Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-736/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja Odvjetničkog društva Benko i Partneri d.o.o. Zagreb, Trg Marka Marulića 18, OIB 50100541408, protiv I. tuženika MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tuženika ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tuženika NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, V. tuženika ČR iz [adresa], F. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, VI. tuženika ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VII. tuženika IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VIII. ŽR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IX. tuženika GR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i X. tuženika RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Zlatko Gregurić, Tatjana Figač- Gregurić i Hrvoje Mladinić odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, radi: isplate, odlučujući o žalbi I. tuženika AR, II. tuženika FR, III. tuženika ŠR i IV. tuženika NR, žalbi V. tuženika ČR i žalbi VI. tuženika ĐR, VII. tuženika IR, VIII. tuženika ŽR, IX. tuženika GR RR i X. tuženika RR protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-133/2021-142 od 14. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tuženika OR, II. FR, III. ŠR, IV. NR, ČR, VI. ĐR, VII. IR, VIII. ŽR, IX. GR i RR odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda Bjelovaru poslovni broj P-133/2021-142 od 14. ožujka 2022.
II. Zahtjevi tuženika OR, II. FR, III. ŠR, IV. NR, ČR, VI. ĐR, VII. IR, VIII. ŽR, IX. GR i RR za naknadu troškova žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 73.759,06 kuna (slovima: sedamdesettritisućesedamstopedesetdevet kuna i šest lipa), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2015.godine do isplate i to za razdoblje od 15. srpnja 2015.godine, do 31. srpnja 2015.godine, po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015.godine, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi svih tuženika za naknadu parničnih troškova."
2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tuženici MR, II. FR, III. ŠR, IV. NR, ČR, VI. ĐR, VII. IR, VIII. ŽR, IX. GR i RR zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP).
2.1. Tuženici MR, II. FR, III. ŠR, IV. NR presudu suda prvog stupnja pobijaju zbog razloga iz čl. 353. st.1 ZPP-a te predlažu da se preinači u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ali drugom sucu istog suda prvog stupnja. Posebno ističu da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a potražuju trošAk za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
2.2. V. tuženik ČR presudu suda prvog stupnja pobija zbog razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže da se žalba uvaži i presuda suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka. Ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
2.3. Tuženici VI. ĐR, VII. IR, VIII. ŽR, IX. GR i RR presudu suda prvog stupnja pobijaju zbog razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlažu da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan a tužiteljima naknadi trošak postupka podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da tužitelj naknadi tuženicima solidarno trošak postupka, a potražuju i trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Navode da je presuda suda prvog stupnja donesena uz bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je obrazloženje presude u suprotnosti sa izvedenim dokazima.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika MR, II. FR, III. ŠR, IV. NR, ČR, VI. ĐR, VII. IR, VIII. ŽR, IX. GR i RR (u daljnjem tekstu: tuženici) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, nema proturječnosti i može se ispitati, tako da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu utuženog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom na ime obavljenih odvjetničkih usluga za suvlasnike stambene zgrade na adresi [adresa].
8. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.
9. Tuženici u žalbi ponavljaju činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te zapravo iznose svoju subjektivnu i neargumentiranu ocjenu dokaza koji su izvedeni, kao i svoja pravna shvaćanja, s tim da izvode drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo sud prvog stupnja, pa prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj sud.
9.1. Presuda suda prvog stupnja sadrži u obrazloženju brojne nepotrebne opaske suca, nedopuštene komentare ukidne odluke drugostupanjskog suda, druge nepotrebne navode i komentare kojima nije mjesto u sudskoj presudi (čl. 338. st. 4. ZPP-a). Osim toga, presuda suda je bespotrebno je preopširna, višekratno se ponavljaju iste činjenice i zaključci, ali to nije od utjecaja na zakonitost iste, već govori o nesnalaženju suca suda prvog stupnja u opsežnom dokaznom materijalu ali i nepostupanju po uputi suda drugog stupnja, čime je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a.
10. U postupku pred sudom prvog stupnja provedenim dokazima utvrđeno je:
- da je odvjetnik Danijel Benko na temelju Ugovora o zastupanju sklopljenog sa prinudnim upraviteljem Beming d.o.o. [adresa] zastupao suvlasnike zgrade u [adresa] više predmeta pred više sudova radi naplate sredstava zajedničke pričuve, kao i u javnobilježničkim postupcima,
- da je odvjetnik Danijel Benko do 31. srpnja 2007. djelovao kao odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danijel Benko i Franjo Benko, od 1. kolovoza 2008. do 1. srpnja 2011. kao samostalni odvjetnik a 1. srpnja 2011. osnovao je Odvjetničko društvo Benko i partneri j.t.d. koje je potom preoblikovano u društvo sa ograničenom odgovornošću i sva utužena potraživanja čine imovinu navedenog Odvjetničkog društva,
- da je Beming d.o.o. [adresa] od strane Grada Bjelovara odlukom od 22. prosinca 1997. imenovan prinudnim upraviteljem zgrade u [adresa] koje su suvlasnici ovdje tuženici,
- da je Beming d.o.o. [adresa] bio prinudni upravitelj od trenutka kada su većinski suvlasnici navedene zgrade imenovali u ožujku 2015. novog upravitelja Lindgrad d.o.o.,
- da je prinudni upravitelj ex lege bio ovlašten pokretati sudske postupke protiv onih suvlasnika koji nisu plaćali zajedničku pričuvu,
- da je izjavom o priznanju duga od 1. ožujka 2015. zakonski zastupnik Beming d.o.o.
[adresa] priznao postojanje duga prema tužitelju,
- da su se zakonski zastupnik Beming d.o.o. [adresa] Mario Brestovački i odvjetnik Danijel Benko dogovorili da će tužitelj troškove zastupanja naplatiti nakon dovršetka pokrenutih sudskih i javnobilježničkih postupaka, odnosno nakon naplate novčanih tražbina u korist sredstava zajedničke pričuve,
- da je tužitelj 14. srpnja 2015. otkazao punomoć za zastupanje suvlasnika zgrade u [adresa], koji otkaz su novi upravitelj stambene zgrade i suvlasnici primili,
- da je utuženo potraživanje dospjelo 15. srpnja 2015. i nije plaćeno tužitelju.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika Beming d.o.o. [adresa] određen je od strane Grada Bjelovara Odlukom Gradskog poglavarstva od 22. prosinca 1997. za prinudnog upravitelja za obavljanje poslova uprave suvlasničkih nekretnina na područja Grada Bjelovara sukladno odredbi čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV).
11.1. Odredbom čl. 385. st. 2. ZV-a propisano je da prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ZV-a.
11.2. Nadalje, odredbom čl. 378. st. 3. ZV-a propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, a st. 4. istog članka propisano je da raspolaže sredstvima zajedničke pričuve. Odredbom čl. 379. ZV-a propisane su dužnosti upravitelja pa između ostalih i dužnost da naplaćuje dugovanja i podmiruje troškove prema trećima, sukladno sredstvima kojima raspolaže.
12. Odredbom čl. 93. ZV-a propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. U upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Upraviteljev odnos sa suvlasnicima glede njegova upravljanja nekretninom ravna se po općim pravilima o zastupanju i posebnim pravilima o upravitelju kojega postavljaju suvlasnici, ako što drugo ne proizlazi iz položaja koji upravitelju nekretnine daju odredbe glave 4. trećega dijela ZV-a. Upravitelj je obvezan koliko je najviše moguće čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute većine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje.
13. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je Beming d.o.o. [adresa] kao prinudni upravitelj bio ovlašten na temelju navedenih odredbi ZV-a, dakle ex lege ovlastiti tužitelja za zastupanje suvlasnika u javnobilježničkim i sudskim postupcima radi naplate neplaćene zajedničke pričuve i za to mu nije bila potrebna suglasnost suvlasnika kako to pogrešno smatraju tuženici.
14. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije.
14.1. Tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe protiv suvlasnika koji su obvezni platiti troškove pruženih odvjetničkih usluga za zastupanje u naplati neplaćenih sredstava zajedničke pričuve sukladno odredbi 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) a tuženici su pasivno legitimirani i solidarno odgovaraju tužitelju sukladno odredbi čl. 778. ZOO-a.
14.2. Neosnovani su žalbeni navodi da se tužitelj treba naplatiti od Beming d.o.o. [adresa], jer je prinudni upravitelj zastupnik ex lege koji je posao zastupanja u postupcima naplate neplaćene zajedničke pričuve zakonito povjerio tužitelju kao stručnom zastupniku a svi postupci su pokrenuti u ime i za račun suvlasnika kao zajedničkih vlasnika sredstava zajedničke pričuve.
15. Nadalje, sud prvog stupnja valjano je obrazložio pravnu osnovu tužbe i utvrdio da tužitelj nije utužio tuženike na temelju Izjave o priznanju duga od 1. ožujka 2015. već na temelju računa ispostavljenih za poduzete radnje zastupanja (toč. 62. obrazloženja) u više sudskih predmeta pred sudovima i u javnobilježničkim predmetima, a tuženici koji su u tijeku postupka tvrdili da je izdana samo za potrebe ovog postupka jer da nije ovjerena, nisu svoje navode dokazali a teret dokaza je na njima (čl. 7. i 219. ZPP-a). U konkretnom slučaju stranke su postigle sporazum da će tuženici troškove zastupanja platiti po obavljenom poslu, a s obzirom da je tužitelj otkazao punomoć tom činjenicom nastupio je uvjet da naknadu za obavljeni posao zahtjeva i prije dovršetka svih pokrenutih postupaka pred javnim bilježnicima i sudovima (čl. 18. st. 3. ZO).
16. Osim toga, sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o prigovoru zastare kada je isti odbio kao neosnovan.
16.1. Tražbina tužitelja dospjela otkazom punomoći 14. srpnja 2015., zastarni rok je pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, tako da zatezna kamata na pravilno utvrđenu visinu tražbine od 73.759,06 kn teče od 15. srpnja 2015. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je pravilno odlučio sud prvog stupnja.
16.2. Neosnovani su žalbeni navodi da visina tražbine nije pravilno utvrđena jer je sud prvog stupnja detaljno analizirao tabelarno navedene podneske i račune (toč. 107. do 133.) i pravilno utvrdio visinu tražbine tužitelja u iznosu od 73.759,06 kn sada 9.789,51 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450) te pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan na temelju odredbi čl. 763., 773., 776. st. 1. i 778. ZOO-a te odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 18/11., 126/21. i 98/25., u daljnjem tekstu: ZO).
17. U žalbenom postupku sud prvog stupnja je po nalogu suda drugog stupnja pribavio određene dokaze od poslovnih banaka tužitelja i Porezne uprave, jer su tuženici tvrdili da su pojedini od utuženih računa plaćeni.
17.1. Porezna uprava je dopisom od 17. listopada 2023. izvijestila sud prvog stupnja da su svi utuženi računi evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja i da je PDV plaćen, osim računa broj 470/14/1/1 od 26. rujna 2014. u iznosu od 2.500,00 kn za koji je pred poreznim tijelom tužitelj izjavio da ne raspolaže tim računom jer da je promijenio knjigovodstveni servis u vrijeme naznačeno na računu.
17.2. Glede pribavljenih podataka od poslovnih banaka (u spisu na CD-ovima)
tuženici ČR, VI. ĐR, VII. IR, VIII. ŽR,
IX. GR i RR samo uopćeno navode da je razvidno da su određeni računi plaćeni tužitelju, što je tužitelj osporio.
17.3. Jedino su tuženici MR, II. FR, III. ŠR i IV. NR konkretno naveli koji su računi plaćeni tužitelju (list spisa 1422.) na što se tužitelj očitovao i osporio navode jer da navedeni račini nisu plaćeni sa računa stambene zgrade [adresa], za koju je poseban račun otvorio prinudni upravitelj Beming d.o.o. [adresa].
18. Beming d.o.o. [adresa] se očitovao o plaćenim računima tužitelju (list spisa 1378.) iz kojeg očitovanja je razvidno da nije riječ o utuženim računima pa tako niti o računima za koje tuženici MR, II. FR, III. ŠR i IV. NR tvrde da su plaćeni tužitelju.
19. Prema tome, tuženici nisu dokazali svoje navode da su utuženi računi plaćeni tužitelju, dok za račun broj [broj računa] prema dopisu Porezne uprave tužitelj isti nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama, ali isti prileži u spisu na listu spisa 368. i vidljivo je da je riječ o računu za trošak sastava podneska i zastupanja na ročištu u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Povrv-99/2015. Okolnost da predmetni račun nije evidentiran u poslovnim knjigama tužitelja i da nije plaćen PDV nije odlučujuća u ovom postupku, jer je račun izdan za obavljene radnje u navedenom predmetu, a neplaćanje PDV-a i evidentiranje računa je u nadležnosti poreznih tijela i postupaka koji oni provode. Nadalje, tužitelj je argumentirano osporio navode tuženika o plaćenom utuženom potraživanju, što prihvaća i ovaj sud, pa su žalbe tuženika odbijene i presuda suda prvog stupnja potvrđena u cijelosti.
20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer su tuženici spor izgubili pa nemaju pravo na naknadu troškova postupka.
21. Tuženici su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. ZPP-a).
22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 368. st. 1. PP-a.
Osijek, 31. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković