Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1551/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljica ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], II. mlt. HG, OIB [osobni identifikacijski broj], III. mlt. LG, OIB [osobni identifikacijski broj] i IV. mlt. AG, OIB [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa] (u daljnjem tekstu: tužiteljice), koje zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Erste &Steiermarkishe bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi: isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1826/2019 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljica se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1826/2019 od 19. srpnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u odluci kojom završava ovaj spor.
III. Naređuje se da ponovljeno suđenje provede drugi sudac pojedinac suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
„-Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljima pod 1 –pod 4 ukupan iznos od 2.841,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
-49,68 CHF koja teče od dana 1. veljača 2008. g.;
-49,68 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2008. g.;
-49,67 CHF koja teče od dana 1. travanj 2008. g.;
-49,66 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2008. g.;
-49,65 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2008. g.;
-49,64 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2008. g.;
-49,63 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2008. g.;
-49,62 CHF koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
-49,61 CHF koja teče od dana 1. listopad 2008. g.;
-49,60 CHF koja teče od dana 1. studeni 2008. g.;
-49,59 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2008. g.;
-49,58 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2009. g.;
-49,57 CHF koja teče od dana 1. veljača 2009. g.;
-49,55 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2009. g.;
-49,54 CHF koja teče od dana 1. travanj 2009. g.;
-80,51 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2009. g.;
-80,49 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2009. g.;
-80,47 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2009. g.;
-80,46 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2009. g.;
-80,44 CHF koja teče od dana 1. rujan 2009. g.;
-80,42 CHF koja teče od dana 1. listopad 2009. g.;
-80,40 CHF koja teče od dana 1. studeni 2009. g.;
-80,38 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2009. g.;
-80,36 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2010. g.;
-80,34 CHF koja teče od dana 1. veljača 2010. g.;
-80,31 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2010. g.;
-80,29 CHF koja teče od dana 1. travanj 2010. g.;
-80,27 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2010. g.;
-80,24 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2010. g.;
-80,22 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2010. g.;
-80,19 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2010. g.;
-80,17 CHF koja teče od dana 1. rujan 2010. g.;
-80,14 CHF koja teče od dana 1. listopad 2010. g.;
-58,54 CHF koja teče od dana 1. studeni 2010. g.;
-58,52 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2010. g.;
-58,50 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2011. g.;
-58,47 CHF koja teče od dana 1. veljača 2011. g.;
-58,45 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2011. g.;
-58,42 CHF koja teče od dana 1. travanj 2011. g.;
-58,39 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2011. g.;
-32,77 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2011. g.;
-32,75 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2011. g.;
-32,73 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2011. g.;
-32,71 CHF koja teče od dana 1. rujan 2011. g.;
-32,69 CHF koja teče od dana 1. listopad 2011. g.;
-3,07 CHF koja teče od dana 1. studeni 2011. g.;
-3,06 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2011. g.;
-3,06 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2012. g.;
-3,05 CHF koja teče od dana 1. veljača 2012. g.;
-3,04 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2012. g.;
-3,04 CHF koja teče od dana 1. travanj 2012. g.;
-3,03 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2012. g.;
-3,03 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2012. g.;
-3,02 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2012. g.;
-3,01 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2012. g.;
-3,01 CHF koja teče od dana 1. rujan 2012. g.;
-3,00 CHF koja teče od dana 1. listopad 2012. g.;
-3,00 CHF koja teče od dana 1. studeni 2012. g.;
-2,99 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2012. g.;
-2,99 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2013. g.;
-2,98 CHF koja teče od dana 1. veljača 2013. g.;
-2,97 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2013. g.;
-2,97 CHF koja teče od dana 1. travanj 2013. g.;
-2,96 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2013. g.;
-2,95 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2013. g.;
-2,95 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2013. g.;
-2,94 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2013. g.;
-2,94 CHF koja teče od dana 1. rujan 2013. g.;
-2,93 CHF koja teče od dana 1. listopad 2013. g.;
-2,92 CHF koja teče od dana 1. studeni 2013. g.;
-2,92 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2013. g. do 31. srpnja 2015. g. prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do isplate za zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na staje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
- Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno za povećanje anuiteta isplatiti tužiteljima pod 1 –pod 4 ukupan iznos od 737,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
-13,62 CHF na dan 1. veljača 2008. g.;
-13,61 CHF na dan 1. ožujak 2008. g.;
-13,60 CHF na dan 1. travanj 2008. g.;
-13,60 CHF na dan 1. svibanj 2008. g.;
-13,59 CHF na dan 1. lipanj 2008. g.;
-13,58 CHF na dan 1. srpanj 2008. g.;
-13,57 CHF na dan 1. kolovoz 2008. g.;
-13,56 CHF na dan 1. rujan 2008. g.;
-13,55 CHF na dan 1. listopad 2008. g.;
-13,54 CHF na dan 1. studeni 2008. g.;
-13,53 CHF na dan 1. prosinac 2008. g.;
-13,51 CHF na dan 1. siječanj 2009. g.;
-13,50 CHF na dan 1. veljača 2009. g.;
-13,49 CHF na dan 1. ožujak 2009. g.;
-13,48 CHF na dan 1. travanj 2009. g.;
-21,74 CHF na dan 1. svibanj 2009. g.;
-21,72 CHF na dan 1. lipanj 2009. g.;
-21,71 CHF na dan 1. srpanj 2009. g.;
-21,69 CHF na dan 1. kolovoz 2009. g.;
-21,67 CHF na dan 1. rujan 2009. g.;
-21,65 CHF na dan 1. listopad 2009. g.;
-21,63 CHF na dan 1. studeni 2009. g.;
-21,61 CHF na dan 1. prosinac 2009. g.;
-21,59 CHF na dan 1. siječanj 2010. g.;
-21,57 CHF na dan 1. veljača 2010. g.;
-21,55 CHF na dan 1. ožujak 2010. g.;
-21,52 CHF na dan 1. travanj 2010. g.;
-21,50 CHF na dan 1. svibanj 2010. g.;
-21,48 CHF na dan 1. lipanj 2010. g.;
-21,45 CHF na dan 1. srpanj 2010. g.;
-21,43 CHF na dan 1. kolovoz 2010. g.;
-21,40 CHF na dan 1. rujan 2010. g.;
-21,37 CHF na dan 1. listopad 2010. g.;
-15,37 CHF na dan 1. studeni 2010. g.;
-15,35 CHF na dan 1. prosinac 2010. g.;
-15,32 CHF na dan 1. siječanj 2011. g.;
-15,30 CHF na dan 1. veljača 2011. g.;
-15,27 CHF na dan 1. ožujak 2011. g.;
-15,25 CHF na dan 1. travanj 2011. g.;
-15,22 CHF na dan 1. svibanj 2011. g.;
-7,76 CHF na dan 1. lipanj 2011. g.;
-7,74 CHF na dan 1. srpanj 2011. g.;
-7,72 CHF na dan 1. kolovoz 2011. g.;
-7,70 CHF na dan 1. rujan 2011. g.;
-7,68 CHF na dan 1. listopad 2011. g. koja teče od dana 1. prosinac 2013. g. do 31. srpnja 2015. g. prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do isplate za zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na staje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
-Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima pod 1-pod 4 parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."
II Dužni su tužitelji pod 1 – pod 4 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 853,62 Eur."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužiteljice zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, s tim da potražuju trošak za sastav žalbe. Posebno ističu da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljica, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju ukazuju tužiteljice u žalbi jer se presuda suda prvog stupnja može ispitati, ali je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da potrošači koji su sklopili dodatak ugovoru o kreditu i izvršili konverziju nemaju pravo na potpuno obeštećenje, nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa koji su preplaćeni na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj ugovornoj kamati i vezivanju otplate anuiteta kredita uz promjenu tečaja valute švicarski franak iz Ugovora o kreditu od 4. svibnja 2006. koji je prednik tužiteljica sklopio sa tuženikom.
7. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrdio je da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 9. veljače 2016. i odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da "tužiteljica nema pravnog osnova za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužiteljica poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), koji je stupio snagu dana 30.09.2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc." Uz navedeno, sud prvog stupnja odbijanje tužbenog zahtjeva obrazlaže zaključujući ".. budući da je u konkretnom slučaju konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15, te da tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanjem s osnova razlike u iznosima kamata, te razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno za povećanje anuiteta, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan…".
