REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2826/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Rimayu, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 26, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi isplate, 1. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj 028-50- 4110257, sklopljenog 17. svibnja 2007. godine, između tužitelja ĆM iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, kojom je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535, da tužitelju ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 450,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, d 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 227,32 eur sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su 17. svibnja 2007. stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu broj 028-50-4110257 i to tuženik kao kreditor i trgovac, a tužitelj kao korisnik kredita i potrošač. U članku 3. Ugovora određeno je plaćanje jednokratne naknade, u visini 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tvrdi da je ta odredba ugovorena je na način koji je protivan zakonu. Naime, Ugovor predstavlja standardizirani, tipski ugovor, koji je tuženik unaprijed sastavio te se o spornoj odredbi među ugovornim stranama nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik niti prije, a niti u vrijeme sklapanja Ugovora, tužitelja nije informirao o svim relevantnim činjenicama u svezi sporne naknade. Tako ga nije informirao o tome na što se ta naknada točno odnosi i zašto ista iznosi upravo tih fiksnih (paušalnih) 3,30% od iznosa kredita, kao niti što se tom naknadom točno plaća i zbog čega, te kakva je struktura tih troškova. Također, nisu mu bili uručeni nikakvi drugi akti kojima bi to eventualno bilo regulirano. Na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se radi o odredbi koju je tuženik unaprijed stipulirao u svoj standardizirani obrazac ugovora. Nametanjem neodređene i netransparentne odredbe u ugovor, a na koju odredbu tužitelj, kao potrošač i slabija ugovorna strana, nije imao utjecaj, tuženik je postupio protivno svim navedenim načelima, a posebno suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Isto tako nametnuo je tužitelju plaćanje nejasnih, neodređenih i nedefiniranih troškova, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja, kao potrošača pa se takva ugovorna odredba smatra - nepoštenom a prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju takva je odredba ništetna. Temeljem te ništetne odredbe tuženik mu je u trenutku isplate kredita, 24. svibnja 2007., naplatio naknadu u iznosu od 3.392,36 kn tj. 450,24 eur. Obzirom da je spomenuti iznos naknade naplaćen temeljem ništetne odredbe ugovora, dužan je tuženik vratiti tužitelju tako naplaćeni novčani iznos. Naposljetku tvrdi i to da je tuženik bio nesavjestan i nepošten stjecatelj jer je spornu ugovornu odredbu, koja je nepoštena i ništetna, sam sastavio i istu nametnuo tužitelju, slijedom čega treba platiti i zateznu kamatu od neosnovanog stjecanja pa do isplate. Slijedom navedenog, traži da utvrdi ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu i naloži tuženiku da mu isplati iznos od 450,24 eur sa zateznom kamatom od 24. svibnja 2007. pa do isplate, a traži i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).
5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 150,00 eur, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 37,50 eur, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,91 eur, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 227,32 eur.
6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu, 1. kolovoza 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,91 eur
- tuženiku
