Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-544/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i zastupani po punomoćniku Mislavu Bežovanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja te žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-30/2024-22 od 17. ožujka 2025., dana 1. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično žalba 1. i 2. tužitelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-30/2024-22 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženici zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje tužitelja - pod prijetnjom novčane kazne.
II. Uvažava se žalba tuženice i djelomično žalba 1. i 2. tužitelja, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-30/2024-22 od 17. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženica počinila opisani čin smetanja posjeda na način pobliže naveden u izreci i kojim joj se zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje, te pod točkom II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je tuženica dana 22. veljače 2024. samovlasnim činom smetala 1. i 2. tužitelje u mirnom posjedu nekretnine oznake čest. 2986/2324 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 5., pomoćna zgrada i dvorište na adresi [adresa] na način da je samovlasno ušla u dvorište te nekretnine, te vičući i vrijeđajući 1. tužitelja tražila da je se pusti u kuću te na taj način uznemirila tužitelje u njihovom mirnom posjedu, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje tužitelja u posjedu predmetne nekretnine, pod prijetnjom novčane kazne. Pod točkom II. i III. odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo 1. i 2. tužiteljima da naknade tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2025. do isplate, dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška u iznosu od (daljnjih) 500,00 EUR zajedno sa zatraženom kamatom na taj iznos.
2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji pobijajući je zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se isto ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tuženica se žali protiv tog rješenja u dijelu pod točkom III. izreke pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači u skladu s navodima žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba 1. i 2. tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev 1. i 2. tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog počinjenog smetanja posjeda nekretnine – u naravi kuće broj 5, pomoćna zgrada i dvorište na adresi [adresa], na način da je tuženica samovlasno ušla u dvorište ove nekretnine, te vičući i vrijeđajući 1. tužitelja tražila da je se pusti u kuću te na taj način uznemirila tužitelje u njihovom mirnom posjedu, uz zabranu svakog takvog ili sličnog budućeg smetanja pod prijetnjom novčane kazne.
7. Prvostupanjski sud odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na zaključku da radnja koja nije sposobna da promijeni postojeće posjedovno stanje nije čin smetanja, da autor čina smetanja posjeda ne mora uvijek imati volju uspostaviti svoju faktičnu vlast i time negirati tuđu vlast, već da je dovoljno da se njegova volja svodi na svijest da zadire u tuđu faktičnu vlast, a što da nije slučaj u ovoj pravnoj stvari. Naime, činjenica ulaska u dvorište kako bi se pozvonilo na vrata stanovnicima kuće ne predstavlja čin smetanja ili uznemiravanja posjeda. Nadalje, da ni činjenica da je tuženica zahtijevala od tužitelja da je uvedu u posjed kuće, a da su oni to odbili, bez ikakvih posljedica, da također ne može predstavljati smetanje posjeda. Također, da eventualno vikanje ili vrijeđanje 1. tužitelja od strane tuženice može eventualno predstavljati prekršaj narušavanja javnog reda i mira, te da u svakom slučaju ne predstavlja čin smetanja ili uznemiravanja posjeda.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga 1. i 2. tužitelja, a pazeći na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP, na što osnovano ukazuju 1. i 2. tužitelji u žalbi.
9. Naime, opisano činjenično utvrđenje sud prvog stupnja nije obrazložio logičnim i uvjerljivim razlozima u kojima bi dao brižljivu i savjesnu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, pa stoga iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio učiniti, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP, a sve u vezi s člankom 381. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
10. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka. 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio. Ovaj sud povodom žalbenih prigovora 1. i 2. tužitelja ocjenjuje da je sud prvog stupnja povrijedio proceduralnu obvezu ispitivanja odlučnih dokaza i navoda stranaka, te da u obrazloženju pobijane odluke nisu dani jasni i dostatni razlozi, čime je počinjena (i) bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi članka 381. ZPP.
11. Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, smetanje posjeda može biti poduzeto kao faktična radnja, ali i verbalno. Potonje će, međutim, biti samo ako upotrijebljene riječi sadrže prijetnju koja je takva da kod posjednika stvara opravdani strah zbog toga što je iz okolnosti vidljivo da postoji ozbiljna opasnost po život, tijelo ili druga znatnija dobra te kod druge osobe proizvede posljedicu – promjenu u faktičnom korištenju nekretnine zbog takve prijetnje, a o čemu pobijano rješenje nema razloga (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP), a utoliko je osnovan i žalbeni prigovor 1. i 2. tužitelja da im je zabranom postavljanja pitanja svjedoku VE je li ponašanje njegove majke, 2. tužiteljice, od predmetnog uznemiravanja drugačije – onemogućeno da raspravlja pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP u vezi članka 381. ZPP.
12. Kako se zbog navedenih nedostataka pobijano rješenje ne može ispitati, to je, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP, trebalo ukinuti prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženica počinila opisani čin smetanja posjeda na način pobliže naveden u izreci i kojim joj se zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak (točka I. izreke ove drugostupanjske odluke) u kojem će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na način da će dati jasne razloge o odlučnim činjenicama, te savjesno i brižljivo analizirati i ocijeniti provedene dokaze i to svaki za sebe te u njihovoj ukupnosti, te će nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.
13. S obzirom da je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo uvažiti žalbe stranaka te ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom II. i III. izreke, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
14. S druge pak strane, neutemeljena je žalba 1. i 2. tužitelja protiv dijela točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženici zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje tužitelja - pod prijetnjom novčane kazne, jer odredba članka 22. stavak 1. ZV ne propisuje sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda izricanjem novčane kazne, budući da se novčana kazna može izreći tek u ovršnom postupku, u skladu s odredbama Ovršnog zakona.
14.1. Kako dakle, posjednik u smislu navedene odredbe nije ovlašten štititi svoj posjed u odnosu na osobu koja mu je smetala posjed pod prijetnjom novčane kazne, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja zbog čega je, na temelju odredbe članka 380. stavak 2. ZPP, trebalo u tom dijelu potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Šibeniku, 1. kolovoza 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