7.1. Osim toga, sud prvog stupnja poziva se na odluke Županijskog suda u Splitu i Varaždinu i pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja Z 1/2019 od 4. ožujka 2020. i navodi da ujednačava sudsku praksu u svrhu osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
7.2. Presuda suda prvog stupnja napisana je na 73 stranice, od kojih je 71 stranica i dio 72 stranice bespotrebno opširno reproduciranje svih navoda stranaka iz postupka sa ročišta i iz podnesaka koje su predale sudu u spis, što nije u skladu sa odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, a samo dio 72 stranice i 73 stranica su zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva što je nedostatno obrazložena sudska odluka a čime je povrijeđeno pravo stranaka na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija). Naime, pravo na obrazloženu odluku je jedan od aspekata prava na pravično suđenje, koje pravo jamči strankama dostatno obrazloženu sudsku odluku sa razlozima o odlučnim činjenicama i pravilnu primjenu materijalnog prava, ali i višem sudu daje mogućnost ispitivanja odluke suda prvog stupnja u povodu žalbe.
7.3. Osim toga, nije na sudu prvog stupnja da ujednačava sudsku praksu, jer je to uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu dužan je presudu napisati sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, pri čemu svoje pravno shvaćanje o meritumu spora treba valjano obrazložiti.
8. Osnovano tužiteljice ukazuju u žalbi da sud prvog stupnja nije proveo predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja pa se za sada ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da su tužiteljice sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu iz 2016. namirene u potpunosti, a pogrešno je i pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tužiteljice nemaju pravnu osnovu za utuženo potraživanje.
9. O valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."
9.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu: ZID ZPK) poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka iz ZOO-a u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
9.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) i za potrošače je bio dobrovoljan, a banke su morale potrošačima ponuditi konverziju.
10. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li Dodatak Ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, je li riječ o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
11. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 također se ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
12. Nadalje, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
13. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost) te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
14. Nadalje, okolnost da je prednik tužiteljica sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu i da je provedena konverzija ne utječe na pravo tužiteljica da potražuju isplatu stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu u CHF. Niti jednom odredbom ZIP ZPK/15 nije propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gube prava na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Također, iz Dodatka Ugovoru o kreditu ne proizlazi da bi se prednik tužiteljica provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sklapanjem sporazuma o konverziji prednik tužiteljica a sada tužiteljice nisu izgubile pravo potraživati od tuženika isplatu stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje važenja tog Ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu. Ovo stoga što su se sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu izmijenili uvjeti i način otplate kredita, a nije riječ o sklapanju sasvim novog ugovora. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Ugovora o kreditu, ali nisu a niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu za razdoblje do konverzije.
16. Prema odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C- 597/15 P od 23. studenog 2017. u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG (toč. 85.) postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Dakle, ne može postojati apstraktni pravni interes, a u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno je navedeno za koje zahtjeve takav pravni interes postoji (za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi).
17. Nadalje, u odluci Suda Europske unije broj C-118/17 ĐG protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto je načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Stoga potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.
18. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. nije odlučna činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog Ugovora o kreditu. Da bi se korisnik kredita u CHF mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, treba biti ispunjen uvjet da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Međutim, u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu nije bila poznata odluka u vezi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF jer je odluka po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača donesena tek tri godine nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu i provođenja konverzije pa korisnici kredita nisu u vrijeme konverzije mogli imati sve informacije i nisu mogli sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru. Tek tada da su sve to znali mogli su se pravovaljano odreći tih svojih prava (tako u odluci Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.). Zaključno je Vrhovni sud Republike Hrvatske dao odgovor na postavljeno pravno pitanje: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji."
19. Stoga je žalba tužiteljica uvažena i presuda suda prvog stupnja pod toč. I. izreke ukinuta zbog nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i pogrešnog pravnog shvaćanja pa će predmet biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje drugom sucu tog suda (čl. 371. ZPP-a).
20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 377. ZPP-a raspravit će sva sporna pitanja na koja mu je ukazano u ovoj ukidbenoj odluci, a postupiti će prema uputi ovog suda uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Pri tome sud prvog stupnja treba izvesti predloženi dokaz financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, pri čemu će voditi računa da korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što će se utvrditi provođenjem vještačenja. Financijskim vještačenjem treba utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom na temelju provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužiteljica za isplatu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.
21. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka (pod toč. II. izreke) jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci o troškovima postupka, sud prvog stupnja odlučit će i o zahtjevu tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 370. i 356. ZPP-a.
Osijek, 31. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković
