Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1538/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja ĐF, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. PF, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi: naknade štete, odlučujući o žalbi II. tuženika Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-258/2012-30 od 12. ožujka 2014., povodom zahtjeva za izmjenu odluke, na sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se ponavljanje postupka te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž x-87/2014-4 od 30. listopada 2014. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-430/2015-2 od 22. studenog 2017.

II. Nalaže se II. tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljima ĐF i II. PF plati trošak ponavljanja postupka u iznosu od 16.504,47 EUR, u roku od 15 dana.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba II. tuženika Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-258/2012-30 od 12. ožujka 2014. potvrđuje u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. II. i III. izreke, kao i odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke.

II. Zahtjev II. tuženika Republike Hrvatske za naknadu troška za sastav žalbe odbije se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se I-tuženiku ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da kao solidarni dužnik isplati I-tužitelju ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete iznos od 42.939,00 kuna, sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbi o visini stope zatezne kamate do dana 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do konačne isplate sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena i to:

- na iznos od 24.000,00 kuna počevši od 3. siječnja 2004. godine, pa do isplate,

- na iznos od 18.939,00 kuna počevši od 4. veljače 2004. godine, pa do isplate sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se II-tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo unutarnjih poslova, da kao solidarni dužnik isplati I-tužitelju ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljici PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete iznos od 60.193,40 kuna sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbi o visini stope zatezne kamate do dana 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do konačne isplate sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem ekontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena i to:

- na iznos od 1.700,00 kuna počevši od 13. listopada 2003. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3.508,50 kuna počevši od 13. listopada 2003. godine, pa do isplate,

- na iznos od 2.714,19 kuna počevši od 13. listopada 2003. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8.928,00 kuna počevši od 13. listopada 2003. godine, pa do isplate,

- na iznos od 403,00 kune počevši od 29. prosinca 2003. godine, pa do isplate,

- na iznos od 24.000,00 kuna počevši od 3. siječnja 2004. godine, pa do isplate,

- na iznos od 18.939,00 kuna počevši od 4. veljače 2004. godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se II-tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo unutarnjih poslova, da kao solidarni dužnik isplati na ime nematerijalne štete zbog pretrpljene duševne boli i gubitka bliske osobe I-tužitelju ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 220.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, do konačne isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate, kao i II-tužiteljici PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 220.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 12. ožujka 2014. godine, do konačne isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate, sve u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se I-tuženiku ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo unutarnjih poslova, da I-tužitelju PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljici PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknade parnične troškove u iznosu od 124.798,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija II. tuženik Republika Hrvatska zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelji obvežu na plaćanje troškova II. tuženiku Republici Hrvatskoj.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Odlučujući o žalbi II. tuženika Republike Hrvatske protiv presude suda prvog stupnja, ovaj sud je presudom poslovni broj Gž x-87/2014-4 uvažio žalbu II. tuženika Republike Hrvatske i preinačio presudu suda prvog stupnja u pobijanim toč. II., III. i IV. izreke, tako da je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku (toč. II. i III. izreke) a u vezi troškova postupka presudio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (toč. IV. izreke).

4. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji ĐF i II. PF podnijeli su reviziju koja je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-430/15-2 od 22. studenog 2017. odbijena kao neosnovana.

5. Nakon toga tužitelji ĐF i II. PF podnijeli ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj U-III-2016/2018 od 17. travnja 2019. istu odbacio uz obrazloženje da su prigovori očito neosnovani i da konkretan slučaj ne otvara pitanje ostvarenja ustavnih prava podnositelja i da ne postoji ustavnopravna bit stvari o kojoj bi taj Sud odlučivao.

6. Tužitelji ĐF i II. PF su potom pokrenuli postupak pred Europskim sudom za ljudska prava podnošenjem zahtjeva broj 57507/19 protiv Republike Hrvatske zbog povrede čl. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija).

6.1. Presudom Europskog suda za ljudska prava (broj Zahtjeva 57507/19) od 3. prosinca 2024. utvrđeno je da je zahtjev podnositelja dopušten i presuđeno je da je došlo do povrede čl. 2. Konvencije te je podnositeljima dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 EUR i naknada troškova i izdataka u iznosu od 830,00 EUR.

7. Tužitelji ĐF i II. PF podnijeli su sudu prvog stupnja zahtjev za izmjenu odluke na temelju odredbe čl. 428. a ZPP-a uz obrazloženje da se zahtjev odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu sadržanu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž x-87/2014-4 kojom je preinačena presuda suda prvog stupnja u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te predlažu da se dopusti ponavljanje postupka, ukidanje presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž x-87/2014-4 od 30. listopada 2014. i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-430/15-2 od 22. studenog 2017. te ponovno odlučivanje o žalbi II. tuženika Republike Hrvatske tako da se žalba odbije kao neosnovana a presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-258/2012-30 od 12. ožujka 2014. potvrdi u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku.

