽG i ZG (otac tužitelja-(protu)tuženika) na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Mali Lošinj poslovni broj: O-11/1988 od 31. kolovoza 1990., kao potomci sina ostaviteljice ZG koji je umro nakon ostaviteljice (1965. godine u Italiji) a optirao je za Italiju tako da slijedom toga radi o optantskoj imovini pa je rješenjem o nasljeđivanju naložen upis zabrane otuđenja;

- na 2/3 dijela te nekretnine koje su bile u vlasništvu tužiteljice ĆG i oca tužitelja-(protu)tuženika TG na temelju je rješenja Klasa: UP-I-942- 021/92-01/07 od 24. studenog 1992. upisano društveno vlasništvo u korist Općine Cres Lošinj,

- na stanu u toj nekretnini postojalo je stanarsko pravo u korist SG koji je oporukom od 18. prosinca 1992. ostavio predmetnu nekretninu ZG, ocu tužitelja-(protu)tuženika, koju je kupio u smislu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, jer mu je financijski pomogao kupiti tu nekretninu, pa je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj: O-58/1994 od **.**.2000. ZG upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela;

- pokojni je otac tužitelja-(protu)tuženika Francesco Moise 1998. napisao knjigu "Casa sofferta" - "Napaćena kuća" o sudbini predmetne nekretnine u razdoblju od 1947. do 1997.,

- prednici su stranaka ZG i RG te tužiteljica ŽG zajednički obnovili predmetnu nekretninu te ju dogovorno koristili, još od 1994. godine,

- rješenjem je Službe za imovinskopravne poslove od 16. prosinca 2014. utvrđeno da je 1/3 dijela predmetne nekretnine u vlasništvu BG, oca tuženika- protutužitelja, prešla u društveno vlasništvo 18. prosinca 1954. sukladno odredbi članka 1. Sporazuma zaključenog između bivše SFRJ i Republike Italije od 3. srpnja 1965. o primjeni sporazuma od 18. prosinca 1954., dakle kao optantska imovina,

- na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-3560/15, UPP/OS-96/15 od 16. srpnja 2015. donesenog od Javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog V nasljednicima ZG postali su njegovi sinovi VG, M i ČG, a na temelju Ugovora o darovanju od 16. studenog 2015. tužitelji-(protu)tuženici VG i ČG postali su suvlasnici 2/3 predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela i

- preostalu su 1/3 dijela nekretnine (koji je ranije "pripadao" njihovom stricu HG) tužitelji VG i ČG otkupili od Grada Cresa kupoprodajnim ugovorom od 21. prosinca 2016. u postupku javne dražbe.

11. Uzimajući u obzir prethodno – u točki 10. obrazloženja navedene činjenice i one koje proizlaze iz drugih materijalnih dokaza u spisu koje je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio irelevantnima, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud barem preuranjeno zaključio da su tijekom postupka tužitelji VG i ČG dokazali svoje jače pravo na posjed predmetne nekretnine, odnosno da tuženik KG i tužiteljice ŽG nisu dokazali stjecanje svoga prava suvlasništva u bilo kojemu dijelu.

12. Prvostupanjski je sud naime propustio cijeniti dio predgovora knjige "Casa sofferta"- "Napaćena kuća" koju je napisao otac tužitelja-(protu)tuženika ZG u kojem navodi: „obrativši se lokalnim odvjetnicima, nakon nekoliko mjeseci dobio sam presudu kojom je Sud priznao da tri zakonita unuka – ŽG, ZG i RG trebaju naslijediti imovinu“, „bilo je to vlasništvo u pravnom, no ne i u stvarnom smislu, zbog čega sam morao, kao opunomoćenik svoje braće, poduzeti pravne mjere kako bih vratio navedenu imovinu“, „na savjet odvjetnika povukao sam zahtjev i dopustio da stanari kupe nekretninu, osiguravši im doživotni besplatni boravak u njoj, no zahtijevajući izdavanje oporuke u našu korist“, „taj divan san ne bi se nikad mogao ostvariti bez punomoći i suglasnosti moje braće ĆG i BG, koji su mi financijski pomogli u procesu realizacije koji nije bio jednostavan“.

12.1. Navedeni citati ukazuju da je, iako je samo otac tužitelja-(protu)tuženika formalno stekao vlasništvo 2/3 predmetne nekretnine, na temelju dogovorenog oporučng nasljeđivanja iza SG koji je kao nositelj stanarskog prava formalno otkupio stan da bi ga mogao prenijeti na bivše vlasnike i to isključivo nasljeđivanjem jer se radilo o strancima, intencija bila vratiti kuću obitelji, te i sam napominje da je djelovao kao opunomoćenik svoje braće, dakle, u njihovo ime i za njihov račun, stječući nekretninu i za svog brata BG, oca tuženika- protutužitelja i za svoju sestru tužiteljicu ŽG. Način na koji je predmetna nekretnina stečena, oporučnim raspolaganjem nositelja stanarskog prava „samo“ u korist ZG, bio je, kako i on sam u predgovoru svoje knjige navodi, iskorištavanje mogućnosti koja se pružila.

12.2. Navedeno potvrđuje i tužiteljica ŽG u svojoj izjavi od 2. prosinca 2022., navodeći kako je njezin brat ZG rekao da je odvjetnik pronašao način na koji će brže i sigurnije kupiti vlasništvo nekretnine tako da se upiše na samo jednog vlasnika, što i prvostupanjski sud utvrđuje u pobijanoj presudi, međutim, sud propušta cijeniti i preostali dio te izjave u kojoj tužiteljica navodi da je ZG pritom „ nastupao u svojstvu posrednika, čime bi se svejedno zajamčila naša prava suvlasništva“, misleći pritom na svog brata BG i sebe.

12.3. Nije doduše bilo zapreke za raspolaganje oporukom SG u korist svih "nasljednika", ali to ne znači da je na taj način ZG stekao vlasništvo samo u svoje ime i u svoju korist jer u spisu postoje dokazi koji upućuju na suprotno, kao i sve okolnosti slučaja uključujući i nespornu činjenicu da su i Meyra i Roccantonio sudjelovali financijski u obnovi kuće a Roccantonio djelomično i osobnim zalaganjem te od završetka obnove 1996. nadalje kontinuirano koristili nekretninu i to u određenim razdobljima cijelu nekretninu prema unaprijed detaljno utvrđenom rasporedu i u spisu nema naznaka da su ŽG i RG koristili kuću ZG, već da su je svi koristili kao svoju kuću, slijedom čega u ovom slučaju treba ispitati je li došlo do uspostavljanja izvanknjižnog suvlasništva konkurencijom među vlasnicima – K Ć te JG kao braćom i sestrom i ujedno nasljednicima, po načelu transmisije, svoje bake IG koja je umrla 1936.

13. Sve se prethodno navedeno u točki 12. obrazloženja odnosi svakako na 2/3 dijela nekretnine na kojima je bio upisan ZG nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. SG, iako je obnavljana i korištena cijela kuća te po svemu sudeći nije bilo razloga za drugačije postupanje u odnosu na 1/3 dijela koja je na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. IG "pripala" HG (jer je cijela nekretnina bila optantska imovina zbog opcije ZG koji je bio sin pa time i nasljednik svoje majke IG tako da je na relevantni nadnevak 14. rujna 1947. sporna kuća bila njegova imovina pa time i optantska), ali bez obzira na to ostaje nepobitnom činjenica da je Grad Cres koji svakako jest vlasnik takve imovine (pod uvjetom da nije prodana nositelju stanarskog prava SG) prodao 1/3 nekretnine tužiteljima Marcu i FG za cijenu u iznosu od 349.857,31 kune 21. prosinca 2016.

13.1. Tu trećinu nekretnine u tom slučaju doista nitko nije mogao steći ni nasljeđivanjem ni dosjelošću (osim ako je prodana nositelju stanarskog prava) jer za to jednostavno nisu ostvarene zakonske pretpostavke, međutim nije točno ni da tuženik KG traži utvrđenje suvlasništva samo zbog toga, već i iz svih drugih prethodno naznačenih razloga – stjecanja nekretnine u korist obitelji te zajedničke obnove kuće koja je bila znatna.

14. Nadalje, prvostupanjski je sud donio odluku u ovom predmetu analizirajući materijalne dokaze a da pri tom nije analizirao iskaze svjedoka, smatrajući ih irelevantnima, s kojim se zaključkom ne može složiti ovaj drugostupanjski sud. Naime, u svjetlu istaknutih žalbenih navoda, valja primijetiti da i iz iskaza svjedoka OG proizlazi kako mu je ZG rekao da je cijela kuća vraćena „njima“ - njemu, njegovom bratu HG i sestri PG te da su je zajedno uredili i koristili, zajednički podmirujući i troškove.

15. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, zaključak suda prvoga stupnja da tuženik KG i tužiteljica ŽG nisu dokazali stjecanje prava suvlasništva pa time i prava na posjed za sada barem preuranjen a činjenično se stanje ukazuje nepotpuno utvrđenim, zbog čega je na temelju odredbe članka 370. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te upotpuniti činjenično stanje, sve pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP (prema članku 375. stavku 4. ZPP) uključujući i pribavljanje ugovora o prodaji stana SG pa nakon toga ocijeniti sve provedene dokaze na način propisan u članku 8. ZPP, kao i ostale žalbene navode žalitelja te ponovno odlučiti o osnovanosti svih zahtjeva, novom, pravilno obrazloženom odlukom (članak 338. stavak 4. ZPP) i odlučiti o svim troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Puli 4. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić