- 1 -              Revd 3940/2023-2

Broj: Revd 3940/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M.1 & M.2 iz Š., protiv tuženika Veleučilište u Š., Studentski centar Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Š., radi nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-184/2019-2 od 20. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-21/18-49 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-184/2019-2 od 20. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-21/18-49 od 28. veljače 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu postavljena dva pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za koja tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.

3. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

4. Tužitelj se u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje kojim problematizira mogućnost ispitivanja, u individualnom radnom sporu, zakonitosti općeg akta na kojem se temelji odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, u slučaju tzv. "malog" poslodavca kod kojeg nema sindikalnog djelovanja niti radničkog vijeća, poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1861/2016 od 8. veljače 2017. koja odluka, međutim, ne sadrži shvaćanje koje bi se odnosilo na tzv. "malog" poslodavca (tužitelj pod tim misli na poslodavca koji zapošljava manje od dvadeset radnika i koji slijedom toga, nije u obvezi donijeti odgovarajuće pravilnike).

5. Uz drugo pitanje, kojim problematizira zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ukoliko nije došlo do smanjenja potrebe za radom radnika već su potrebe za njegovim radom povećane, tužitelj se kao razlog važnosti poziva na odluku broj Revr 21/2014-2 od 28. listopada 2014.

6. Prema zaključku nižestupanjskih sudova, poslodavac je koristeći svoje autonomno pravo da organizira proces rada, konkretnu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora donio zbog potrebe usklađenja postojećih ugovora o radu s novim Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (s izmjenama i dopunama) i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika (s izmjenama i dopunama); dakle, predmetna odluka donijeta je zbog nove sistematizacije i organizacije rada, a ne zbog smanjenja potrebe za radom radnika.

7. Iz tog razloga dostavljena odluka revizijskog suda nije usporediva stanju spisa predmeta, jer je u tom postupku utvrđeno da je radnicima dan poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz tehničkih i organizacijskih razloga pri čemu nije izmijenjena postojeća sistematizacija radnih mjesta niti je prestala potreba za njihovim radom, dakle, tim odlukama nije prethodio opći akt (pravilnik i sl.), a što je ovdje slučaj.

8. Nadalje, drugostupanjski sud navodi i da je poslodavac dostatno obrazložio gospodarske i organizacijske razloge te je sud u obrazloženju pobijane odluke iznio te gospodarske razloge.

9. Slijedom navedenog, bez obzira na shvaćanje nižestupanjskih sudova o ne/mogućnosti tužitelja da u individualnom radnom sporu ispituje zakonitost predmetnih općih akata, proizlazi da su sudovi i sami ocijenili i utvrdili da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 123. Zakona o radu ("Narodne novine", broj  93/14 - dalje: ZR) o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

10. Stoga naprijed citirana odluka Ustavnog suda RH ne opravdava važnost prvo postavljenog pitanja za odluku u sporu već, upravo suprotno, iznijeto shvaćanje:

"Dakle, sudovi su unatoč postojanju odredbi Pravilnika o radu tuženice o teškim povredama radnog odnosa, sami utvrdili da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu za davanje redovitog otkaza ugovora o radu. Dakle, širenje kruga ovlaštenika iz čl. 126. st. 6. Zakona o radu koji mogu osporavati zakonitost pravilnika o radu poslodavca, na što pledira podnositeljica, ne bi u ovom slučaju dovela do nekog drugačijeg ishoda konkretnog parničnog postupka. Stoga Ustavni sud nije prihvatio tvrdnje podnositeljice da joj je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje vezano uz prava na rad iz čl. 54. st. 1. Ustava.",

ukazuje da se u konkretnom slučaju postupalo na isti način, sudovi su cijenili zakonske razloge otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, pa od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka u sporu.

11. Stoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. studenoga 2023.