7.1. Povodom prijedloga tužitelja ĐF i II. PF sud prvog stupnja zakazao je ročište nakon kojega je dostavio spis ovom sudu, jer se razlozi za ponavljanje postupka odnose isključivo na postupak pred sudom drugog stupnja pa je predmet dostavljen ovom sudu radi donošenja odgovarajuće odluke.

8. Prema odredbi čl. 428.a ZPP-a kada Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom i dodatnih Protokola uz Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može u roku od 30 dana od konačnosti presude podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđena (st. 1.). Postupak iz st. 1. se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka (st. 2.). U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi ESLJP kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode (st. 3.).

9. Prijedlog tužitelja ĐF i II. PF za ponavljanje postupka je pravovremen, potpun i dopušten, a razlog za ponavljanje postupka odnosi na postupak pred ovim sudom, budući da je presudom ovog suda poslovni broj Gž x- 877/2014-4 preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku u vezi naknade nematerijalne i materijalne štete, a u vezi troškova postupka da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

10. Prijedlog tužitelja ĐF i II. PF za ponavljane postupka je osnovan jer je presudom ESLJP-a u povodu njihova zahtjeva utvrđena povreda prava iz Konvencije i to prava na život zajamčenog čl. 2. Konvencije pa je na temelju odredbe čl. 428. a ZPP-a dopušteno ponavljane postupka, ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Gž x-87/2014-4 od 30. listopada 2014. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-430/15-2 od 22. studenog 2017. te odlučeno kao pod toč. I. izreke rješenja.

11. U ponovljenom postupku odlučeno je o žalbi II. tuženika Republike Hrvatske protiv presude suda prvog stupnja na sjednici vijeća bez rasprave sukladno odredbi čl. 428. ZPP-a.

12. Žalba II. tuženika Republike Hrvatske nije osnovana.

13. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode II. tuženika Republike Hrvatske, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

14. Suprotno žalbenim navodima II. tuženika Republike Hrvatske, presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke, jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

15. Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio je da je I. tuženik ČF više puta prijavljivan Ministarstvu unutarnjih poslova Policijskoj upravi Osječko baranjskoj zbog remećenja javnog reda i mira pucanjem iz automatskog vatrenog oružja i da su djelatnici Policijske uprave Osječko baranjske više puta intervenirali po prijavama građana te izvršili pretragu kuće I. tuženika ČF u [adresa] u [adresa]. Posljednja pretraga prostorija I. tuženika ČF na adresi [adresa] u [adresa] izvršena je 1. rujna 2003. po nalogu Prekršajnog suda u Osijeku i tom prilikom nije pronađeno nikakvo oružje. Pretragu su vršila tri djelatnika II. Policijske postaje u Osijeku u prisutnosti dva svjedoka, I. tuženika ČF i njegove majke. Prilikom pretrage pregledan su sve prostorije kuće kao i drvarnica, tavan i podrum, pregledavan je namještaj, a urolani tepih koji se nalazio na podu jedne prostorije nije do kraja odmotan, što proizlazi iz iskaza svjedoka VF, koji je bio prisutan kao svjedok u pretrazi.

15.1. Sud prvog stupnja utvrdio je i to da su kod posljednje pretrage prostorija koja je izvršena je 1. rujna 2003. policijski službenici postupali površno i suprotno pravilima struke i da zbog toga nisu pronašli predmetnu automatsku pušku, koja se nalazila u kući, u prostoriji koja se ne koristi za stanovanje, zamotana u urolani tepih, a koju su prostoriju djelatnici policije površno pretražili, što proizlazi i iz iskaza svjedoka djelatnika policije IF koji se sjeća da je u sobi bio urolan tepih ali se ne sjeća da li je pregledan, svjedoka HF djelatnika policije koji se ne sjeća da li je vidio urolani tepih u kući i svjedoka KF djelatnika policije koji se sjeća da je vidio urolan tepih i da isti nije pregledavao kao i iz iskaza svjedoka VF koji se sjeća da je u jednoj prostoriji bio urolan tepih ali da ga nisu odmotali do kraja iako su gazili po tepihu.

