Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2426/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Feuš, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tele2 d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. Povrv- 450/2019-11 od 9. rujna 2020., dana 1. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, posl. br. Povrv-450/2019-11 od 9. rujna 2020. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 14. svibnja 2019. preko iznosa od 510,00 kuna/67,69 EUR-a[1] do iznosa od 5.381,43 kuna/714,24 EUR (za iznos od 4.871,43 kune/646,55 EUR) i to sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2019. do isplate i u dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 14. svibnja 2019., i to u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju sada tužitelju Tele2 d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, isplati iznos od 5.381,43 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- 199,00 kuna od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 314,55 kuna od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 398,00 kuna od 16. veljače 2019. do isplate,

- 4.469,88 kuna od 16. ožujka 2019. do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu tri postotna poena, kao i da mu naknadi nastali ovršni trošak u iznosu od 1.137,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 14. svibnja 2019. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 14. svibnja 2019., i to u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju sada tužitelju Tele2 d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, isplati nastali ovršni trošak u iznosu od 75,00 kuna i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 864,50 kuna, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.543,75 kuna, u roku od 8 (osam) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz točke III. izreke ove presude, a do zatraženog iznosa od 3.950,00 kuna, tj. za iznos od 1.406,25 kuna."

2. Protiv tog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 14. svibnja 2019. preko iznosa od 510,00 kuna/67,69 EUR-a do iznosa od 5.381,43 kuna/714,24 EUR (za iznos od 4.871,43 kune/646,55 EUR) i to sa zateznom kamatom tekužom od 16. ožujka 2019. do isplate i u dijelu pod točkom III. izreke žali se tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnoga prava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Spor u ovoj pravnoj stvari je spor male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP) u kojem sporu rješenje nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

7. Da bi bila ostvarena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a potrebno je da je sud svojim nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nekoj od stranaka doista oduzeo mogućnost raspravljanja pred sudom, odnosno da postupanje suda rezultira stvarnom nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom. Iz svega što je sam tuženik naveo vidljivo je da takvog postupanja suda nije bilo.

8. Kako žalitelj izrijekom ne navodi u čemu bi se sastojala neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se presuda donijeta u sporu male vrijednosti može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP-a) to se nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu OZ).

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja (ranije ovrhovoditelja) radi naplate iznosa od 5.381,43 kuna/714,24 EUR koji se odnosi na obračunatu mjesečnu naknadu i naknadu za prijevremeni raskid u visini primijenjenih popusta pri kupovini uređaja.

11. Polazeći od nesporne činjenice da je tuženik raskinuo ugovor sa tužiteljem, sud prvoga stupnja utvrdio je osnovanim tužbeni zahtjev s osnove mjesečne naknade i naknade za prijevremeni raskid u visini primijenjenih popusta pri kupovini uređaja i to u visini od 5.381,43 kune/714,24 EUR.

12. Odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, u nastavku teksta: ZEK) pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. tog Zakona.

13. Budući iz dodatka ugovoru s podacima o mobilnom uređaju proizlazi da je tuženik sklapanjem ugovora za pretplatnički broj [broj telefona] uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca ostvario popust u iznosu od 100,00 kuna za kupnju mobilnog uređaja Samsung J6+ DS, a sklapanjem ugovora za pretplatnički broj [broj telefona] uz obvezno trajanje ugovora ostvario popust od 410,00 za kupnju mobilnog uređaja Sony PS4 500GB Slim Black Bundle Pack 2, te obzirom među strankama nije sporno da je pretplatnički ugovor raskinut od strane tužitelja, a krivnjom tuženika, prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sukladno odredbi čl. 41. st. 5. ZEK pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku.

13.1. Nadalje iz pretplatničkog ugovora proizlazi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. tog zakona.

14. Člankom 9. ZOO propisano je da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

15. Slijedom navedenih odredaba pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-534/2019 od 14. svibnja 2019. preko iznosa od 510,00 kuna/67,69 EUR-a do iznosa od 5.381,43 kuna/714,24 EUR (za iznos od 4.871,43 kune/646,55 EUR) i to sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2019. do isplate, a budući tužitelj osnovano potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora u visini popusta koje je tuženik ostvario pri kupovini uređaja.

16. Neosnovan je žalbeni navod da je naknada za prijevremeni raskid ugovora nepoštena ugovorna odredba, a budući se tužiteljev zahtjev za naknadom za prijevremeni raskid ugovora odnosi na primijenjene popuste koje je tuženik ostvario pri kupovini uređaja uz ugovornu obvezu od 24 mjeseca. Budući se tuženik nije pridržavao obveze plaćanja računa došlo je do raskida ugovorne obveze, pa je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu za prijevremeni raskid ugovora u visini primljenih popusta koje je ostvario pri kupovini uređaja, a visinu kojih je tužitelj dokazao priloženim dodacima ugovoru s podacima o mobilnom uređaju.

17. Odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/ 21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO/05) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, dok je čl. 183. st. 1. ZOO-a, određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

18. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz gore citiranih odredaba.

19. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 2. ZPP). Neosnovan je žalbeni prigovor da je tužitelju neosnovano dosuđen trošak za pristup ročištu 3. lipnja 2020., a budući je tužitelju na navedenom ročištu uručen podnesak tuženika od 29. svibnja 2020., a dokaz da je isti dostavljen tuženiku kada i sudu ne prileži sudskom spisu. Naime, sudskom spisu prileži povratnica (list 101 spisa), ali iz iste nije razvidno što je to dostavljeno punomoćniku tužitelja.

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 1. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Vlasta Feuš