REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kzd-6/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu za mladež Barbari Kancelar, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Mikec, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KOz-DO-543/2020 od 16. prosinca 2020. i KOZ-DO- 44/2021 protiv okrivljenog VU, zbog četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., u daljnjem tekstu KZ/11), jednog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 i jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 nakon glavne rasprave zaključene 24. srpnja 2025., u prisutnosti zastupnika optužbe ĆU, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, okrivljenog VU, branitelja okrivljenika Gorana Pajića, odvjetnika iz [adresa] i MU, opunomoćenice oštećenika dana 31. srpnja 2025. u nazočnosti branitelja okrivljenika Gorana Pajića, odvjetnika iz Pule i MU, opunomoćenice oštećenika objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljeni VU, OIB [osobni identifikacijski broj], od oca SU i majke HU rođ. V, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina RH, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Maris Lupus d.o.o., vlasnik osobnog automobila marke BMW 320D iz 2006.g., neoženjen, otac jednog mlt. djeteta, kazneno i prekršajno neosuđivan,
k r i v j e
što je
1. u razdoblju od lipnja 2017. do lipnja 2020., svjestan da ne vodi adekvatnu roditeljsku skrb o svom mlt. sinu VUM (r. **.**.2017.) i pristajući na to, u cijelosti zanemario brigu o emocionalnim potrebama svog mlt. sina kao i brigu o njegovom odgoju i zdravlju na način da nakon prekida izvanbračne zajednice sa HU krajem svibnja 2017., kada je HU zajedno s mlt. VUM odselila u Sombor kod svojih roditelja, nije pokazivao nikakav interes za dijete, nije dolazio posjećivati sina, nije se raspitivao za njegov razvoj i zdravstveno stanje iako mu je HU rekla da mlt. RU ima zdravstvenih problema a isto nije činio ni onda kada se u veljači 2018. HU zajedno s mlt. VUM vratila živjeti u [adresa] pa je tek na inzistiranje HU prvi put nakon godinu dana došao posjetiti sina VUM u svibnju 2018. ali u tome nije ustrajao jer je u lipnju 2018. prestao viđati sina sve do studenog 2018., nije se trudio uspostaviti emocionalni odnos sa sinom i nije dao suglasnost za upis mlt. VUM u jaslice pa je HU morala ishodovati privremenu mjeru od Općinskog suda u Puli-Pola br. P Ob-81/18 od 11. svibnja 2018., a tijekom 2019. pa sve do 15. svibnja 2020. uopće nije pitao za sina niti za njegovo zdravstveno stanje niti je učestvovao u njegovom odgoju
dakle, kao otac grubo zanemario svoju dužnost podizanja i odgoja djeteta
2. u razdoblju od sredine listopada 2019. do sredine svibnja 2020., iako temeljem presude Općinskog suda u Puli-Pola br. P Ob-81/18 od 21.03.2019., koja je postala pravomoćna 15.10.2019., dužan održavati susrete s mlt. sinom VUM jednom tjedno i to nedjeljom od 16,30 do 18,30 sati u nazočnosti majke djeteta HU a ukoliko majka radi sljedeći ponedjeljak od 16,30 do 18,30 sati, a istekom tri mjeseca po pravomoćnosti presude dva puta tjedno i to nedjeljom i četvrtkom od 16,30 do 18,30 sati u nazočnosti majke djeteta, nije uopće održavao susrete s djetetom niti je tražio da ga vidi
dakle, nije provodio odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je donio sud
čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - u daljnjem tekstu KZ/11) te kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st.1. KZ/11.
II. Okrivljenom VU se utvrđuje:
- za kazneno djelo povrede djetetovih prava na temelju čl. 177. st. 1. KZ/11 i čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,
- za kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta na temelju čl. 173. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
pa se okrivljeni VU na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na
JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te mu se na temelju čl. 56. KZ/11, izriče
UVJETNA OSUDA,
kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP okrivljenom VU nalaže se naknaditi trošak ovog kaznenog postupka koji se odnosi na osuđujući dio presude, i to trošak paušala u iznosu od 400,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
IV. Na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP
Okrivljeni VU, OIB [osobni identifikacijski broj], od oca SU i majke HU rođ. V, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina RH, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Maris Lupus d.o.o., vlasnik osobnog automobila marke BMW 320D iz 2006.g., neoženjen, otac jednog mlt. djeteta, kazneno i prekršajno neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
dana 13.12.2020, oko 19,00 sati, u stanu na adresi [adresa] u [adresa], svjestan da svojim ponašanjem može negativno utjecati na psihički i emocionalni razvoj maloljetnog sinova VUM (r. 2017.) i pristajući na to, u cilju da ustraši i uznemiri svoju bivšu izvanbračnu suprugu HU i kod iste izazove strah za njezinu sigurnost i dovede ju u ponižavajući položaj, protivno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 126/19), u nazočnosti sina mlt. VUM, glasno rekao BU: „kakva si ti to majka, bolesna si u glavu“, uzeo mobitel te usmjerio ga s upaljenom kamerom prema djetetu govoreći mu "Vidiš sine kakva ti je majka", a kada mu je Ć pokušala uzeti mobitel nakon što ga je više puta zamolila da prestane sa snimanjem, koji je pritom pao na pod, rekao BU "Zapamtiti ćeš ti mene" te napustio stan, a koje opisano ponašanje je uplašio i ponizilo bivšu izvanbračnu suprugu HU i kod iste izazvalo strah za osobnu sigurnost
dakle, zlostavio dijete, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj a time nije počinjeno teže kazneno djelo, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, tjelesno ozlijedio drugu osobu, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo - nasilje u obitelji iz čl. 179. a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; dalje: Kaznenog zakona) i jedno kazneno djelo – povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona,
VI. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/ troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, nužni izdaci okrivljenog VU te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) podiglo je optužnicu broj Koz-Do-543/2020 od 16. prosinca 2020. protiv okrivljenog VU (u daljnjem tekstu: okrivljenik) kojom ga tereti da je počinio jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
1.1. Optužnicom od KOZ-DO-44/2021 od 29. travnja 2021. tereti se okrivljenik da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl.179.a KZ/11 i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
1.2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Kzd-6/21, Kvm-87/21 od 8. lipnja 2021. spojeni su predmeti po optužnici Koz-Do-543/2020 od 16. prosinca 2020. i KOZ-DO- 44/2021 od 29. travnja 2021. te je odlučeno da će se provesti jedinstveni postupak pod poslovnim brojem Kzd-6/2021.
2. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitani su: kaznena prijava (list 1 do 4 spisa), SMS poruke (list 6 do 23 spisa), liječnička dokumentacije za mlt. VUM (list 24 do 26 spisa), preslike SMS poruka s fotografijom (list 27 do 29 spisa), potvrde o intervenciji policije (list 30 spisa), izjava HU u Centru za socijalnu skrb Pula od 15. siječnja 2018. (list 31 i 32 spisa), presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovnog broja P Ob-81/18 od 21. ožujka 2019. i od 26. ožujka 2019. (list 33 do 36 spisa), zapisnik Općinskog suda u Puli - Pola poslovnog broja P Ob- 81/18 od 11. svibnja 2018. (list 38 spisa), pismeni podnesak HU od 25. svibnja 2019.(list 41 i 42 spisa), pismeni podnesak HU od 13. listopada 2019. (list 44 spisa), pismeni podnesak HU od 31. siječnja 2020. (list 45 spisa), SMS poruka (list 48 spisa), izvješće i dokumentacija Centra za socijalnu skrb Pula (list 114 do 134 spisa), dokumentacije dostavljena od mlt. oštećenika (list 294- 309), iz spisa ranije oznake Kzd 50/21 pročitana je obavijest Centra za socijalnu skrb u Puli-Pola (list 23 spisa), dopis HU (list 4 -6 spisa), medicinska dokumentacija za mlt. VUM (list 25-26 spisa), na raspravi su ispitani svjedoci FU, HU, ČU, IU, SU i OU, pročitana je dokumentacija dostavljena od okrivljenika na raspravi 24. srpnja 2025., izvršen je uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju te je okrivljenik iznio obranu.
3. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka TU kao nevažan prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP s obzirom da je svjedokinja prilikom pristupanja na raspravu koja je odgođena, izvanraspravno navela da je kontaktu s mlt. ĆUM bila od lipnja 2020. do kraja 2021. a koje vremensko razdoblje ne uključuje vrijeme inkriminacije (službena bilješka prije lista 276).
4. Iznoseći obranu na raspravi okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim ni za jedno kazneno djelo za koje ga se tereti. Naveo je da je uvijek vodio brigu o svom sinu, jer on je njemu sve što ima. On ga je uvijek, konstantno viđao, međutim, nije ga uvijek mogao viđati zbog teške situacije između njega i OU, i njihovih loših odnosa. Dok su oni bili u [adresa], čini mu se da je to bilo od svibnja 2017. pa do listopada 2017. nije bio u mogućnosti se brinuti za dijete dok se ono tamo nalazilo. Nije htio da ona tamo ode. Molio ju je da ne ide i da ostane u [adresa]. Tada ju je trebao voziti do Slavonskog broda, ali njemu je to bilo teško jer se s time nije slagao, oni su uzeli sve stvari od malog i odlučili otići. Na kraju se odvezao do Osijeka, a tamo ju je dovezao otac. Problemi su počeli kada su njezini roditelji došli kod njih na 2 mjeseca. Njezin otac je stalno ulazio u njihovu sobu, jednom je izbrojao kada je njezin otac ušao 34 puta u sobu, on bi došao kada bi dijete zaplakalo. Nakon što su se OU i RU vratili u [adresa], on je njega viđao, uvijek se pitao da li nešto treba, plaćao je uredno alimentaciju. OU bi njega pitala kakva je bila sezona i da joj treba stan, ali nije joj htjela reći adresu na kojoj žive. Znao bi napisati poruku kada može vidjeti malog i onda bi ga ona dovela u neki kafić. On je preko socijalne skrbi saznao gdje oni žive. Zajedno su tamo bili pozvani i onda mu je tamo rekla. Dijete je konstantno vodio u vrtić od 2018. do 2020. On je išao na Verudu u specijalnu grupu. Vodio ga je i kod doktora i to kod pedijatra blizu fine, kod logopeda, a i više puta na hitnu. OU bi znala zvati da je RU bolestan i da dođe na hitnu, a kada bi došao, njih već tamo ne bi bilo. OU mu nije htjela reći niti koji je doktor od maloga. Sve što je pokušavao nije mu dala, o tome saznanja ima i FU jer je tek kada su bili kod Centra saznao gdje je njihova adresa, a i kada je došao na tu adresu nije mu otvarala vrata. RU kod njega nije spavao od 2017. do 2020., ali je dolazio kod njega i spavao bi kod njega popodne, uvijek bi dolazio sa majkom. Nikada nije s njim bio sam, uvijek sa majkom. 2018. donesena je odluka u kojoj je određen iznos alimentacije i susreti i druženja i to je bilo određeno svake subote ili nedjelje 3 do 4 sata ili više, a u tjednu ništa. U razdoblju od listopada 2019. do listopada 2019. susreti su se redovno održavali ili subotom ili nedjeljom. Nekada je znao i prenoćiti kod njih na adresi NU. Vezano za događaj 13. prosinca 2020. on je te večeri otišao maloga okupati i onda je OU u jednom trenutku počela histerizirati da što troši vodu, da ubrza sa kupanjem, a on i mali su se pritom i igrali dok se on kupao. Rekao joj je da je brzo gotov. Te je večeri htio nazvati svoje roditelje na videocall da vide njega i maloga, na što je OU počela histerizirati, na što je rekla, marš napolje. On joj je rekao da se smiri, a ona mu je rekla da će zvati policiju. Ona je vikala da ide vani, odmah, bacila mu je van jaknu i stvari i onda je nazvala policiju. Sačekao je da dođe policija, oni su ušli u stan. On je sačekao da dođe policija, rekao im da otiđu gore da vide da je sve u redu, i oni su rekli da mu vjeruju i nisu ni otišli. Nije OU uputio ružne riječi. On je malog te večeri snimao, ali da si ga ima na telefonu. Znao ga je snimati da vidi kako napreduje. Prema odredbi čl. 435. st. 2. ZKP pročitan je iskaz od 18. siječnja 2021. list 8-12 u djelu gdje okrivljenik opisuje događaj 13. prosinca 2022. "da je trebao kupati dijete, ali da ne zna što je bilo OU, da djetetu nije htjela dati čokoladicu nakon večere. Da je odvela dijete u kupaonu, da je došlo do verbalnog sukoba i da se dijete uznemirilo i počelo vikati tata, tata… nije joj uputio ružne riječi" Okrivljenik je iskazao da je možda taj događaj pomiješao sa nekim drugim i da on zapravo te večeri nije kupao dijete, nego da ga je trebala kupati mama. Trebao je kupati dijete kao inače i kada je htio ući u kupaonu, ona mu je blokirala vrata i rekla, ne trebaš ti, ja ću i tada je došlo do sukoba. Pročitan je iskaz 21. kolovoza 2020. (list 77-79 spisa) u djelu u kojemu je okrivljenik naveo da je on redovito viđao dijete nakon prekida njihovog zajedničkog života, a zatim ga nije viđao do travnja 2019., na što je odgovorio da u tom razdoblju dijete nije mogao viđati zbog njihovih loših odnosa, zbog njezinih žutih minuta. Misli da je dijete išlo u jaslice, ali ne zna u koje. Ne zna za nikakvu suglasnost za jaslice. U vrtić na Verudu je mali išao 2018. On je pokušao OU kontaktirati na sve moguće načine, telefonskim putem, putem socijalne skrbi, a znao je doći i na vrata. Ona mu nije htjela dati informaciju u koje jaslice dijete ide, nije tražio tu informaciju od HZZSR. OU ga je tražila da joj pomogne oko cjepiva preko Facebooka, da cjepivo donese u Osijek. Ona je znala njega blokirati, a on nju nije nikada. Vidio je dijete dok su oni bili u [adresa], ali su se više puta čuli. Nije imao kontakt sa OU od lipnja 2018. do listopada 2020., ali ne zna koliko puta ju je kontaktirao, to je ovisilo o njenom raspoloženju. RU je išao na Verudu u specijalni centar za autizam, svaki utorak, a i išao je u vrtić na Verudu. Tete su se zvale VUM i M, nije siguran, a grupa Banglos. Ne zna kako se zove pedijatar od VUM jer je bilo previše doktora, a on s djetetom nije nikada išao sam, uvijek je bila prisutna i majka. Nije ništa poduzeo da sazna u koje jaslice ide dijete. Nije nikada prijavio OU da mu onemogućava viđanje djeteta, jer nije htio još veće tenzije. Ne zna zašto bi ga ona za sve ovo prijavila. Misli da se OU zaposlila nakon porodiljnog u 2 mjesecu 2018. Ne zna gdje je za to vrijeme bilo dijete, misli da su ga za to vrijeme čuvali roditelji. Susrete i druženja u razdoblju od lipnja 2019. do listopada 2020. provodili su tako da su bili u kafiću, u igraonici, vani oko Kauflanda, tražili su mrave i slično. Logopedica se zove LU i ona je u [adresa], išli su 3 puta tjedno, troškove su plaćali njegovi roditelji i on. U Rijeku je OU išla sama. On bi joj rekao da ga zove da ide sa njima, ali nije nikada dala. RU je koristio kreme za dermatitis i on je onda te kreme kupovao. On je 2017. bio zaposlen kod ujaka u firmi Marilupus kao pomoćni radnik. Kada se RU rodio, oni su živjeli u [adresa] u [adresa]. Njezini roditelji su došli još prije nego se mali rodio i ostali kod njih 2 mjeseca, bila je patronažna sestra koja je prokomentirala da uvijek djed drži dijete i da to nije dobro. Osim alimentacije, on je djetetu apsolutno sve kupovao i odjeću, kolica, krevetić, sve što je bilo potrebno. Također je kupovao i namirnice u inkriminirano vrijeme. Na prvome rođendanu VUM nije bio jer su bili u [adresa], na drugome je htio, ali OU nije htjela da njihovi roditelji budu zajedno. Kada je dolazio kod OU doma, tamo su živjeli njezini roditelji, oni bi tada negdje izašli. Vozio je VUM na pregled u Rovinj, ona je išla sama autom, a on je morao ići iza njih jer nije htjela da budu u istom autu, on je platio benzin za njezin auto. Plaćao je preglede 900 kuna tjedno za Rovinj plus benzin. Za Rijeku ja nije plaćao jer mu nije dala mogućnost, a za [adresa] je plaćao on.