15.2. Sud prvog stupnja zaključio je da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane II. tuženika Republike Hrvatske jer da odgovornost II. tuženika Republike Hrvatske za štetu tužiteljima ĐF i II. PF proizlazi iz odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01. i 199/03., u daljnjem tekstu: ZSDU) u vezi s čl. 213. do 217. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 58/99., 112/99. i 58/02.) koji je u vrijeme štetnog događaja bio na snazi i propisuje kako se vrši pretraga prostorija. Upravo iz iskaza saslušanih djelatnika policije koji su vršili pretragu proizlazi da urolani tepih nisu pregledavali i do kraja ga odmotali, iz iskaza svjedoka VF proizlazi da tepih nisu do kraja odmotali, a I. tuženik ČF je izjavio da je automatska puška cijelo vrijeme nalazila u kući na tavanu i da ju je povremeno skidao radi čišćenja, s tim da je na dan pretrage 1. rujna 2003. bila u urolanom u tepihu u prostoriji koju nije koristio a koji tepih prilikom vršenja pretrage nije odmotan do kraja. Sud prvog stupnja povjerovao je iskazu I. tuženika ČF i utvrdio da su policijski službenici pretragu izvršili površnu i protivno odredbama zakona koji propisuje kako se vrši pretraga prostorija.

16. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku.

17. II. tuženik Republika Hrvatska u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te zapravo iznosi svoju subjektivnu i neargumentiranu ocjenu dokaza koji su izvedeni, s tim da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo sud prvog stupnja, pa prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj sud.

18. ESLJP-a u presudi PF protiv Hrvatske utvrdio je da je Policijska postaja u Osijeku (II. Policijska postaja) prije tragičnog događaja, posjedovala brojne dokaze da je I. tuženik ČF bio nasilan i da vjerojatno nezakonito posjeduje oružje, da je zaprimila primila prijave od nekoliko osoba u kojima se navodi da II. tuženik ČF nezakonito posjeduje oružje, uključujući automatsku pušku, posjedovanje koje je fizičkim osobama zabranjeno i prema domaćem zakonu i prema međunarodnim standardima, da se u tim prijavama navodilo da je pucao u susjedstvu, da je ozbiljno prijetio majci, bivšoj supruzi i drugim članovima obitelji. Policijski službenici također su osobno vidjeli da nosi plinski pištolj dok je bio pod utjecajem alkohola, s tim da su slične opise, iako uglavnom temeljene na glasinama, iznijeli su gotovo svi svjedoci saslušani i u kaznenom postupku protiv ČF i u parničnom postupku koji su pokrenuli tužitelji ĐF i II. PF.

18.1. ESLJP je zaključio "da u konkretnim okolnostima ovog predmeta, s obzirom na opći poslijeratni kontekst i postojanje velikog broja nezakonito posjedovanog oružja u tuženoj državi u relevantno vrijeme (vidi stavke 92. i 93 ove presude), vlasti nisu učinile sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitile javnu sigurnost i, u konačnici, život sina podnositelja zahtjeva. Konkretno, nisu postupale brzo i odlučno suočene s ozbiljnim navodima da ABC posjeduje nezakonito oružje jer nisu poduzele brojne razumne mjere koje su mogle imati stvarne izglede da promijene ishod ili ublaže štetu (vidi stavke 96. – 98. ove presude), unatoč činjenici da je u izvješću policije nakon pretrage ABC kuće zatraženo provođenje daljnjih izvida (vidi stavak 10. ove presude). U svjetlu gore navedenog, Sud smatra da je kumulativni učinak takvih propusta doveo do propusta vlasti da strogo primijene sustav odgovarajućih i djelotvornih zaštitnih mjera namijenjenih suzbijanju i sprječavanju bilo kakve zloupotrebe ili opasne upotrebe vatrenog oružja (usporedi, mutatis mutandis, gore navedeni predmet Đ i drugi, stavak 88.). 100. Stoga je došlo do povrede članka 2. Konvencije."

19. Budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je II. tuženik Republika Hrvatska odgovoran u konkretnom slučaju na temelju odredbe čl. 13. ZSDU-a, pravilno je dosudio tužiteljima nematerijalnu i materijalnu štetu.

19.1. Naime, glede nematerijalne štete osnovano tužitelji I: P i II. PF potražuju iznos od 220.000,00 kn sada 29.199,01 EUR[1] svako, za pretrpljenu duševnu bol zbog smrti djeteta na temelju odredbe čl. 200. i 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2014. do isplate kao dana presuđenja, sukladno odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a pa je sud prvog stupnja pravilno odlučio da je II. tuženik Republika Hrvatska dužan taj iznos štete kao jedan od solidarnih dužnika (zajedno sa I. tuženikom ČF) platiti tužiteljima ĐF i II. PF, pa je u tom dijelu potvrđena presuda suda prvog stupnja u odnosu na II. tuženika Republiku Hrvatsku (toč. III. izreke presude suda prvog stupnja).

19.2. Neosnovano II. tuženik Republika Hrvatska smatra da od ovog dosuđenog iznosa treba odbiti iznos koji je na ime nematerijalne štete tužiteljima ĐF i II. PF dužna isplatiti Republika Hrvatska po presudi ESLJP, jer je navedeni iznos određen zbog utvrđene povrede prava na život propisanog čl. 2. Konvencije od strane Republike Hrvatske, a u konkretnom slučaju u parničnom postupku riječ je o naknadi nematerijalne štete zbog duševnih bolova zbog smrti djeteta. Osim toga, u međuvremenu su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske tako da su povećani za 50 % u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2002. Prema stavu ovog suda stoga nema osnove za uračunavanje naknade dosuđene od strane ESLJP koju mora platiti Republika Hrvatska i preinačavanje odluke suda prvog stupnja u dijelu dosude nematerijalne štete.

20. Glede materijalne štete koja je dosuđena tužiteljima ĐF i II. PF sud prvog stupnja pravilno je dosudio naknadu materijalne štete u vidu uobičajenih troškova pogreba, troškova grobnog mjesta i troška nadgrobnog spomenika, a koje cijene je pravilno utvrdio na temelju materijalnih dokaza koji prileže u spis u ukupnom iznosu 60.193,40 kn sada 7.989,04 EUR[2] sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na temelju odredbi čl. 193. i 186. ZOO-a i glede zatezne kamate na temelju odredbe čl. 277. st. 1. ZOO-a.

20.1. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio prigovor II. tuženika Republike Hrvatske vezano za opseg troškova nadgrobnog spomenika kao neosnovan, jer u konkretnom slučaju visinu troškova podizanja spomenika ne treba uspoređivati s uobičajenom cijenom spomenika, budući da je u konkretnom slučaju riječ o jedinom djetetu tužitelja ĐF i II. PF koje je u trenutku smrti imalo navršenih tek 12 godina, a tužitelji ĐF i II. PF su dostavili dokaz da su navedeni trošak imali upravo u utuženom iznosu.

20.2. Stoga je žalba II. tuženika Republike Hrvatske neosnovana i u tom dijelu dosude materijalne štete pa je odbijena kao neosnovana a presuda suda prvog stupnja potvrđena (toč. II. izreke) jer je II. tuženik Republika Hrvatska dužna platiti naknadu materijalne štete tužiteljima ĐF i II. PF kao solidarni dužnik sa I. tuženikom ČF u odnosu na kojeg je presuda suda prvog stupnja pravomoćna.

21. Odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke presude suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je potvrđena jer je žalba II. tuženika Republike Hrvatske neosnovana.

22. Zahtjev II. tuženika Republike Hrvatske za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

23. Glede troškova postupka koje su tužitelji ĐF i II. PF zatražili u podnesku kojim su predlagali ponavljanje postupka i izmjenu odluke priznat im je trošak za sastav revizije protiv presude (Tbr. 10. t. 5.) uz uvećanje za 50% što iznosi 751,5 bod i uvećanje od 10% što je 826,65 bodova odnosno 1.653,30 EUR, za sastav ustavne tužbe (Tbr. 31. t. 1 Tarife) 1000 bodova sa uvećanjem od 10% što je 1100 bodova odnosno 2.200,00 EUR, za sastav zahtjeva ESLJP (Tbr. 31. t. 1. Tarife) 1000 bodova uz uvećanje od 10% što je 1100 bodova odnosno 2.200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska ESLJP od 21.travnja 2021. godine (Tbr. 31. t. 1. Tarife) 1000 bodova uz uvećanje od 10% što je 1100 bodova odnosno 2.200,00 EUR, za sastav prijedloga za ponavljanje postupka i izmjenu pravomoćne presude (Tbr. 10. t. 5.) uz uvećanje od 50% i 10% što iznosi 826,65 bodova odnosno 1.653,30 EUR, za pristup ročištu povodom prijedloga za ponavljanje postupka 501 bod uz uvećanje od 10% što iznosi 551,1 bod odnosno 1.102,20 EUR, ukupno bodova 5.504,4 bodova odnosno na ime nagrade 11.008,80 EUR uvećano za PDV po stopi od 25% što iznosi 2.752,20 EUR, a sveukupno 13.761,00 EUR. Nadalje, priznat im je i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 5.000,00 kn što je 663,61 EUR(za I. tužitelja ĐF) i trošak pristojbe na reviziju od 5.000,00 kuna što je 663,61 EUR (za II. tužiteljicu PF) trošak prijevoda presude ESLJP u iznosu od 1.031,25 EUR te trošak ovjere prijevoda u iznosu od 385,00 EUR, ukupno 2.743,47 EUR, odnosno sveukupno na ime nagrade punomoćniku i ostalim priznatim troškovima iznos od 16.504,47 EUR uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

24. Stoga je II. tuženiku Republici Hrvatskoj naloženo da tužiteljima ĐF i II. PF plati troškove postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 16.504,47 EUR u roku od 15 dana, te odlučeno kao u izreci rješenja pod toč. II., na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife.

25. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 428. a, čl. 166. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 31. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković