Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-788/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu, po tužbi radi: iseljenja i predaje u posjed i po protutužbi radi: utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-100/2020-102 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-100/2020-102 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da iseli iz nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini koja se sastoji od zkčbr. [katastarska čestica] kuća br.30 E i dvorište u [adresa] površine 31,1 čhv ili 112 m2 te da nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništavim ugovor o darovanju od 22. rujna 1995.".

III. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo suvlasništva u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi zk.č.br. [katastarska općina] kuća br. [kućni broj] E i dvorište u [adresa],1 čhv, odnosno 112 m2 što je tužiteljica-protutuženica ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti upis tuženika-protutužitelja GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje je on ovlašten zatražiti temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižni odjel Zagreb te se nalaže tužiteljici-protutuženici ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku-protutužitelju GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 4.000,00 Eur, sve u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. , 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23.u daljnjem tekstu: ZPP) bez prijedloga o načinu rješavanja žalbe. Navodi da je ugovor o darovanju ništetan jer da tužiteljica nije mogla raspolagati nekretninom prije isteka roka od 20 godina odnosno prije nego što je stekla ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a osporava i odluku o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev po vlasničkoj tužbi tužiteljice za iseljenje tuženika iz nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] pravoj, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 30 E i dvorište u [adresa] površine 31,1 čhv ili 112 m2, kao i zahtjev za predaju u posjed slobodne od osoba i svari te zahtjev po protutužbi tuženika za utvrđenje da je suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela sa zahtjevom za trpljenje uknjižbe njegova prava vlasništva u zemljišne knjige na temelju presude suda prvog stupnja.

7. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika i predaju u posjed nekretnine opisane u tužbi dok je prihvatio protutužbeni zahtjev i utvrdio da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela kao i da je tužiteljica dužna trpjeti upis njegova prava vlasništva na temelju presude suda prvog stupnja.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja u odnosu na tužbeni zahtjev sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene utvrdio:

- da je tužiteljica kao kupac sa Gradom Zagrebom kao prodavateljem sklopila 20. rujna 1995. Ugovor kupoprodaji predmetne nekretnine za iznos protuvrijednosti 3.698,00 DEM uz obvezu otplate u 240 mjesečnih obroka,

- da je u tom Ugovoru ugovoreno pravo tužiteljice da ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime nakon što joj prodavatelj izda potvrdu o uplati prvi obrok,

- da su stranke tog Ugovora ugovorile da uknjižbu hipoteke i zabranu tužiteljici da otuđi nekretninu bez suglasnosti prodavatelja prije otplate kupoprodaje cijene,

- da je javni bilježnik 22. rujna 1995. potvrdio da su stranke predmetnog Ugovora isti vlastoručno potpisale i da ovjera potpisa tih stranaka nalazi u evidenciji javnog bilježnika pod rednim brojem 5162,

- da je tužiteljica kao darovateljica sa majkom tuženika kao daroprimateljicom sklopila 22. rujna 1995. Ugovor darovanju predmetne nekretnine,

- da su stranke tvrdile da je majka tuženika stupila u posjed predmetne nekretnine, da je preuzela obvezu plaćanja preostalih rata za kupovinu stana iz Ugovora o kupoprodaji iz 1995., kao i da je ovlaštena kao prednica tuženika da ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime,

- da je tužiteljica imala pravo stanovanja u predmetnoj nekretnini do rješenja ostavine nakon koje se odselila u svoju kuću u [adresa],

- da je daroprimateljica majka tuženika plaćala ugovorene obroke odnosno otplatu stana,

- da je majka tuženika 15. ožujka 2011. podnijela zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Darovnog ugovora,

- da je 24. srpnja 2014. i 10. travnja 2015. prodavatelj stana (Grad Zagreb) izdao potvrdu da je kupoprodajna cijena iz Ugovoru o kupoprodaji od 20. rujna 1995. u cijelosti otplaćena,

- da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tužiteljice na temelju Ugovora o kupoprodaji od 20. rujna 1995., Aneksa i potvrde od 10. travnja 2015., na temelju zahtjeva podnesenog 6. studenog 2015.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ivana Parlova od 4. studenog 2016. broj O-7124/2011 raspoređena naknadno pronađena imovina pok. HŠ koja je umrla **.**.2011. i to predmetna nekretnina na temelju Ugovora o darovanju i da su njezinim nasljednicima proglašena njezina djeca, ovdje tuženik i kći CŠ, svako u ½ dijela.

9. Nadalje, iz spisa proizlazi da se tuženik tužbi za iseljenje usprotivio navodeći da je u posjedu predmetne nekretnine i da je njegov posjed istinit, zakonit i pošten jer da je predmetna nekretnina darovana njegovoj majci i jer je njegova majka uredno otplatila sve rate za otplatu stana, nakon čega je tužiteljica preinačila tužbu i uz zahtjev za iseljenje i predaju u posjed istaknula tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju kojim je predmetnu nekretninu darovala prednici tuženika, koju preinaku je sud prvog stupnja dopustio.

9.1. Dakle, tužiteljica je dokazala da je upisana vlasnicom predmetne nekretnine i da je tuženik u posjedu iste, koje činjenice mora dokazati na temelju odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV).

10. Međutim, tuženik je kao posjednik predmetne nekretnine istaknuo je prigovor iz čl. 163. st. 1. ZV-a i odbija predati stvar tužiteljici jer tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari (pravo na posjed) i taj prigovor je opravdao izvedenim dokazima iz kojih je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetnu nekretninu tužiteljica darovala majci tuženika, da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine i da je njegov posjed pošten, istinit i zakonit. Osim toga, predmetna nekretnina je kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice- uženikove majke raspoređena na tuženika i njegovu sestru kao djecu ostaviteljice i to u 1/2 dijela na svakog, što je utvrđeno iz rješenja o raspoređivanju naknadno pronađenoj imovini.