5. U ovome postupku nije sporno da je bračna zajednica HU i VU okončana 24. svibnja 2017. kada je HU s djetetom odselila u [adresa] te se vratila s djetetom u [adresa] u prosincu 2017. Nije ni sporno da je presuda kojom se određuju susreti i druženja s okrivljenikom donesena 21. ožujka 2019., te je postala pravomoćna 15. listopada 2019., a donio ju je Općinski sud u Puli-Pola poslovni broj P Ob-81/28 te je određeno da okrivljenik viđa dijete jednom tjedno i to nedjeljom u nazočnosti majke, a po pravomoćnosti presude dva puta tjedno i to utorkom i četvrtkom. Sporno je je li okrivljenik u vrijeme od lipnja 2017. - do lipnja 2020. kao otac grubo zanemario svoju dužnost podizanja i odgoja djeteta, i da li je održavao susrete i druženja s djetetom u razdoblju od sredine listopada 2019. do sredine svibnja 2020. kao i da li je prilikom odvijanja događaja 13. prosinca 2020. na adresi NU [adresa] kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i pritom zlostavio dijete.
6. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pod toč.1. i 2. optužnice, dok je utvrdio da djelo za koje se okrivljenik optužuje vezano za događaj 13. prosinca 2020. nije kazneno djelo.
U odnosu na toč.1. optužnice
7. Iz iskaza svjedoka HU koji ovaj sud ocjenjuje kao istinit, vjerodostojan i uvjerljiv jer je u skladu s ostalim personalnim dokazima u predmetu osobito iskazom ČU i IU proizlazi da je njihova bračna zajednica prekinuta 24. svibnja 2017. te je ona s njihovim mlt. djetetom otišla u [adresa]. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da okrivljenik za vrijeme njezinog boravka u [adresa] od svibnja 2017. do veljače 2018. nije pokazivao interes za dijete, niti je brinuo o njegovom zdravlju i odgoju niti je financijski pomogao. Kada je otišla u [adresa] jer je izbačena pokušala ga je pozvati i uspostaviti poziv putem video kamere, ali okrivljenik to nije želio, a nije predlagao dugi način viđanja. Ona ga je o tome obavještavala, ali nije pokazao interes, ni kada bi ga obavještavala da ide privatno liječniku nije pitao za nalaze. Iskazala je i da je dijete imalo zdravstvenih poteškoća za koje je on znao, obavještavala ga je o tome, on nije nikada pokazao interes za zdravlje djeteta, odnosno kada je rekla da ide privatno kod doktora nije pitao za nalaze. Kada se vratila u [adresa] nije mu mogla javiti da se vratila jer je bila blokirana, a kad je došla u stan po svoje stvari bila je promijenjena brava i sve njihove stvari u crnim vrećama ispred stana. Kada je počela raditi, njezini roditelji su došli čuvati dijete jer ga nije mogla upisati u jaslice, upisala ga je tek u rujnu te je morala ishoditi privremenu mjeru jer nije mogla s okrivljenikom stupiti u kontakt.
8. Njezin se iskaz u cijelosti podudara sa iskazom njezinog oca IU koji je naveo da se okrivljenik od svibnja 2017. nije uopće interesirao za dijete, niti za njegovo zdravstveno stanje, da nije reagirao kad su ga tražili da pomogne sa cjepivom, da dijete nije vidio od svibnja 2017. do svibnja 2018. a nakon svibnja 2018. do lipnja 2020. nije uzimao dijete na način da bi ga uzeo za vikend ili da bi dijete prespavalo kod njega. Od kraja 2018. pa negdje do 9,10 mjeseca 2019. nije ga nigdje bilo, kao da je propao u zemlju. 2019. nije htio otići s HU kod logopeda, on je živio u [adresa] sa kćerkom i stalno brinuo o unuku. Prema kazivanju svjedoka IU okrivljenik se nije interesirao za rezultate liječenja i dijagnoze, a o tome ima saznanja jer je tada živio s kćerkom, nije zvao dok je živjela u [adresa] niti je došao, nakon što je dijete upisano u jaslice u svibnju 2018. nije nikad vodio dijete u jaslice niti je znao u kojim je jaslicama, morala je ishoditi suglasnost suda kako bi upisala dijete u jaslice, u razdoblju od 2018.- 2020. nije prisustvovao rođendanima niti je kupovao poklone.
9. Istinitost iskaza svjedoka HU i ŠU potvrđuje i iskaz svjedoka ČU koja je iskazala da za vrijeme dok su HU i RU bili u Srbiji da okrivljenik nije nikad nazvao niti je ikada došao u posjetu, a da je HU njega puno puta zvala, isto tako potvrđuje da nije pomogao oko cjepiva koje je trebalo biti kompatibilno s cjepivom koje je primio u [adresa], da mali nije govorio da je morao ići u Rijeku da je HU sve to plaćala. Također je navela i kada je RU imao temperaturu da ga je HU uvijek vodila kod doktora, da ga je zvala, ali da nikada nije išao s njom u bolnicu. U vremenu kada je HU došla u [adresa] kada je ona tamo boravila, VU nije imao nikakav kontakt sa djetetom, nije zvao, samo je zvala HU i njega i njegove roditelje. Dijete su upisali u jaslice i oni su ga vodili u jaslice, odnosno HU, a oni s njom. Navela je da okrivljenik nije išao po dijete u jaslice, niti ga je vodio. Iskazala je da je vezano za probleme oko autizma rekao da je RU samo razmažen, a to joj je poznato jer su joj to rekli suprug i kćerka. Ona i kćer su stalno razgovarale o njihovom odnosu. Čak se i patronažna sestra pitala gdje je otac jer ga nikad nije bilo i razgovarala je sa njim i njegovim ocem. Navela je i da je bilo problema oko upisa u jaslice. VU uopće u tome nije sudjelovao, niti je dolazio na te sastanke vezano za dijete. Uvijek kada ga je HU zvala vezano za dijete, da negdje idu zajedno, ni jednom se nije odazvao. Sve terapije na koje je dijete odlazio je našla HU. VU je išao s njima samo na terapije u Rovinj. Kada se HU vratila u [adresa], nije se raspitivao za sina, a ona je stalno zvala i tražila pomoć za dijete. Ona je osobno čula da je tražila od njega da pomogne, da sudjeluje, na što bi on odgovorio da je to njegova dužnost, da on neće u tome da sudjeluje. Od 1 do 3 godine života, možda bi nešto znao pokloniti, ali većinom su oni sve financirali. Znao bi donositi poklone koje bi ostavili turisti, a koji nisu bili prikladni za njegov uzrast. Njezina kćerka nikada nije branila kontakt, dapače, ona ih je vukla za rukav.
