Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-458/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anice Filipović kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CT, radi kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23. i 36/24. - dalje KZ/11) i kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. odlučujući o žalbi optuženika ĆT protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-166/2024. od 9. rujna 2024., dana 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika ĆT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki V. izreke na način da se od optuženika ne oduzima imovinska korist.

II. U preostalom, a nepreinačenom djelu odbija se žalba optuženika ĆT i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-166/2024. od 9. rujna 2024. optuženi CT proglašen je krivim radi kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom je temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi CT osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 6. ožujka 2024. u 09,05 sati pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika ĆT se oduzima mobitel privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, serijskog broja [serijski broj] od 6. ožujka 2024. i to mobitel Samsung A04e roze boje, serijskog broja R83W40GSZ5T, IMEI 1 broja: [IMEI broj], IMEI 2 broja: [IMEI broj] s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice].

1.2. Na temelju članka 77. KZ/11 od optuženika se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelo iz članka 326. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Utvrđuje se da novčani iznos od 150,80 eura i 6.450 mađarskih forinti predstavlja imovinsku korist koju je optuženik CT ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Utvrđuje se da je novčani iznos od 150,80 eura i 6.450 mađarskih forinti imovina Republike Hrvatske. Nalaže se optuženiku CT da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 150,80 eura i 6.450 mađarskih forinti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnost presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08. nalaže se optuženiku da na ime troškova kaznenog postupka uplati paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i da naknadi troškove i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti Marka Čvrljka, odvjetnika u Šibeniku, u visini koja će biti određena posebnim rješenjem kad se pribave ti podaci.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženik putem branitelja odvjetnika Marka Čvrljka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu u pogledu visine kazneno pravne sankcije, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku u kojem odgovoru predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu branitelja optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba optuženika ĆT nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim u žalbi ne precizira o kojim se bitnim povredama kaznenog postupka radi, a niti ih obrazlaže, slijedom čega je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijano presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje povrede je dužan paziti po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi navodi da su iskazi svjedoka policajaca BT i ČT u djelu koji se odnosi na identifikaciju vozača terenca kontradiktorni, jer je svjedok DT koji je bio vozač policijskog vozila u svom iskazu naveo da je identificirao vozača u osobi optuženika za vrijeme trajanja potjere, dok je vozač pokušavao manevrima s terencem u velikoj brzini da ih izbaci sa ceste. Nasuprot tome, svjedok HT koji je bio suvozač i bio je pozicioniran bliže vozaču te nije bio opterećen vožnjom, u svom je iskazu naveo da su brzine bile prevelike da bi uočio sve detalje vozača. Sve navedeno dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovog svjedočenja. Svjedoci HT, PT i AT u svojim su iskazima naveli da su vidjeli optuženika kako izlazi iz terenca s mjesta vozača, međutim mišljenja je da navedeni iskazi ne mogu potvrditi tko je bio vozač za vrijeme potjere već samo sugeriraju da je optuženik bio blizu mjesta vozača nakon što je vozilo zaustavljeno, tim više što je u vozilu bilo još deset migranata koji fizički sliče optuženiku. Zbog svega navedenog mišljenja je da je sud trebao ispitati neposredno na raspravi u svojstvu svjedoka CTM i ZT koji su bili putnici u vozilu.

8. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve prevedene dokaze.

9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza svjedoka policijskih službenika BT, HT, PT i ŽT utvrdio da je upravo optuženik CT predmetnog dana bio vozač vozila marke „Nissan Murano“ i u istom prevozio migrante.

9.1. Branitelj optuženika u žalbi navodi da je svjedok HT na raspravi naveo da je bio suvozač u vozilu kojim je upravljao DT i da je isti naveo da su brzine bile prevelike da bi uočio sve detalje vozača, što je točno, ali je isti taj svjedok prije toga naveo i to, da je i za vrijeme potjere vidio vozača. Prema tome, suprotno navodima obrane iskazi svjedoka HT i BT nisu kontradiktorni kada svjedok DT u svom iskazu navodi da je u trenutku kada je pokušao preteći terenac shvatio da je upravo optuženik vozač tog vozila.

9.2. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je svjedok HT s obzirom na položaj u vozilu trebao bolje uočiti optuženika od svjedoka BT kao vozača, jer ovdje se radilo o potjeri, o tome da je optuženik sa vozilom pokušao izgurati sa ceste vozilo kojim je upravljao svjedok DT i to kako svjedok AT navodi jakim trzajima vozila. Ovako ponašanje optuženika kao vozača, po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda zahtijevalo je od svjedoka BT maksimalnu koncentraciju u vožnji i to ne samo u odnosu na cestu već i na optuženika kako bi mogao spriječiti sudar ili da ih izgura sa ceste u trenutku kada optuženik vozilom krene prema vozilu kojim svjedok upravlja. I upravo iz navedenih razloga pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je iskaz ovog svjedoka prihvatio kao točen i istinit.

9.3. Žalbene navode da iskazi svjedoka HT, PT i AT ne mogu potvrditi tko je bio vozač za vrijeme potjere već samo sugeriraju da je optuženik bio blizu mjesta vozača nakon što je vozilo zaustavljeno, ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti jer iz iskaza svjedoka HT proizlazi da je nakon što se terenac zaustavio, vidio da se otvaraju vrata i da je vidio baš vozača i to optuženika, iz iskaza svjedoka PT da je upravo optuženika vidio da je izašao s mjesta vozača vozila i iskaza svjedoka AT koji je u svom iskazu opisao izlazak vozača, optuženika iz vozila i njegov bijeg.

10. Prema tome, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa slijedom toga nije počinjena niti povreda kaznenog zakona.

11. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u navedenom dijelu.

12. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazneno pravne sankcije prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio činjenicu da do sada nije kazneno niti prekršajno osuđivan i da je otac dvoje malodobne djece, dok mu je kao otegotno cijenio okolnost da je radi počinjenja kaznenog djela došao iz Salzburga u Republiku Hrvatsku, čime je pokazao naročito izraženu upornost, odlučnost, visok stupanj kriminalne volje i bezobzirnost.

13. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio kako olakotne, tako i otegotne okolnosti na strani optuženika i temeljem tako utvrđenih okolnosti donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kojom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11.

14. Prvostupanjski sud je od optuženika potpuno osnovano oduzeo i mobitel Samsung A04e roze boje, serijskog broja C, IMEI 1 broja: [IMEI broj], IMEI 2 broja: [IMEI broj] s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] jer je isti korišten prilikom počinjenja ovog kaznenog djela jer je optuženik putem njega komunicirao i dogovarao detalje i dinamiku prijevoza migranata i koristio internetske aplikacije radi pronalaska lokacije za ukrcaj migranata.

15. Međutim, donoseći odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženika u visini od 150,80 eura i 6.450 mađarski forinti prvostupanjski sud je prekoračio ovlasti koje ima po zakonu čime je počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08. Optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2 KZ/11 iz koristoljublja sa ciljem da se nepripadno imovinski okoristi, s tim da u samom činjeničnom opisu djela nije navedeno da bi optuženik stvarno i pribavio imovinsku korist, pa je stoga odlukom o oduzimanju imovinske koristi iz točke V. izreke presude u novčanom iznosu koji je pronađen kod optuženika prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu u pogledu oduzimanja imovinske koristi.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 486. stavak 1. ZKP/08. po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u točki V. izreke na način da se imovinska korist od optuženika ne oduzima, dok je u preostalom dijelu, a obzirom da žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda odbijena žalba optuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Vukovar, 1. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Anica Filipović