10. U vezi tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 22. rujna 1995. sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je tužiteljica potpisala predmetni Ugovor o darovanju (Nalaz i mišljenje vještaka grafologa FŠ): Tužiteljica koja je prvotno predložila a potom odustala od dokaznog prijedloga da se provede medicinsko vještačenje na okolnost njezinih psiholoških tegoba i sposobnosti shvaćanja posljedica sklapanja pravnih poslova i upravljanja svojom voljom, a potom ponovila taj dokazni prijedlog 1. ožujka 2024., u sporu nije dokazala svoje navode da u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nije bila sposobna upravljati svojim postupcima zbog liječenja od psihičke bolesti.

10.1. Sud prvog stupnja pravilno je nakon zaključenja prethodnog postupka, odbio ponovljeni dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja na predloženu okolnost njezine nemogućnosti upravljanja svojim postupcima zbog psihičke bolesti, jer tužiteljica nije dokazala da bez opravdanog razloga taj dokazni prijedlog nije mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a.

11. U konkretnom slučaju prednica tuženika i tužiteljica sklopile su Ugovor o darovanju sa nametom koji je u vrijeme sklapanja (1995.) bio reguliran paragrafima 938. do 956. Općeg građanskog zakonika koje odredbe su se primjenjivale kao pravna pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.).

11.1. Prednica tuženika je namet izvršila i izvršila otplatu predmetne nekretnine, s tim da prijenos prava vlasništva na temelju Ugovora o darovanju kao valjane pravne osnove nije mogla upisati svoje pravo vlasništva iako je predmetni Ugovor sadržavao clausulu intabulandi jer je prodavatelj stana potvrdu o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni izdao 24. srpnja 2014. i 10. travnja 2015.

12. Sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju iz 1995. jer tužiteljica nije dokazala postojanje razloga ništetnosti na koje se u tijeku postupka pozivala na temelju čl. 103. ZOO-a.

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja valjano je zaključio da je okolnost što je tužiteljica raspolagala predmetnom nekretninom prije nego što se upisala vlasnicom iste (Ugovor o kupoprodaji je sklopljen 20. rujna 1995.) a uknjižena je vlasnicom na temelju zahtjeva za uknjižbu podnesenog 6. studenog 2015., dok je Ugovor o darovanju sklopljen 22. rujna 1995. nema za posljedicu ništetnost Ugovora o darovanju, jer takva posljedica nije propisana zakonom.

13.1. Naime, zabrana otuđenja nekretnine koja je ugovorena između tužiteljice i prodavatelja Grada Zagreba je ograničenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pravnim poslom vlasnika.

13.2. Odredbom čl. 34. st. 1. ZV-a propisano je da ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti, dok prema stavku 2. istog članka odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje i ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnog druga, djeteta roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.

13.3. Dakle, prema sadržaju navedene zakonske odredbe, riječ je o ograničenju uspostavljenom vlasnikovim raspolaganjem na temelju pravnog posla i takva zabrana ne djeluje apsolutno (nije stvarnopravne prirode) već samo obveznopravno (obvezuje samo vlasnika nekretnine i to samo u odnosu prema određenoj osobi prema kojoj se obvezao da neće otuđiti nekretninu sukladno odredbi čl. 34. ZV-a).

13.4. Imajući u vidu da se tužiteljica kao kupac Ugovorom o kupoprodaji od 20. rujna 1995. obvezala prema prodavatelju Gradu Zagrebu da neće otuđiti predmetnu nekretninu, to takvo ograničenje uspostavljeno vlasnikovim raspolaganjem na temelju pravnog posla u ovom konkretnom slučaju nije stvarnopravne prirode i zato ne sprječava tužiteljicu da dalje raspolaže predmetnom nekretninom niti da novi stjecatelj ovdje tuženik po presudi suda prvog stupnja stekne pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2728/2013 od 3. svibnja 2017.)

14. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, a u postupku pred sudom prvog stupnja pravilno je prihvaćen protutužbeni zahtjev kojim je tuženik utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine u ½ dijela na temelju odredbi čl. 20., 28., 33. i 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., u daljnjem tekstu: ZOVO) i odredbi čl. 114., 119. i 159. ZV-a. Naime, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da Ugovor o darovanju od 22. rujna 1995. predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na istoj, da je prednica tuženika zakonita, istinita i poštena posjednica, a nakon njezine smrti istu kvalitetu posjeda ima i tuženik kao njezin nasljednik koji je i posjednik predmetne nekretnine.

14.1. U žalbi tužiteljica iako navodi da osporava presudu suda prvog stupnja u cijelosti nije navela niti jedan konkretan razlog pobijanja u vezi prihvaćanja protutužbenog zahtjeva, a ispitujući ovaj dio presude suda prvog stupnja po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da nema bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

15. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). U konkretnom slučaju sud prvog stupnja odlučivao je o tužbi i protutužbi, a tužba sadrži tužbeni zahtjev za iseljenje i utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju pa se primjenjuje odredba čl. 37. st. 2. ZPP- a. Vrijednosti predmeta spora prema kojoj će se obračunavati troškovi postupka tužiteljica je trebala prigovarati u postupku pred sudom prvog stupnja sukladno odredbi čl. 40. ZPP-a, a prema stavu ovog suda sud prvog stupnja pravilno je odlučio o visini pojedinačnih troškova postupka tuženika i ukupnom iznosu troškova postupka u korist tuženika koji je uspio u parnici i u povodu tužbe i povodu protutužbe.

16. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 31. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Boškovića Rajković