10. Iskaze svjedoka sud u cijelosti ocjenjuje istinitima i vjerodostojnima jer su svjedoci ispitani na raspravi iskazivali uvjerljivo i usuglašeno. Iskaz svjedoka HU, ŠU i ČU se u svim bitnim dijelovima podudaraju, a isti su i skladu s preslikom poruka i fotografija koje je HU uputila okrivljeniku, a iz kojih je vidljivo da ga je tijekom lipnja, rujna i listopada 2017. u više navrata pozivala da se uključi u skrb oko VUM, da ga dođe vidjeti te da joj pomogne vezano za djetetove zdravstveno potrebe (cijepljenje), da je u razdoblju od svibnja 2017. do siječnja 2018. u više navrata nazivala okrivljenika i da joj nije odgovarao na pozive dok su na fotografijama vidljivi zdravstveni problemi koje je imao RU na koži kao i crne vreće koje je okrivljenik spakirao Natalijine i djetetove stvari (list 6-29). Nadalje, iz potvrde o intervenciji proizlazi da je HU tek uz pomoć policije 14. siječnja 2018. ušla u kuću na adresi u [adresa] obzirom da je okrivljenik promijenio bravu na ulaznim vratima pa ista nije mogla ući u kuću i uzeti stvari. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za mlt. VUM utvrđeno je da je isti zbog dermatoloških problema 25. lipnja 2017. pregledan u privatnoj poliklinici u Zagrebu, da je dana 7. srpnja 2017. cijepljen u Domu zdravlja u Osijeku te da je 13. ožujka 2019. pregledan u privatnoj poliklinici zbog sumnje da ima smetnje sluha zbog čega nije naknadno više puta kontroliran na ORL odjelu Opće bolnice u Puli.
11. Iz iskaza svjedoka FU, djelatnice Centra za cocijalnu skrb proizlazi da je krajem 2017. podnesen prijedlog od strane majke za obvezno savjetovanje, kao i da ih je majka ponovno kontaktirala 2019.,2020. joj se okrivljenik nije javljao niti viđao dijete pa je tražila ponovno savjetovanje i posebnu roditeljsku skrb. Svjedokinja je navela da ona ne zna da li su se susreti odvijali jer od strane centra nije određen nadzor, ali prema kazivanju majke prekidi su bili od svibnja do prosinca 2017., tijekom 2018. za koji prekid ne zna koliko je trajao, tri mjeseca i nešto više te tri mjeseca 2019. Ona je u iskazu navela i da se okrivljenik u par navrata javio Centru tijekom 2018., a jednom i sam došao u centar. S obzirom da je majka pokrenula postupak radi ostvarivanja susreta i druženja s djetetom, okrivljenik se javio Centru radi uređenja njihovih međusobnih odnosa, odnosno izrade prijedloga plana održavanja susreta s djetetom po prestanku bračne zajednice između roditelja, iako su ga prema kazivanju svjedoka prije toga tražili, ali je bio nedostupan neko vrijeme na prijavljenoj adresi. Svjedokinja je iskazala i da je sigurna da otac nije zanemario brigu oko djeteta u cijelosti do 2017.-2020. jer je njezina osobna procjena da je htio viđati dijete, da je uvijek izražavao želju da ga vidi, da je bio prilagodiljiv i fleksibilan te spreman prihvatiti uvjete majke kako njoj to odgovara. Vezano za dio iskaza u kojemu svjedokinja navodi da otac nije bio problem, valja reći da sud uvažava stučno mišljenje djelatnice Centra, međutim sama ta izjava je u suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom u kojemu je iz iskaza personalnih dokaza kao i materijalne dokumetacije utvrđeno upravo suprotno da je otac tijekom razdoblja od tri godine nije pokazivao interes za dijete, nije ga posjećivao, niti se raspitivao za njegovo zdravstveno stanje. Naime, kao i što je sama svjedokinja navela, obitelj nije bila pod mjerama ili pod nadzorom centra da bi se tako nešto moglo sa sigurnošću utvrditi, već je svjedokinja takav zaključak donijela isključivo na temelju razgovora s okrivljenikom i svog osobnog dojma.
12. Nadalje, svjedokinja OU je u vrijeme inkriminacije živjela u [adresa], a u [adresa] živi od 2022., a od kad se vratila navela je da su se odnosi između njih poboljšali. Svjedokinja potvrđuje da okrivljenik nije viđao dijete dok je bilo u [adresa] te da je bilo razdoblja i problema zbog kojih se VU i OU nisu vidjeli ni čuli i kad se OU vratila u [adresa], iako svjedokinja navodi da je razlog bio taj jer OU nije htjela zbog zdravstvenog stanja djeteta da VU bude sam s djetetom. Ne zna da li je odlazio u vrtić, nije joj poznato ništa u vezi jaslica, ali mu je OU slala nalaze jer je on to tražio od nje. Navela je i da nije viđao dijete zbog loše komunikacije s OU da bi on zvao i telefonirao, ali da bi to završilo svađom, međutim ovaj dio njezinom iskaza sud ocjenjuje kao neistinit jer iz provedenog postupka, odnosno poruka koje je OU dostavila u sudski spis kao i iskaza S i GU proizlazi da je bilo upravo suprotno, da je OU njega zvala i slala mu poruke, ali da je bila blokirana. Za ukazati je da je svjedokinja živjela izvan [adresa] sve do 2022. Ona zapravo i potvrđuje da u određenim periodima nije bilo kontakta. I svjedok SU navodi kako VU nije viđao dijete, da je on to htio, ali nije jer njih dvoje nisu pričali i imali su lošu komunikaciju, naveo je da je VU vodio dijete na terapije u Rovinj 2018. ili 2019. te da mu je plaćao troškove liječenja od kada se rodio, što sud ocjenuje neistinitim s obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da okrivljenik nije mario, nije htio s OU ići na hitnu unatoč njezinom traženju kada je dijete bilo bolesno, niti je voziti u Rijeku, niti im je pomogao oko cjepiva dok su se nalazli u Somoboru.
13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi i da je 11. svibnja 2018. kod Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-81/18 donesena privremena mjera (list- 40-41) kojom je određeno da će mlt. RU živjeti s majkom na adresi prebivališta [adresa], a koja privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka, dok iz zapsinika istoga dana (list 38) proizlazi da je tužiteljici neophodna odluka s kojim će roditeljem dijete živjeti zbog upisa u dječji vrtić 21. svibnja 2018. iz čega proizlazi da su istiniti navodi svjedoka HU da je radi upisa u jaslice morala ishoditi privremenu mjeru.
14. Da okrivljenik nije viđao dijete proizlazi i iz službene bilješke upućene Centru za socijalnu skrb od 25. svibnja 2019. koju je uputila HU (list 41-42), a iz koje proizlazi da se VU nije viđao s djetetom od 24. svibnja 2017. do pripremnog ročišta 11. svibnja 2018., od 30. lipnja 2018. do prvog ročišta 8. studenog 2018, a da se od 26. siječnja 2019. nikako ne javlja. Proizlazi i da ga je HU obavijestila o zdravstvenom stanju djeteta, zamolila ga i da novčano sudjeluje, naglasila mu datum prvog pregleda, nakon čega se okrivljenik ne javlja niti se interesira kako su prošli djetetovi pregledi. Iz službene bilješke od 13. listopada 2019. (list 44) proizlazi da VU i dalje ne pokazuje interes za susrete s djetetom mlt. VUM niti se interesira za djetetovo zdravstveno stanje te iako se okrivljenik na sudu složio s prijedlogom o susretima i druženjima s djeteom da od 26. siječnja 2019. Da nije ostvario ni jedan kontakt s djetetom, sad već 9 mjeseci. Nadalje, iz službene bilješke Centra za socijalnu skrb od 23. rujna 2019. (list 133) proizlazi da je VU upozoren na svoju obvezu uključivanja u skrb o djetetu, a koja se očituje i kroz redovno ostvarivanje osobnih odnosa i raspitivanja o djetetu.
13. Uvidom u dokumentaciju koju je dostavio Centar za socijalnu skrb Pula razvidno je da se EU u inkriminiranom razdoblju u više navrata obraćala Centru s primjedbama na okrivljenika navodeći da isti ni na koji način ne sudjeluje u odgoju i o brizi oko mlt. VUM niti održava susrete s njim, osim u povremenim kraćim razdobljima, te da su djelatnici Centra proveli nekoliko savjetodavnih razgovora s okrivljenikom kojom prilikom su ga upozorili na njegovu obvezu uključivanja u skrb o djetetu, uputili da se uključi u savjetovalište pri Obiteljskom centru kako bị naučio odvojiti roditeljsku ulogu od partnerske i kako bi ojačao svoje roditeljske kompetencije. Slijedom svega navedenog, dok okrivljenik negira ili minimalizira svoje inkriminirano ponašanje, pregledana dokumentacija Centra za socijalnu skrb Pula, preslik SMS poruka, fotografija i liječnička dokumentacija za mlt. VUM u bitnome potvrđuju navode HU i navode iz činjeničnog opisa kaznenih djela.
15. Sud je pročitao i poruke dostavljene od okrivljenika na raspravi 24. srpnja 2025. Međutim činjenica što je okrivljenik u desetak navrata pisao i raspitivao se o sinu te čestitao Božić ne umanjuje njegovu kaznenopravnu odgovornost. Također niti činjenica što je okrivljenik u inkriminirao vrijeme plaćao alimentaciju ne utječe na ishod postupka. I sam okrivljenik je prilikom iznošenja obrane naveo da nije imao kontakt sa HU od lipnja 2018. do listopada 2020., kao i da nije poduzeo ništa da sazna u koje jaslice ide dijete. Nadalje, iz dokumentacije Centra ne proizlazi da se okrivljenik obraćao Centru s primjedbama na ponašanje HU u smislu da mu ista ne omogućava kontakte s djetetom, da baca njegove poklone djetetu i da mu ne omogućava zajednički odlazak kod djetetovog liječnika, što je sve naveo prilikom iznošenja svoje obrane.
16. Nije prihvatljiva obrana okrivljenika da nije kontaktirao oštećenu da ne bude još većih svađa, budući da suprotno proizlazi iz iskaza oštećene. Ukoliko je okrivljenik smatrao da mu majka djeteta neopravdano uskraćuje kontakt u situacijama kada je on to htio, isti se mogao obratiti nadeležnom centru za socijalnu skrb, što nije učinio pa ovaj sud nalazi da na njegovoj strani nije postojala volja da kontaktira sa sinom i sudjeluje u njegovom odgoju, obrazovanju i podizanju.
17. Kod kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11 naglasak je na grubom zanemarivanju dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta. Dakle, radnja se sastoji u grubom zanemarivanju dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta koje premašuje običnu bigu i nemar. Grubost implicira neosjetljivost počinitelja glede svojih dužnosti u donosu na sveukupnu skrb s time da utvrđenje postojanja grubog zanemarivanja ovisi o stupnju propusta, ponavljanja u konkretnim okolnostima i subjektivnom stanju počinitelja. Sukladno Obiteljskom zakonu, neovisno o činjenici s kojim roditeljem dijete živiti nakon razvoda braka, oba roditelja su obvezna sudjelovati u svim sferama podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta što okrivljenik nije činio pa su u njegovom ponašanju ostvareni svi elementi povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.1. KZ/11. Sud je utvrdio da okrivljenik nije održavao kontakte s mlt. oštećenikom od 2017.-2020., dakle u razdoblju od 3 godine nije brinuo o odgoju djeteta, njegovom zdravlju i odrastanju uopće, odnosno u razdoblju od čak tri godine pokazao je potpunu nezainteresiranost za zbrinjanvanje i odgoj djeteta. Sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s neizravnom namjerom jer je s obzirom na svoju životnu dob, školsku spremu i životno iskustvo, bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti djela, bio svjestan da takvim svojim ponašanjem može negativno utjecati na psihički i emocionalni razvoj sina VUM i pristao na to pa ga je stoga sud proglasio krivim za kazneno djelo povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
U odnosu na toč.2. optužnice
18. Odnose oko viđanja djeteta okrivljenik i HU uredili su u parničnom postupku, te je temeljem presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-81/28 od 21. ožujka 2019., a koja je postala pravomoćna 15. listopada 2019. okrivljenik bio dužan susrete i druženja održavati jednom tjedno i to nedjeljom od 16,30 do 18,30 u njezinoj nazočnosti, a ukoliko radi slijedeći ponedjeljak. Istekom 3 mjeseca od pravomoćnosti presude dva puta nedjeljom i to nedjeljom i četvrtkom od 16,30 do 18,30 u njezinoj nazočnosti. Od donošenja presude sredinom listopada 2019. pa idućih 16 mjeseci prema navodima svjedokinje HU nije ni jednom vidio dijete niti je iskazao želju da ga vidi, niti su imali kontakt niti ništa. Svjedok ŠU je iskazao da je odlukom bilo određeno da okrivljenik viđa dijete 2 ili 3 puta tjedno u prisutnosti majke, ali da tu odluku nije poštovao kao i da HU nije nikada nije branila okrivljeniku da viđa dijete, već upravo suprotno da je uvijek htjela da uspostave odnos. Svjedokinja ČU je potvrdila da se HU žalila da nije poštovao odluku o viđanju djeteta. Navode HU potvrđuje i svjedokinja FU koje je navela da ih je majka kontaktirala negdje 2019. -2020. da se okrivljenik nije odazvao i viđao dijete jer su bili u prekidu u kontaktima te je tražila ponovno savjetovanje što je sve u suprotnosti s iskazom svjedoka SU koji je iskazao da je okrivljenik od 2019.-2024. viđao dijete 2x tjedno. Iz službene bilješke HU upućene Centru 31. siječnja 2020. (list 45) proizlazi da iako se okrivljenik na sudu složio s prijedlogom o susretima i druženjima s djetetom, a da od 26. siječnja 2019. nije ostvario ni jedan kontakt s djetetom niti ju je telefonski kontaktirao vezano za mlt. dijete već godinu dana. Iz izvješća o provedenom obveznom savjetovanja od 19. ožujka 2020. (list 118) proizlazi da VU ne ostvaruje osobne odnose s djeteom niti doprinosi za uzdržavanje djeteta.
19. Kraj nesporne činjenice da je pravomoćnom presudom određeno na koji način će se ostvarivati kontakti mlt. VUM s ocem, a da otac nije održavao s njim susrete i druženja na navedeni način, dakle nije provodio odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odnio sud, počinio je kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
20. Nadalje, okrivljenik je, s obzirom na svoju životnu dob, školsku spremu i životno iskustvo, bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti djela, te je pri tom postupao s namjerom, jer je bio svjestan da svojim postupanjima osujećuje ostvarenje zaštite dobrobiti djeteta u svrhu koje je sud donio navedenu presudu i na to je pristao (dakle, postupao je sa neizravnom namjerom), što sve proizlazi iz provedenih dokaza, pa je stoga, a s obzirom da sud nije utvrdio ni jedan ispričavajući razlog, okrivljenik je proglašen krivim za kazneno djelo neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
21. Sud je prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije kao olakotnu okolnost okrivljeniku cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja djela kao i činjenicu da okrivljenik sada viđa dijete te su se odnosi stabilizirali, dok je otegotnim cijenjena duljina razdoblja u kojoj je protupravno postupao.
22. Slijedom navedenog, za kazneno djelo povrede djetetovih prava na temelju čl. 177. st. 1. KZ/11 i čl. 48. KZ/11 sudac za mladež je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Naime, sud je zbog ranije kaznene neosuđivanosti okrivljenika, proteka vremena od počinjenja djela, kao i činjenice da je kasnije preuzeo brigu o djetetu, izrekao blažu kaznu od propisane, dok ga je za kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dorbrobiti djeteta na temelju čl. 173. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci pa je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je izrečena uvjetna osuda, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je stava da postoji vjerojatnost da okrivljenik i bez izvršenja kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela i da je upravo izrečena uvjetna osuda, kako prema omjeru i visini uvjetovanog dijela kazne te duljini vremena provjeravanja i to u trajanju od 2 godine, primjerena težini počinjenog djela i ličnosti okrivljenika. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.
23. Na temelju čl.148. st. 1. ZKP okrivljenom VU naloženo je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka koji se odnosi na osuđujući dio presude, i to trošak paušala u iznosu od 400,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. Sud je mišljenja da će okrivljenik koji je radno sposobna osoba, a imajući u vidu da je moguće podmirenje troškova i u ratama, moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njegova egzistencija.
U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 i povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11
24. HU je navela da je 13. prosinca 2020. održan susret okrivljenika s djetetom u njezinom stanu, tada je bio dogovor da okrivljenik ide dijete okupati, međutim on to nije učinio već se je nastavio igrati s njim. Ona mu je tada nekoliko puta rekla neka ode okupati dijete, a kada je vidjela da on nema namjeru okupati dijete onda je uzela VUM i otišla s njime do kupaone kako bi ga okupala. Dijete je tada počelo plakati, a tada se njoj obratio okrivljenik i rekao joj kakva je to majka u smislu da dijete plače a da ga vodi kupati i da je bolesna u glavu. Tada mu je rekla da izađe iz stana, na što se on oglušio već je uzeo mobitel i počeo je snimati, par puta mu je rekla da prestane sa snimanjem, a on nije želio te je onda on ponovno uperio mobitel prema njoj i snimao te govorio "Vidiš sine kakva ti je majka", ona mu je pokušala uzeti mobitel iz ruke, a on nije dao te je mobitel pao na pod te rekao "Zapamtiti ćeš ti mene". To kada je rekao da će ga zapamtiti, ona je shvatila da je vezano za dijete i to u smislu da bi mi mogao naštetiti u nekom eventualnom sudskom postupku i to u smislu kako bi možda ona svoja prava kao majka izgubila u sudskom postupku. To nije shvatila kao da bi on nju udario ili joj fizički naudio. Situaciju od 13. prosinca 2020. može reći da dijete sigurno nije razumjelo, ne može ni potvrditi da je dijete vidjelo snimanje, a i da je vidjelo ne zna da li ga je moglo doživjeti. S obzirom da boluje od autizma nije sigurno mogao shvatiti o čemu pričaju, a misli i da je taj put plakao od doživljene emocije i jer se nije htio ići kupati, kao i da dijete s takvom dijagnozom zna često plakati, to je tako jer ne može izgovoriti pa na drugi način ispoljava frustracije.
25. Svjedok ŠU je u odnosu na predmetni događaj naveo da je HU okrivljeniku rekla da dođe vidjeti dijete da se ne viđaju vani, i tada je on htio snimati dijete a ona mu nije dopustila te mu je rekla da napusti stan. Nije mu poznato da bi joj tom prilikom izgovarao neke riječi, dok svjedokinja ČU za navedeni događaj uopće nema saznanja. Vezano za predmetni događaj FU je iskazala da joj je HU ispričala da je došlo do nekog incidenta jer je ona htjela da okrivljenik napusti kuću jer mu je isteklo vrijeme, a on je htio okupati dijete, ona mu nije dala jer je bio umoran, pa je on počeo snimati, dok joj je okrivljenik vezano za predmetni događaj rekao da je HU zvala policiju i da je on čekao policiju jer nije učinio ništa te nema nikakvu namjeru na bilo koji način da našteti djetetu ili da ga ustraši.
26. Vezano za događaj 13. prosinca 2020. sud utvrdio da je nedvojbeno kritičnog dana došlo do verbalnog sukoba između okrivljenika i oštećene HU, međutim iz obrane okrivljenika kao i iz iskaza oštećene u konkretnom slučaju utvrđeno je da se radi o jednom događaju koji nema značaj kaznenog djela jer se ne radi o većoj kriminalnoj količini, već o događaju koji je kratko trajao. Niti saslušani svjedoci u postupku tom događaju ne pridaju neki veći značaj, pa tako ni majka okrivljene o tom događaju nema saznanja, dok otac navodi da je kćer morala zvati policiju jer okrivljenik nije htio napustiti stan, a nije mu poznato da bi joj tada izgovarao neke riječi. Naime, za kazneno djelo nasilja u obitelji traži se veći intenzitet i kriminalna količina koja je izostala, a štetna posljedica u smislu izazivanja straha ne opstoji, s obzirom da iz iskaza same oštećene ne proizalzi da se ista bojala, da ju je okrivljenik ponizio ili da ju je doveo u ponižavajući položaj. Nadalje, točno je da se svađa kritičnog dana odvila ispred mlt. djeteta VUM, međutim njegova majka i sama iskazuje da on nije sigurno mogao shvatiti o čemu pričaju, a misli i da je taj put plakao od doživljene emocije jer se nije htio ići kupati, kao i da dijete s takvom dijagnozom zna često plakati, to je tako jer ne može izgovoriti pa na drugi način ispoljava frustracije. Stoga, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da u postupanju okrivljenika, nije došlo do zlostavljanja djeteta, odnosno nije ostvareno biće kaznenog djela povrede djetetovih prava. Naime, zlostavljanje djece je prouzročenje trajnije ili ponavljanje tjelesne boli ili duševne patnje značajnog intenziteta tj. prouzročenje znatnog stupnja psihičke ili fizičke neugode pa djelo koje je stavljeno na teret okrivljeniku ne predstavlja zlostavljanje djece jer nisu ispunjeni bitni elementi tog kaznenog djela. Dakle, sam izolirani događaj jedne verbalne preprike između okrivljenika i oštećene nije bio visoko traumatizirajući za mlt. AU te na njega u tom smislu nisu ostavljene nikakve posljedice.
27. Slijedom navedenog u odnosu na taj dio optužnice sud je okrivljenika oslobodio prema odredbi čl. 453. toč.1. ZKP te odlučio kao u toč. IV. izreke presude.
28. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, nužni izdaci okrivljenog VU te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.
U Puli, 31. srpnja 2025.
Sudac za mladež
Barbara Kancelar
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.
Dna:
• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj Koz-DO-543/2020 • okrivljenom VU
• branitelju Goranu Pajiću
• pun.oštećene Zvjezdani Zdjelar Lalović, odvjetnici iz Pule
• oštećenoj HU
