REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. P-305/2025-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirjani Žrvnar, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika 1. HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Bilić Komparić, odvjetnici iz Pule, poradi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave dana 25.06.2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 31. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema prvotuženiku HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na njegov suvlasnički dio od ½ dijela kojim tužbenim zahtjevom je tužiteljica tražila da se i ona utvrdi suvlasnicom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, dvorište sa 406 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s vlasničkim udjelom od: ¼ dijela pa je slijedom toga prvotuženik ŠT dužan u roku od 15 dana priznati to pravo suvlasništva u odnosu na svoj suvlasnički udio i trpjeti da se u zemljinoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola u odnosu na njegov suvlasnički udio izvrši upis prava suvlasništva na ¼ dijela predmetne nekretnine, u korist i na ime tužiteljice, uz istovremeno brisanje tuženika kao suvlasnika na istom udjelu od ¼ dijela te nekretnine, sve temeljem ove presude po pravomoćnosti iste.

II Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema drugotuženoj MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u kojem je tužiteljica tražila da se utvrdi suvlasnicom u ¼ dijela na k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, dvorište sa 406 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa vlasničkim udjelom od ¼ dijela i prema drugotuženoj uz dužnost drugotužene da prizna to pravo suvlasništva i da trpi u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli upis prava suvlasništva i na suvlasničkom udjelu drugotužene uz istovremeno brisanje drugotužene kao suvlasnice u ¼ dijela te nekretnine po pravomoćnosti ove presude kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljici da drugotuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 5.625,00 eura u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužiteljica prema drugotuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, te drugotužena prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku III izreke ove presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola broj O-3574/15 od dana 23.12.2015. godine raspravljena ostavina iza pok. oca tuženika JT, umirovljenika iz [adresa], rođenog **.**.1919.. a umrlog **.**.2005., JMBG: [jedinstveni matični broj građana], da je istim rješenjem utvrđeno da se ostavina iza pok. JT sastoji od nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada, dvorište sa 406 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti te prva i pokretnina kako to navedeno rješenjem. Nadalje navodi da je temeljem tog rješenja njegovi zakonskim nasljednicima imenovani prvotuženik ŠT sin ostavitelja i drugotužena MT kćerka ostavitelja svaki u ½ dijela. Navodi da je prvotuženik njezin suprug dok je drugotužena sestra prvotuženika. Navodi nadalje da se pred ovim sudom vodio postupak radi utvrđivanja ništavim oporuke pok. JT kojim postupkom je i proglašena ništavom. Nadalje navodi da se pok. JT umirovio krajem 1972. godine te je na nagovor njegove supruge, sina prvotuženika HT i njegove tadašnje djevojke sada supruge ovdje tužiteljice ĆT zatražio kredit za izgradnju zajedničke kuće od njegovog poslodavca "Brioni" OOUR Lokalni saobraćaj u kojem je radio zajedno sa sinom prvotuženikom. Navodi da je pok. JT izjavom od 18.10.1974. godine obvezao se da će svoj tadašnji stan na adresi [adresa] predati poduzeću Brioni OOUR Lokalni saobraćaj slobodan od osoba i stvari čim izgradi stambenu zgradu ali najkasnije do 31.03.1976. godine te da će taj isti kredit vratiti ukoliko u roku ne preda stan davatelju kredita. Nastavno navodi kako je njegov sin prvotuženik HT voljan prepustiti taj stan iz razloga što zajedno grade stambenu zgradu. Navodi da je tu izjavu potpisao i prvotuženik te da su ulaganja u situ cijelo vrijeme bila zajednička. Nadalje navodi da je 1978. godine nakon što je završe prvi stan u novoj kući pok. JT sa suprugom preselio iz starog stana na adresi [adresa] (danas Zadarska 32) u taj prvozavršeni stan u stambenoj zgradi u izgradnji na adresi [adresa], da je 1980. godine tužiteljica i prvotuženik zajedno sa svoje zajedničke djece bili primorani napustiti predmetni stan u [adresa] zbog obveza prema kreditu za izgradnju, te se preseliti u stan kod ostavitelja i njegove supruge u novoj kući jer drugi stan još nije bio završen. Konačno 1982. godine tužiteljice i prvotuženik zajedno s djecom su se preselili u stan izgrađen i uređen u prizemlju izgrađene kuće. Nadalje navodi da su kao i prije početka izgradnje kao i tijekom tako i nakon useljenja u novu kuću tužiteljica i prvotuženik nastavili ulagati u predmetnu kuću. Nadalje u bitnom navodi da iako u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine još uvijek dolazi upisan kao vlasnik pok. JT slijedom priložene dokumentacije nesporno proizlazi da su najmanje ½ dijela predmetne kuće svojim sredstvima i radom izgradili tužiteljica i prvotuženik i da ista imovina predstavlja bračnu stečevinu na kojoj su tužiteljica i prvotuženik suvlasnici u jednakim udjelima. Tužiteljica ovom tužbom obzirom je vlastitim ulaganjima stekla pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu drugotužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor preuranjenosti tužbe budući rješenje o nasljeđivanju nje pravomoćno, ističe prigovor pasivne legitimacije iz razloga što drugotužena nije upisana kao suvlasnik ili vlasnik predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Drugotužena je osporila u cijelosti navode iz tužbe pogotovo u dijelu da bi prvotuženik i tužiteljica ulagali svoja sredstva u izgradnju predmetne nekretnine te da je tu kuću u cijelosti izgradio svojim sredstvima i kreditom pok. JT pokojni otac prvo i drugotuženika, da tužiteljica ničim nije doprinijela izgradnji predmetne nekretnine jer nikad nije radila i nije imala nikakav izvor prihoda iz kojeg bi doprinijela izgradnji. Drugotužena navodi da tužiteljica nije u ostavinskom postupku iza pok. JT postavila zahtjev za izdvajanje iz ostavine dijela ostavine za koji sada tvrdi da je doprinijela svojim ulaganjima, da je u parničnom predmetu P-1295/12 pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje prvotuženika za utvrđenja da ½ dijela predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne ulazi u ostavinu pok. JT i da tih ½ dijela predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja posebnu imovinu prvotuženika HT. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na tužbu prvotuženik je u cijelosti priznao tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 8-33 spisa, 47-48 spisa, 49-57 spisa, 58-70 spisa, 73-102 spisa, 105-124 spisa, 127-132 spisa, uvid u fotografije na listu 133-138 spisa, dokumentacije na listovima 41-158 spisa, 160-161 spisa, 163-164 spisa, 173-183 spisa, 185-186 spisa, 192-201 spisa, 205 spisa, 206-212 spisa-iskazi, 214 spisa, 222-226 spisa, 227 spisa, 228-235 spisa, 241 spisa, 269-271 spisa, 272-282 spisa-iskazi s ročišta 11.06.2025. godine, izvršen je uvid u predmete P-1920/05, P-1295/12, R1-57/05, R1-56/05, R1- 298/17, O-151/90.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema prvo tuženiku osnovan je u cijelosti dok je prema drugotuženoj neosnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nisu sporni srodnički odnosi između stranaka. Naime tužiteljica je supruga prvotuženika ŠT dok je drugotužena MT sestra prvotuženika ŠT.

7. Nije sporna činjenica koja proizlazi iz ostavinskog predmeta ranije O-3574/15 kasnije O-1408/24 da je dana **.**.2005.g. preminuo JT (koji je bio rođen **.**.1919.g.), da je JT bio otac ovdje prvotuženika sina ŠT i kćerke MT. Nije sporna činjenica da je u tom predmetu doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 27.03.2005. koje prileži na listovima 99-103 spisa, a isto to rješenje prileži i na listovima 8-10 ovog spisa kojim rješenjem su kao zakonski nasljednici iza pok. JT proglašeni njegov sin ŠT, te kćerka MT između ostalog i na predmetnoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to svaki u ½ suvlasničkih udjela. Navedeno rješenje o nasljeđivanju potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Puli od 19.02.2018. na listu 114-117 spisa O-3574/15 odnosno kasnije O-1408/24. Iz obrazloženje rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je pok. JT čemu u prilog idu i dokazi u spisu sastavio sudsku oporuku u R1- 57/05 na način da je da je svom sinu ostavio donji dio obiteljske kuće u [adresa] i lijevi dio vrta dok je svojoj kćerki ostavio gornji dio obiteljske kuće i desni dio vrta, telefonski priključak te kunsku štednju koja predmetna oporuka je proglašena glasom posebnog zapisnika dana 14.04.2005.g. u predmetu R2-91/05.

8. Nije stoga sporna niti činjenica da je JT bio svekar tužiteljici ĆT budući je ona žena njegovog sina ŠT, te da su tužiteljica i tuženik roditelji dvoje djece ZT rođenog **.**.1975.godine (rodni list na str. 59 spisa) i OT rođene **.**.1978.godine (rodni list na str. 60 spisa).

9. Nije sporna činjenica da je pok. JT dva puta oporučno raspolagao na način da je sukladno i priležećim dokazima u spisu, a što proizlazi i iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju O-3574/15, sačinio oporuku iz 1997.g. (što je potvrđeno i iskazom svjedoka KT koji je bio svjedok te oporuke) koja je bila pohranjena kod Općinskog suda u Puli pod br. Pi-221/97 što proizlazi i iz zapisnika R1-56/05. Nesporna je činjenica da iz premeta R1-57/05 proizlazi da se pok. JT obratio općinskom sudu u Puli dopisom od 04.03.2005. u kojem je naveo da želi poništiti stari testament ovjeren na Općinskom sudu u Puli uz navod da zbog bolesti nije u mogućnosti dati izjavu za novi testament na sudu uz zamolbu da mu se što hitnije dođe na kućnu adresu list 1 spisa R1-57/05.

10. Nije sporna činjenica da je pok. JT sastavio u Općoj bolnici Pula dana 07.03.2005. novu oporuku sukladno zapisniku na listu 2 tog predmeta, a čiji sadržaj te nove oporuke je potvrđen koja oporuka je imala sadržaj opisan i u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju O-3574/15 od 27.03.2005. na način da je sinu ŠT ostavio donji dio obiteljske kuće u [adresa] i lijevi dio vrta dok je kćerki MT stavio gornji dio obiteljske kuće na istoj adresi i desni dio vrta. Nesporna je dakle činjenica da je tom kasnijom oporukom od **.**.2005.godine JT vezano za ostavinu raspolagao na drugačiji način budući od oporuke iz 1997.g. budući su stranke i na ročištu od 25.06.2025.g. učinile nespornim da je prvom oporukom iz 1997.g. koja je bila pohranjena pod Pi-221/97 on svu svoju imovinu pustio ŠT uz navod da pola udjela te kuće ne ulazi u ostavinu jer predstavlja posebnu imovinu ŠT list 2 zapisnika od 25.06.2025.g. Iz spisa R1-57/05 nesporno proizlazi da je pok. JT poništio raniji testament iz 1997.g. kojim je cjelokupnom svojom imovinom raspolagao u korist ŠT.

11. Nije sporna činjenica da je pok. JT bio u braku sa suprugom PT što je vidljivo iz ostavinskog predmeta O-151/90 te da je supruga JT i majka prvotuženika ŠT preminula **.**.1990. Iz istog spisa proizlazi da je rješenjem o nasljeđivanju do 17.04.1991. predmet nasljeđivanja bile samo pokretnine zaostaci mirovine te su nasljednicima proglašeni njezin suprug JT u 2/3 dijela te kćerka MT list 13 tog spisa. razlog tome je bio taj što se suprug pok. PT JT na ročištu od 14.11.1990.g. izričito usprotivio da u ostavinsku masu uđe i predmetna nekretnina navodeći da je to njegovo vlasništvo (zapisnik od 14.11.1990.godine).

12. Nije nadalje sporna činjenica da predmetna nekretnina prileži na fotografijama na listovima 133-138 spisa.

13. Nije nadalje sporna činjenica da je između brata i sestre ŠT i MT vođena parnica P-1295/12 te da je u tom predmetu ŠT kao tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom presudom od 19.02.2013.g. vezano za utvrđenje ništavom oporuke pok. JT koja je bila sastavljena 07.03.2005. od strane Općinskog suda u Puli u predmetu R1-57/05 uz utvrđenje da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke koja odluka prileži i na listovima 32-40 spisa i u predmetu P-84/16. Navedena presuda P-1295/12 potvrđena je odlukom Županijskog suda u Puli Gž- 3177/14 od 08.04.2015.g. U tom predmetu donesena je i dopunska presuda P-1295/12 od 07.07.2014. koja prileži i u predmetu P84/16 na listu 38-40 spisa kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ŠT vezano za poništenje oporuke od 7.3.2005.godine koju je sastavio JT, vezano za poništenje opoziva oporuke JT sastavljene 1997.g. koji opoziv je učinjen 07.03.2005. uz odbijanje utvrđenja da je JT sačinio valjanu oporuku kojom svu imovinu ostavlja sinu ŠT, a da je tužena MT namirena u cijelosti za života i uz odbijanje tužbenog zahtjeva da u ostavinu JT ne ulazi ½ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da ½ dijela nekretnine predstavlja posebnu imovinu ŠT koja prvostupanjska presuda od 07.07.2014. je potvrđena presudom ŽS Pula Gž-3175/14 od 07.04.2015. koja također prileži i na listu 41-42 spisa P-84/16.

14. Nije sporna činjenica da je ŠT kao tužitelj podnio tužbu protiv svoje sestre MT u predmetu P-84/16 s kojim tužbenim zahtjevom je tražio da se utvrdi da je ništetan povrat oporuke pohranjene kod Općinskog suda u Puli Pl- 227/97 učinjen po pok. JT dana 07.03.2005. prema zapisniku Općinskog suda Pula R1-65/05 i da taj povrat ne proizvodi nikakav pravni učinak s kojim tužbenim zahtjevom je ŠT u cijelosti odbijen sukladno presudi na listu 59-64 spisa P- 84/16 a koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Osijeku Gž-1334/17 od 24.05.2018.g. Iz obrazloženja odluke ŽS Osijek potvrđeno je da je ŠT odbijen glede utvrđenja ništavnim opoziva oporuke koja je bila sastavljena 1997.g. a koji opoziv je učinjen sastavljanjem sudske oporuke od 07.03.2005. uz odbijanje tužitelja s dopunskom presudom od 07.07.2014. glede njegovog zahtjeva da se poništi opoziv oporuke pok. JT sastavljena 1997.g. koji opoziv je učinjen 07.03.2005. list 78 spisa P-84/16.

15. Nije sporna činjenica da su prema vlasničkom listu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada upisani kao suvlasnici brat i sestra tj. ŠT i MT svaki u ½ idealnog suvlasničkog udjela i to na način kako je to pravilno navedeno u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju O-3574/15 od 23.12.2015. a to je s obzirom da je oporuka JT od 07.03.2005. utvrđena ništetnom dok je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti opoziva oporuke iz 1997.g. pravomoćno odbijen to je u konkretnom situaciji s obzirom da oporuke više pravno ne postoje došlo do zakonskog nasljeđivanja iza ostavitelja pok. JT u odnosu na njegovu djecu ŠT i NT list 4 rješenja o nasljeđivanju od 14.12.2015.

16. Nije sporna činjenica da na listu 12 ovog spisa prileži vjenčani list iz kojeg proizlazi da su dana 14.06.1975. zaključili ŠT i ČT sada ŠT. Nesporna je činjenica da je na listu 13 prileži uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu iz kojeg uvjerenja proizlazi da je imenovana dana 19.12.1986. prijavila prebivalište na adresi [adresa] dakle na adresi predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je prikazana na listovima 133-138 spisa.

17. Nije sporna činjenica da listu 17 spisa prileži izjava pok. JT koja nosi datum 18.10.1974. nesporno potpisano od imenovanog u kojem JT izjavljuje vezano za stan na adresi [adresa] da će isti predati slobodan od osoba i stvari čim izgradi zgradu ali najkasnije do 31.03.1976.g. uz navod da će ako ne preda stan slobodan od osoba i stvari da će iskorišteni kredit vratit u roku od mjesec dana s kamatama uz istodobnu izjavu da je njegov sina HT koji živi s njim u zajedničkom kućanstvu voljan doreži se prava na taj stan u [adresa] iz razloga "što zajedno gradimo stambenu zgradu iz dobivenog kredita" list 17 spisa. Uz tu izjavu JT izjavu je dao i ŠT list 17 spisa, na način da nje potvrdio da je u to vrijeme stanovao sa svojim ocem u stanu u [adresa] u zajedničkom kućanstvu te da će napustiti taj stan istekom roka uz odricanje bilo kakvog prava na taj stan. Nije sporna činjenica da je sve opisano u izjavi od 18.10.1974. vezano i za rješenje od 10.01.1974. list 197 spisa kojim rješenjem je pok. JT dano na korištenje građevinsko neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] list 197 spisa uz utvrđenje da će se visina naknade za dodijeljeno zemljište iz točke 1 tog rješenja utvrditi posebnim ugovorom o davanju na korištenje zemljišta. Nije sporna činjenica da na listu 179-200 spisa prileži ugovor o davanju na korištenje zemljišta zaključen između bivše Općine Pula i JT kojim ugovorom je dodijeljeno na korištenje gradilišta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi gradnje obiteljske stambene zgrade list 199 spisa.

18. Nije sporna činjenica da na listu 18 spisa prileži ispunjeni obrazac kod Elektro istre vezano za prijavu za privremeni priključak električne instalacije od 04.11.1976. uz naziv potrošača ŠT upravo vezano za predmetnu nekretninu. Nije sporna činjenica da na listovima 19-28 spis prileže brojni računi vezano za gradnju predmetnog objekta dok na listu 29 spisa prileže i brojčani iznosi vezano za gradnju tog objekta. Nije sporna činjenica da se podaci vezano za gradnju objekta i materijal vide iz računa na listu 30 spisa izdatnice na listu 31 spisa, računa na listu 32 spisa, dok na listu 33 spisa prileže računi vezano za plaćanje usluga Herculanei d.o.o., Plinari d.o.o., HRT-u a na ime ŠT. Nije sporna činjenica da u spisu prileže 80 do 102 spisa i brojni računi na ime JT.

19. Nije sporna činjenica da su djeca od tužiteljice i prvotuženika ZT i OT prema podacima iz rodnih listova listovi 59-60 spisa rođeni **.**.1975. odnosno kćerka 04.08.1978.g. te da se po iskazu svjedokinje DT, list 2 zapisnika od **.**.2021.godine " ČT brinula za ZT i OT jer je ŠT vozio turiste".

20. Nije sporna činjenica da je pok. JT bio korisnik starosne mirovine prema rješenju od 24.10.1972.g. koje prileži na listu 51-52 spisa i to počev od 01.10.1972.g. a koji izvornik prileži na listu 69 spisa.

21. Nije sporna činjenica da na listu 73-75 spisa prileži Ugovor o zajmu br. 3 koji je sklopljen između Lokalnog saobraćaja Pula i JT koji nosi datum 17.04.1975.g. prema kojem ugovoru je na temelju rješenja za stambena pitanja RT odobren zajama 239.482,40 dinara, a koji zajam je dan na 25,5 godina uz kamatu uz obvezu JT kao zajmoprimca vraćati zajam od 944,70 dinara mjesečno. Nije sporna činjenica da na listu 76-78 spisa prileži Plan otplate kredita korisnika Šime JT dok na listu 79 spisa prileži dopis tvrtke Brioni Pula od 12.12.1974.g. kojim je JT odobren puni iznos kredita.

22. Nije sporna činjenica da na listovima 80-90 spisa prileže računi a vezano za utrošeni materijal, prijevoz istog od kojih računi na listovima 82, 83, 84, 85, 86, 87 i 90 glase na ime JT, dok isplatnice na listovima 88-89 spisa se odnose također naime JT a odnose se na plaćeni kredit za stambenu izgradnju. Na listovima 91-92 prileži utvrđenje da je JT 1974.g. odobreni kredit u iznosu od 100.000,00 tadašnjih dinara kao i 1975.g. dakle ukupno je odobreno JT kredit od 200.00,00 dinara uz utvrđenje vezano za iznose korištenja kredita i utvrđenje ukupnog duga. Na listu 92 spisa prileži izjava JT dana 08.12.1980. u kojem on pristaje da mu se sastavi administrativna zabrana na njegovu plaću. Nadalje na listovima 93-94 spisa prileže računi koji su izdani na ime JT kao i na listovima 96-102 spisa. Iz izjave na listu 95 spisa (nije navedena godina) tvrtka Veleistra t.d. je izjavila da njihov radnik umirovljenik JT ima osigurana sredstva iz kredita za stambenu izgradnju u visini tadašnjih 15.000,00 dinara.

23. Nije sporna činjenica da na listovima 112-124 spisa prileže preslici štednih knjižica kod bivše Istarske banke izdane na ime JT u kojim preslicima su vidljivi iznosi salda u valutama DEM, USD itd., s kojima je pokojnik raspolagao i to na čak 5 štednih knjižica.

24. Nije nadalje sporna činjenica da su brojni svjedoci iskazivali i vezano za karakter pokojnog JT. Tako je svjedok CT na ročištu od 06.03.2020. list 2 tog zapisnika jasno iskazao da je JT bio radišan čovjek uz navod citira se: "to zaključujem kad poslije kad sam bio na kući kako si organizira, kako si radi, vidiš da je čovjek sposoban". I svjedokinja GT list 6 zapisnika od 06.03.2020. je navela vezano za pokojnog JT " JT je bio škrt…" . Nadalje svjedokinja AT je na ročištu od 24.02.2021. list 4 istog zapisnika iskazala: "kod Vas je u [adresa] moda da kad dođu turisti da se stanari izbace ali znam da deda (JT) tako nije napravio. Želim reći na upit tko se ponašao kao gazda objekta list 136 odgovaram ja sam razgovarala sa JT on se ponašao kao gazda dijela kojeg je meni iznajmio…". Konačno svjedok KT list 8 zapisnika od 24.02.2021.g. je iskazao vezano za pok. JT citira se: "točno je da je JT bio šparan". Prethodno opisano je navedeno u kontekstu kako bi shvatile odluke koje je donosio pok. JT kao i promjene tih odluka, naročito vezano za dva testamenta o kojima će kasnije biti riječi. Nesporna je i činjenica da je tužiteljica na str. 6 do 7 spisa dostavila rješenje o odobravanju pravne pomoći.

25. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

26. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari vezano za drugotuženu budući je prvotuženik u podnesku na listu 42 spisa od 06.12.2017. priznao tužbeni zahtjev jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. U svezi s tim sporno je pitanje da li je tužiteljica aktivo legitimirana podnositi tužbu prema drugotuženoj a vezano za utvrđenje da njoj pripada stvarno pravni suvlasnički udio u ¼ dijela na cijeloj nekretnini. Sporno je nadalje pitanje vezano za drugotuženu da li je tužiteljičina tražbina zastarjela, da li je tužiteljica prekludirana postavljati stvarno pravni zahtjev s obzirom da je drugotužena u odgovoru na tužbu na listu 39 spisa navela da tužiteljica nije postavila zahtjev za izdvajanje iz ostavine u roku od 5 godina. Sporno je i pitanje da li tužbeni zahtjev tužiteljice prema drugotuženoj može biti osnovan ako je tužitelj u predmetu P-1295/12 odbijen između ostalog u dopunskoj presudi od 07.07.2014. i s utvrđenjem da u ostavinu pok. JT ne ulazi ½ predmetne nekretnine te da ½ dijela te nekretnine predstavlja posebnu imovinu ŠT listovi 38-40 spisa P-84/16. Sporno je i pitanje na je upire prvotuženik u svom podnesku na listu 103 spisa da li je njegov pok. otac sa svojom mirovinom mogao izgraditi više od 20% stambenog prostora.

27. U odnosu na istaknuti prigovor drugotužene iz odgovora na tužbu da je tužiteljica prekludirana postavljati svoj zahtjev za izdvajanje iz ostavine takav prigovor je valjalo odbiti kao neosnovan. Naime čl. 75 Zakona o nasljeđivanju Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje u tekstu ZN) propisano je u stavku 2 da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Stavkom 3 istog članka propisano je da pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva. U konkretnom slučaju tužiteljica nije bila potomak niti nasljednica u ostavinskom predmetu ranije O-3574/13 kasnije O- 1408/24 zbog čega i rješenje o nasljeđivanju O-3574/15 od 23.12.2015.g. njoj nije ni dostavljeno već samo BT i MT što se vidi iz dostavne naredbe na listu 5 tog rješenja zbog čega je takav prigovor prekluzije valjalo odbiti kao neosnovan. Isto tako valjalo je odbiti prigovor zastare budući tužiteljica postavlja stvarno pravni zahtjev, a ne obvezno pravni zahtjev. Isto tako valjalo je odbiti prigovor drugotužene vezano za odluke u parničnom postupku P-1295/12 budući u tim postupcima tužitelj je bio njezin brat ŠT, a ne ovdje tužiteljica pa ishod tog postupka ne mora utjecati na ishod ove parnice.

28. Tužiteljica je u prvotno postavljenoj tužbi svoj činjenični osnov bazirala list 3 tužbe na institutu bračne stečevine što po ocjeni ovog suda nije bilo ispravno u odnosu na drugotuženu budući se na institut bračne stečevine tužiteljica može pozivati prema svom suprugu ŠT dok je sestra njezinog muža ovdje drugotužena MT njezina šogorica pa se činjenični osnov kao i pravni u odnosu na šogoricu ne može bazirati na institutu bračne stečevine. Pisano je opisano tužiteljica putem punomoćnice naknado ispravila proširenjem činjenog osnova u podnesku od 29.01.208. listovi 125-126 spisa navodeći da ¼ dijela predmetne nekretnine ne predstavlja ostavinu pok. JT već posebnu imovinu tužiteljice i neovisno o trenutnom upisu u zemljišnim knjigama list 126 spisa.

29. Cijeneći da je u odnosu na sebe formalni prvotuženik ŠT suprug tužiteljice priznao list 42 spisa tužbeni zahtjev to je valjalo u odnosu na prvotuženika prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u stavku I izreke ove presude odnosno utvrditi da od upisane ½ udjela suvlasništva prvotuženika na predmetnoj nekretnini pola od toga dakle ¼ suvlasničkog dijela upravo prvotuženika pripada tužiteljici na ime ulaganja tijekom bračne zajednice s osnova instituta bračne stečevine. Međutim po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice prema drugotuženoj temeljem priležećih dokaza u spisu nije bio osnovan iz sljedećih razloga.

30. Kako je već navedeno tužiteljica je naknadno proširila svoj činjenični osnov navodeći list 126 spisa da je ona doprinijela izgradnji i ulaganju u predmetni objekt te da ¼ predmetne nekretnine ne predstavlja ostavinu pok. JT već njezin suvlasnički udio. Kronologije radi potrebito je podsjetit sukladno već iznesenom dijelu obrazloženja da je ugovorom o davanju zemljišta na korištenje list 143 spisa JT dodijeljena predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok mu je rješenjem od 10.01.1974. list 197 spisa dano na korištenje predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište. Da bi se ta gradnja mogla realizirati jer razvidno tada na zemljištu kad je isto dodijeljeno JT nije postojala zgrada bilo je potrebito da upravo JT i njegov sin prvotuženik BT daju izjavu na listu 17 spisa od 18.10.1974.g. o vraćanju stana na adresi [adresa] u [adresa] odnosno izjavom kojom se odriču prava korištenja tog stana iz razloga što su na novo dobivenom zemljištu zajedno gradili otac i sin tj. JT i ŠT. Kako je već navedeno brak između tužiteljice i ŠT je zaključen 14.06.1975. list 12 spisa dakle nakon navedene dokumentacije, a prema već spomenutome uvjerenju o prebivalištu tužiteljica je promjenu adrese vezano za predmetnu nekretninu ul. Španskih boraca prijavila tek 19.12.1986.g. list 13 spis. U već spomenutom ostavinskom postupku iza smrti pokojne PT supruge JT i majke ŠT i MT dakle majke tuženika u ostavinskom spisu O-151/90 na ročištu od 14.11.1990.g. nazočni sada pok. ŠT JT se izričito usprotivio da u ostavinsku masu iza smrti PT uđe i predmetna nekretnina navodeći da je to njegovo vlasništvo zbog čega je rješenjem od 18.01.1991.g. bio prekinut ostavinski postupak te je MT upućena na pokretanje parničnog postupka protiv JT radi utvrđenja da u ostavinu ulazi ½ dijela predmetne nekretnine. Prema podacima u spisu imenovana nije okrenula paricu zbog čega je u tom predmetu doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju a vezano za iznose gotovine na štednoj knjižici od 18.01.1991. kojima su nasljednicama proglašeni JT i MT te rješenje o nasljeđivanju od 17.04.1991. kojima su u istom suglasnim omjerima proglašeni JT u 2/3 dijela i MT u 1/3 dijela ovaj put vezano za mirovinu iza PT. Dakle prema tim rješenjima predmetna nekretnina nije ulazila u ostavinsku masu što odgovara i dokazu na listu 11 spisa prema kojem je u vrijeme izdavanja vlasničkog lista 06.10.2017. kao jedini nasljednik još uvijek bio uto vrijeme upisan JT iako je isti nesporno preminuo **.**.2005. ,a kasnije je došlo do promjene vlasništva i suvlasničkih udjela temeljem već spomenutog rješenja o nasljeđivanju. Dakle prema postojećim podacima u spisu, a naročito sukladno podacima iz P-1295/12 razvidno je (dopunska presuda od 07.07.2014.g.) da je upravo ovdje prvotuženika u tom predmetu ŠT tvrdio da u ostavinu iza njegovog pok. oca ne ulazi ½ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući to predstavlja njegovu posebnu imovinu, a sa kojim tužbenim zahtjevom kako je već navedeni nije uspio list 38 spisa P-84/16. U takvom kontekstu drugotužena ukazuje na djelovanje te dopunske presude od 07.07.2014. u kojoj je prvo suprug tužiteljice tvrdio da ½ dijela predmetna nekretnina predstavlja njegovu posebnu imovinu te da u tom omjeru ista ne ulazi u ostavinsku masu a sada tu istu tvrdnju iznosi njegova supruga pozivom da u suvlasničkom omjeru od ¼ dijela predmetna nekretnina predstavlja upravo njezinu posebnu imovinu, a ne više posebnu imovinu njezinog supruga. Po ocjeni ovog suda tužiteljica može postavljati takav tužbeni zahtjev budući se dopunska presuda P- 1295/12 od 7.7.2014.godine odnosila samo na stranke u tom postupku ŠT i njegovu sestru NT a ne i na tužiteljicu.

31. Prema čl. 156 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZV) propisano je da u stavku 1 da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem, adaptacija zgrada odnosno prostorija u suvlasničkom zajedničkim ili tuđim zgradama kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem ne može stječi vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Prema stavku 2 propisano je da pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1 ovog članka ili je ulagao takvu zgradu ili prostoriju određuju pravila obveznog prava. Međutim, u konkretnom slučaju cijeneći razdoblje koje opisuje sama tužiteljica vezano za gradnju objekta kao i dostavljene račune s datumima ocjene je ovog suda da vezano za taj činjenični osnov valja primijeniti odredbe bivšeg OGZ-a, a od 01.09.1980. odredbe bivšeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ZOVO-a. Naime, čl. 20 bivšeg ZOVO-a st. 1 bilo je propisano da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla nasljeđivanjem, dok je sastavkom 2 bilo propisano da se pravo vlasništva stječe i odlukom državnog organa na način i pod uvjetima određenim zakonom. Nadalje nekadašnji čl. 24 st 1 ZOVO-a propisivao je da osoba može biti nosilac prava vlasništva a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu, građevinski objekt na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) pa stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gadi na tuđem zemljištu a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda primjenom odredbi ZOVO-a tužiteljica ne dolazi u pravno povoljniju poziciju iako je razvidno da se ZOVO počeo primjenjivati tek od 01.09.1980.g., jer su razvidno i ona i suprug znali da se objekt gradi na zemljištu koje je u vlasništvu pok. JT o čemu će kasnije biti detaljnije riječi. Nadalje tužiteljica ne dolazi u pravno povoljniju situaciju niti primjenom Pravnih pravila OGZ-a a vezano za građenje na tuđem zemljištu budući su Pravna pravila OGZ-a primjenjivale obrnutu situaciju od ZOVO-a vezano za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

32. Na temelju analize postojećih pisanih dokaza u spisu kao i analize iskaza saslušanih svjedoka i stranaka ocjena je ovog suda da je pok. JT zajedno sa svojim sinom ovdje prvotuženikom ŠT nakon što je dobio od strane bivšeg Općinskog sekretarijata za upravu na korištenje k. č. [katastarska čestica] k.o. list 197 spisa uz ugovor na str. 143 spisa odlučio sa svojim sinom zajednički graditi kuću što je pokojni JT i najavio u svojoj izjavi na str. 17 spisa pa bi se moglo govoriti u pravnom smislu o ortakluku između oca i sina. Po ocjeni ovog suda iako dani krediti JT nisu bili u cijelosti dovoljni za dovršetak objekta prikazanog na fotografijama na str. 136 do 137 spisa tuženici neosnovano umanjuju doprinos pok. JT vezano za gradnju objekta kako bi svoj doprinos u gradnji istog stavili u prvi plan i ukazali sudu da su oni više doprinosili od pokojnika što ovaj sud ne prihvaća. Naime postojeći dokazi u spisu ukazuju da je veliki broj računa (listovi 80 do 102 spisa ) izdan upravo na ime JT. Nadalje list 91 spisa govori o dvama kreditima (što su potvrdili i pojedini svjedoci) koji su bili dani na ime JT, uz iskaze svjedoka koji ukazuju da je pok. JT bio vrijedan i radišan čovjek. Tu je i ugovor zajmu list 73 spisa zaključen između pok. JT i Lokalnog saobraćaja Pula od 17.04.1975.g. Nadalje tuženici također nastoje minorizirati i činjenicu da se pok. JT bavio i turizmom. Tako je primjerice iz iskaza svjedoka CT sa ročišta od 06.03.2020.g. potvrđeno da je JT bio radišan čovjek da je JT kad je napravljena mansarda ubirao prihod od turizma uz potvrdu ovog svjedoka da je čuo da je JT dobio kredit i na njega se sve vodilo. Potvrdio je da se turistima iznajmljivalo potkrovlje, što je bilo u suglasju i sa iskazima ostalih svjedoka. Naprotiv vezano za uređivanje predmetne nekretnine list 136 spisa proizlazi da su tužiteljica i njen suprug prvotuženik uređivali apartmane (svjedok je iskazao u prizemlju a u biti se radi o suterenu list 136 spisa) i to na način da se to radilo na etape kako je tužiteljica skupila koji dinar, što opovrgava tvrdnje tužiteljice o financijskoj sposobnosti nje i supruga. Isti svjedok CT je opisao da se to radilo na etape uz navod da su ti radovi trajali skoro dvije godine a na upit zašto se nisu mogli raditi brže odgovorio je citira se: "nije mogla platiti" misleći na tužiteljicu. Potvrdio je da tužiteljica i prvotuženik nisu plaćali što stanuju u tom objektu. Ovaj svjedok je iskazao list 3 istog zapisnika što ovaj sud prihvaća da je JT u to vrijeme napravio testament rekavši da će to biti od ŠT da se nema što sekirati uz navod "tako je napravljen testament to će sve biti tvoje " misleći na ŠT. Opisano je u suglasju s činjenicom postojanja ranije oporuke iz 1997. godine koja oporuka je međutim kasnije u biti opozvana od strane samog oporučitelja JT što je vidljivo iz njegovog zahtjeva u R1-57/05 od 04.03.2005. godine. Svjedok CT je potvrdio da pok. JT i njegova žena nisu bili u svađi s kćerkom- MT, što je bilo u suglasju i sa iskazima drugih svjedoka. Isti svjedok je potvrdio da se JT bavio iznajmljivanjem gostima uz navod vezano za tužiteljicu "nije bilo šoldi da se razbacuje, trošili su po potrebi". Opisno prihvaća i ovaj sud jer su tužiteljica i prvotuženik uz uređivanje prostora kojeg im je dodijelio pok. JT se morali brinuti još o maloj djeci ZT rođenom 1975.godine i OT rođenoj 1978. godine (listovi 59 i 60 spisa) pa su primanja kućanstva morala odlaziti i na to. Nadalje i iz iskaza svjedokinje GT s ročišta od 06.03.2020. potvrđeno je u bitnom da je ta svjedokinja prvi put bila kod tužiteljice i prvotuženika 1978.g. kad su još živjeli u stanu u [adresa] danas Zadarsko, da je 1978.g. predmetni objekt na listu 136 spisa tad bio gradilište. Kuća je bila napravljena u cigli te da su se roditelji od ŠT pok. PT i JT preselili kad su napravili jedan stan dok su se ŠT i ČT preseli negdje 1981.g. Svjedokinja je potvrdila da je u to vrijeme tužiteljica radila do 1978.g. točnije do iseljenja u cvjećarni a radila je i u fušu za sva vjenčanja dok je ŠT radio u Pulaprometu. Svjedokinja je iskazala da su ČT i ŠT stanovali sa JT par godina. Ova svjedokinja je iskazivala da se JT bavio iznajmljivanjem turistima ali joj nije bilo poznato tko je ubirao prihode od turizma, međutim i ova svjedokinja je potvrdila na upit vezano za novčano ulaganje da je više ulagala ČT jer je njezin suprug manje zarađivao citira se: nisu to bile velike plaće znam koliko je bilo da su te plaće od njezina supruga male". I svjedokinja DT je na ročištu od 06.03.2020. potvrdila da su ŠT i JT gradili ovu kuću krajem 70-ih godina, da su se prvo preselili PT i JT kad je bio gotov jedan stana drugi nije te da je JT digao dva kredita. Par godina nakon što su se PT i JT preselili u ovaj objekt preselili su se i ŠT i ČT iz stana a njihova djeca su već bila rođena. I svjedokinja je potvrdila da je JT iznajmljivao gostima mansardu uz napomenu da su ČT i ŠT živjeli sa JT 2-3 godine u stanu dok se nisu preselili dolje-kat ispod. Ista svjedokinja je na ročištu od 24.02.2021.g. opisala da je prije današnjih apartmana koji su prikazani u suterenu list 136 spisa tu bio podrum te da se u biti podrum uredio kroz prvi apartman negdje 1997. na 1998.g. a JT je iznajmljivao potkrovlje turistima jer su par sezona strana vozila bila parkirana. Svjedokinja je nadalje u bitnom iskazala da je upravo JT dao zeleno svjetlo da se mogu raditi apartmani te da je ŠT vozio turiste. I ovaj svjedokinja je potvrdila da ČT i ŠT nisu ništa plaćali naime najma za dijelove objekta kojeg su koristili.

33. Nadalje iz iskaza nesrodne svjedokinje AT sa ročišta od 24.02.2021.g. čiji iskaz ovaj sud prihvaća jer je ista bila nezainteresirana za ishod ove parnice (blagodat načela neposrednosti) potvrđeno je da je imenovana svjedokinja živjela u predmetnom objektu 1988. i 1989.g. koji je prikazan na listu 136 spisa a kojeg joj je iznajmio pok. JT što je bilo u razdoblju proširenja Pulskog aerodroma. Nadalje imenovana svjedokinja je živjela u potkrovlju te je upoznala i druge vlasnike tog objekta-vlasnike prizemlja i suterena a svjedokinja je navela da joj je tako ispričano. U tom razdoblju u suterenu su bili goli zidovi te je taj dio bio u fazi rohbau-suteren, uz napomenu da poslije ČT i KT uređivali sa sinom ZT taj dio 1988., 1989.g. uz potvrdu svjedokinje da je godinu i nešto živjela u tom potkrovlju. Svjedokinja je nadalje iskazala što ovaj sud prihvaća citira se: "pa mi je JT rekao da je kuću gradio sa sinom i da je pola kao njegovo i pola od sina, rekao mi je da je od sina prizemlje gdje je on živio s obitelji i suteren koji nije bio uređen a da je od njega Ć prvi kat i potkrovlje gdje sam ja bila" list 4 zapisnika. Iz iskaza svjedokinje nadalje proizlazi da joj je JT rekao da namjerno ne uređuje u detalje taj dio koji koristi- potkrovlje i da će si onda to potkrovlje kad njega i supruge ne bude da će to potkrovlje pripasti kćerki. Svjedokinja je iskazala da taj dio gdje on živi da će staviti sinu a potkrovlje kćerki jer on i njegova supruga pomažu kćerki i financijski pa da će ona zbog toga dobiti manji dio kuće. Svjedokinja je nadalje iskazala: "deda je uvijek govorio da su potkrovlje i etaža ispod njegovi a ove dvije gornje (ispravno donje etaže jer je krivo ušlo na zapisnika) od sina jer su zajedno od početka u gradnji te kuće." Svjedokinja je iskazala da je dio u potkrovlju manji po kvadraturi. I ova svjedokinja je iskazala vezano za financiranja kuće da su gradili "pola deda i obitelj. Kad kažem obitelj mislim na sina i snahu" budući je kćerku od dede vidjela dva tri puta u prolazu. Oni su pričali da kćerka radi u školi i rekli bi da je znala doći posjetiti oca i mamu. Svjedokinja je iskazala da etaža prizemlja i prvog kata da su u to vrijem bili potpuno uređeni kao i potkrovlje osim što je bio stari namještaj. Vezano za upit da li je njoj djed kazao da je kćerka i upoznata s namjerom da joj ostavi tavan svjedokinja je iskazala da su oni nevezano iz najnormalnije komunikacije počeli pričati o tome i da je svjedokinji rekao da će kćerki ostaviti taj dio koji su njoj iznajmili jer joj financijski pomažu i to je po njima bila nekakva pola pola situacija.

34. Nadalje iz iskaza svjedoka ĐT s ročišta od 24.02.2021. list 6 zapisnika svjedok je iskazao da je prvi put bio na objektu 80-h godina jer je radio vodu na katu kuće gdje su tada stanovali JT, supruga i KT uz navođenje da ga je angažirao KT a isplatila ga je gospođa. Konačno iz iskaza svjedok KT s ročišta od 24.02.2022. potvrđeno je da je on neporedan susjed tom objektu te da je JT došao u taj objekt negdje 1974.g. što uostalom odgovara i priležećim dokazima u spisu. Svjedok je iskazao da je JT radio kao šofer u Brionima te je otišao u mirovinu a prije toga je živio u [adresa] te je pričao svjedoku da je dobio kredit od nekih 200 i nešto tisuća dinara ali je morao vratiti stan u [adresa] gdje je žvio a s njim je živio i njegov sin tako da je on morao napraviti kuću i za sebe i za sina. Svjedok je iskazao list 136 spisa da je JT napravio stan na katu za sebe gdje stoji oznaka Š pa je preuzeo i sina u jednu sobu jer su sina izbacili iz stana u [adresa] pa je sin u taj stan gdje je živio njegov otac uveo struju a poslije je i stavio struju u stan ispod. Par godina kasnije KT se preselio u etažu ispod (tamo gdje stoji oznaka MB). Svjedok je također potvrdio da mu je poznato da je JT napravio testament 1997.g. te da je tim testamentom "pustio kuću sinu i snahi" a bio je određeno da će kćerki isplatiti kad dobije talijansku penziju da ne smeta sinu za objekt potvrdivši da je on bio svjedok tog testamenta. Na upit da li mu je JT govorio kome će ostaviti tavan svjedok je odgovorio negativno. Svjedok je iskazao list 8 istog zapisnika: " on (JT) je rekao kad je dobio taj kredit da će raditi kuću za sebe i sina zajednički su radili. Ulagao je sin od Ć i o radom i platom a JT je većinom svojim radom. ČT i KT su imali djecu, žena je brinula o djeci". Svjedok je iskazao da JT nije bio u zavadi sa svojom kćerkom.

35. Na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka ocjena je ovog suda sukladno postojećim dokazima u spisu da je pok. JT moravši se iseliti iz ranijeg stana u [adresa] u [adresa], list 17 spisa, zbog čega je i dao izjavu koja prileži na listu 17 spisa do 18.10.1974.g. da će se odreći tog stana čim izgradi predmetnu stambenu zgradu za što je i koristio dva kredita uz davanje izjave iz razloga što će zajedno graditi sa sinom tu zgradu, a isto takvu izjavu je dao i ŠT vezano za napuštanje stana u [adresa]. Pok. JT je suprotno tvrdnji prvotuženika dobio dva kredita koja su mu omogućavala gradnju predmetnog objekta doduše ne i dovršetak , list 91 spisa, na iznos od ukupno tadašnji 200.000,00 dinara uz zajam na listu 73 spisa. Da je pok. JT mogao tim iznosom graditi objekt i osposobiti prvo stan na prvom katu list 136 spis gdje piše "š", vidljivo je i temeljem gomile računa koji glase na njegovo ime, a koji prileže na listovima 80-90 odnosno 93- 102 spisa. Ovaj sud prihvaća u cijelosti sukladno iskazima svjedokinje AT i svjedoka ŽT da je postignut između oca i sina dogovor da će se pola predmetnog objekta prikazanog na listu 136 pripasti ocu a pola sinu prvotuženiku ŠT,što međutim nije uključivalo tužiteljicu kao snagu u dogovor. I iskaz tužiteljice da su odluku o gradnji obiteljske kuće donijeli njezin suprug prvotuženik i njezin svekar (bez nje) jasno ukazuje tko je bio uključen u takav dogovor.Takav dogovor se dakle nije odnosio i na ovdje tužiteljice jer i po iskazu tužiteljice (list 5 zap. od 11.6.2025.godine ) svekar nije mislio da će kuća pripasti tužiteljici kao snahi već je mislio samo na svog sina prvotuženika u to vrijeme.Postojeći dokazi u spisu i iskazi svjedoka kao i priležeći računi jasno dokazuju da je u gradnji tog objekta sudjelovao sin ŠT tako i snaha pokojnog JT ovdje tužiteljica ĆT ali i sam JT , ali i njegova supruga PT koja je sa svoje strane kao i pokojni JT imala svoja novčana primanja što je razvidno i iz rješenja o nasljeđivanju O-151/90 od 18.1.1991. i rješenja o nasljeđivanju od 17.4.1991. godine vezano za mirovinu. Razvidno je da se prvo uredio dio objekta za život sukladno iskazima svjedoka i tužiteljice koji je na listu 136 spisa označen slovom "Š" prvi kat da bi se sukladno i iskazu same tužiteljice i svjedoka nakon više od tri godine zajedničkog života tužiteljice i prvotuženika sa svekrvom svekrom 1983. odnosno 1984.g. ona i suprug iselili u etažu ispod označen na listu 136 spis MB (ŠT i ĆT). Suglasni iskazi svjedoka ukazuju cijeneći i rodne listove djece od ŠT i ĆT da su u to vrijeme djeca još bila mala budući je sin ZT rođen **.**.1975.g. a kćerka OT **.**.1978.g. što dokazuju rodni listovi na strani 50 i 60 spisa zbog čega je i logično bilo da bar dok su djeca bila mala da se tužiteljica morala brinuti i za njih te su tužiteljica i prvotuženik od svojih plaća neizostavno morali trošiti i za djecu ( iskaz svjedoka ET "nije bilo šoldi da se razbacuje, trošili su po potrebi" list 4 zap. od 6.3.2020.godie). Postojeći dokazi u spisu potvrđuju i suglasno iskazima saslušanih svjedoka da se dio koji je nekad bio podrum označen na listu 136 spisa kao suteren (dio koji je vidljiv ispod prizemlja koji nosi oznaku MB) također počeo uređivati ako je to iskazala svjedokinja AT list 5 zap. od 24.02.2021. jer su ĆT i KT imali namjeru baviti se turizmom te je čak i H po iskazu iste svjedokinje napustila cvjećarnu gdje je radila kako bi išla baviti turizmom list 5 zap. od 24.02.2021.g.I sama tužiteljica je uostalom list 3 zapisnika od 11.6.2025.godine potvrdila da ju je svekar poticao da ulaže u podrum kako bi se mogla i ona baviti turizmom. Taj dio u suterenu je kasnije pretvoren u dva apartmana koji su po iskazu tužiteljice bili dovršeni oko 1997.godine, a po iskazu svjedokinje DT na ročištu od 24.2.2021.godine ista je navela da je ta adaptacija počela između 1996. i 1998.godine, list 3 tog zapisnika jer je to trebalo za ZT (starije dijete tužiteljice i prvotuženika).Stoga po ocjeni ovog suda minoriziranje prihoda koje je pokojni JT ostvarivao zajedno sa svojom suprugom PT (oboje su imali mirovine) baveći se turizmom uz prihode koje je ostvarivao iznajmljivanjem svjedokinji AT potkrovlja, od strane tužiteljice i prvotuženika za ovaj sud nije bila prihvatljiva. Naime suglasni iskazi svih svjedoka jasno potvrđuju da je pok. JT ostvarivao više nego solidna primanja od turizma te je sa svoje strane mogao doprinositi uređenju građevine te onih dijelova u kojima je živio zajedno sa suprugom PT. Tako je svjedok DT iskazivao da je sav prihod od turizma ubirao JT da se turistima iznajmljivalo potkrovlje. Svjedokinja GT je također potvrdila iznajmljivanje turistima, ali nije mogla znati preciznije tko je iznajmljivao i koji dio kuće dok DT također potvrdila da je JT iznajmljivao gostima mansardu. Ista svjedokinja je na ročištu od 24.02.2021. potvrdila da je JT iznajmljivao "par sezona" jer su strana vozila bila parkirana. Razdoblje kad JT nije iznajmljivao turistima potkrovlje je bilo samo 1988. na 1989.g. kad je potkrovlje iznajmio AT. I svjedok KT je potvrdio iznajmljivanje M ili Š list 8 zap. od 24.02.2021.g. Stoga sud ne prihvaća navode prvotuženika da se njegov otac "malo bavio turizmom". Nadalje ono što je vrlo bitno naglasiti jest i činjenica da iz iskaza saslušanih svjedoka neovisno o tome što je JT išao u mirovinu relativno rano jest da je on ostvarivao osim redovne mirovine i talijansku mirovinu koju je ostvario sa zaostacima po iskazu tužiteljice list 4 zapisnika od 11.6.2025.godine 1991.godine a po iskazu prvotuženika list 6 zapisnika od 11.6.2025.godine njegov otac je samo na ime zaostataka talijanske mirovine dobio 48.000,00 dolara. I iskaz svjedokinje GT list 6 zap. od 06.03.2020. potvrdio je da je JT imao talijansku mirovinu jer se hvalio time jer su u to vrijeme svi dobivali talijansku mirovinu sa zaostacima. Nadalje na istom ročištu svjedokinja DT list 7 zapisnika je iskazala da je JT imao redovnu i talijansku mirovinu dobio je zaostatke naime talijanske mirovine što je svjedokinja locirala na godinu 1983. i 1984. što međutim ovaj sud ne prihvaća jer postojeći dokazi u spisu jasno ukazuju cijeneći navode prvotuženika da je ta mirovina uslijedila oko 90-ih godina što je potvrdila i sama tužiteljica. I svjedokinja AT je potvrdila da u vrijeme kad je ona došla živjeti u potkrovlju 89. i 90.a godina da je u to vrijeme JT predao zahtjev za talijansku mirovinu dakle nije ju mogao imati 1985 i 1986. kako je to u tom dijelu netočno iskazala svjedokinja DT. I svjedok KT je na ročištu od 24.02.2021. također list 7 zapisnika potvrdio da je JT bio talijanski vojnik te je ostao zarobljen u sjevernoj Africi pa je dobio talijansku mirovinu naime navedenog a teren za gradnju kuće je dobio od saveza boraca. Osim talijanske mirovine JT je imao i redovnu mirovinu a imala je redovnu mirovinu i njegova žena PT. Prileži dokazi u spisu stoga jasno ukazuju cijeneći d je JT 90-ih godina dobio zaostatke talijanske mirovine da je doista postojala ideja da se isplati njegova kćerka drugotužena međutim ta ideja glede isplate naime nasljednog udjela na nekretnini očito nije zaživjela o čemu će kasnije biti riječi. Činjenicu isplate zaostataka talijanske mirovine oko 1990.g. potvrdio je sam prvotuženik i u podnesku od 13.09.2018. list 139 spisa. Da prihod od turizma nisu bili samo simbolički potvrđeno je i iskazom svjedokinje DT list 2 zapisnika od 24.02.021. kad je imenovana svjedokinja opisivala da se ĆT brinula za djecu ZT i OT "jer je ŠT vozio turiste". Postojeći dokazi u spisu primjerice preslici štednih knjižica naime pok. JT sa iznosima u sitima, a radi se o većem broju štednih knjižica na listovima 112-124 spisa jasno, potvrđuju cijeneći razdoblje uplatama i isplata da se radilo o značajnijim iznosima kako u njemačkim markama tako i američkim dolarima koje je imao pok. JT.

36. Nadalje JT je bio itekako svjestan svog doprinosa u gradnji objekta stoga ovaj sud ne prihvaća navode prvotuženika primjerice iz podnesak od 13.03.2018.g. u kojem je nastojao obezvrijediti doprinos svog oca u gradnji objekta jer je razvidno iz iskaza saslušanih svjedoka da su i tužiteljica i prvotuženik gradili malo po malo po fazama i etapama jer nisu mogli platiti sve odjednom, što je i logično jer su morali imati troškove za sebe i djecu. Osim toga cijeneći i iskaze svjedoka o malim plaćama razvidno je postojala i ideja od strane tužiteljice da se i na kao i njezin svekar počne baviti turizmom (i sama tužiteljica priznaje da ju je svekar na to poticao) što primjerice proizlazi i iz iskaza svjedokinje Jadranke Kiš list 5 zap. od 24.02.2024. koja je opisala da su i tužiteljica i prvotuženik išli u uređivanje apartmana da bi se bavili turizmom ali do iznajmljivanja u tom razdoblju očito nije došlo jer je sukladno iskazu svjedoka DT starije dijete sin ZT kad se oženio došao je u prvi osposobljeni apartmana stanovati sa ženom pa se turistima iznajmljivalo samo potkrovlje od strane JT. Činjenicu dolaska sina ZT u taj apartman potvrdila je svjedokinja GT list 6 zapisnika od 06.03.2020. a poslije toga se osposobio i drugi apartman ali ne za iznajmljivanje turistima. I iz iskaza drugotužene sa ročišta od 11.6.2025.godine potvrđeno je da se njezin otac bavio iznajmljivanjem turistima uz navod "čim je tata mom bratu osposobio stan počeo je izdavati svojstan pa bi omn kad je imao turiste odlazio u nedovršeni prostor podrum bivši", list 10 zap. od 11.6.2025.godine.U takvom kontekstu cijeneći i karakteran opis JT koji je bio "šparan" i koji se ponašao kao gazda u onom dijelu kojeg je koristio list 136 spisa, a to su bili prvi kat i potkrovlje koje potkrovlje je iznajmljivao razvidno je da je on postigao dogovor isključivo sa sinom ovdje prvotuženikom ŠT da će pola kuće u naravi prvi kat i mansarda biti u suvlasništvu Ć, a preostala polovica na ime udjela njegova sina u gradnji suteren i prizemlje je pripalo prvotuženiku, a ne i tužiteljici. Da je tome tako i da je pokojnik koji je bio "šparan" tako shvaćao dogovor proizlazi i iz njegove reakcije nakon smrti svoje supruge PT 1990. godine na ročištu od 14.11.1990.godine list 7 spisa O-151/90 kad je izričito usprotivio da u ostavinu iza pokojne supruge uđe i predmetna kuća.

37. Dakle za života pok. JT je postignuta podjela predmetnog objekta na prvi kat i potkrovlje koje je pripalo u vlasničkoj strukturi pok. JT te suterena i prizemlja koje je pripalo isključivo njegovom sinu i takva dogovor se na terenu poštivao. Iskaz tužiteljice samo je potvrdio da između nje i njezinog svekra nikad nije vezano što je bitno naglasiti za nju spominjano da je nastao bilo kakav sporazum koji bi uključivao još i neki njezin suvlasnički udio u dogovoru između oca i sina.Da je tome tako i da je pok. JT bio suvlasnik tog dijela iako je za života u zemljišnim knjigama bio upisan kao samovlasnik jasno proizlazi iz činjenice da je 1997. pok. JT načinio svoj prvi testament list 9 spisa koji se spominje u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju od 23.12.2015. kojim je svu svoju imovinu ostavio svom sinu ŠT. Opisano je potvrđeno i iskazom svjedoka oporuke ŽT list 7 zapisnika od 24.02.2021. godine. Međutim razvidno je da je vremenom očito došlo do pogoršanja odnosa između pok. JT s jedne strane i njegova sina ŠT što jasno proizlazi iz činjenice da je u predmetu R1-57/05 zaprimljen zahtjev JT kojim je tražio poništenje oporuke iz 1997.g. kojom je sve pustio sinu te je sačinio novu oporuku od 07.03.2005. kojom je podijelio imovinu između sina i kćerke (konkretno i predmetni objekt) ali je presudom P-1295/12 utvrđenom ništetnom ta kasnija oporuka, zbog čega je došlo do zakonskog nasljeđivanja sukladno rješenju Općinskog suda Pula O-3574/15 od 23.12.2015. godine. U takvom kontekstu cijeneći i navode same tužiteljice sa ročišta od 11.06.2025. koje je na listu 2 zapisnika u bitnom iskazala da je doista rješenje za talijansku mirovinu došlo 1991.g. te da su se svekar i svekrva dogovorili da se kćerka isplati da bi kuća u cijelosti ostala njezinom suprugu prvotuženiku, da je svekar 1997. doista i napravio takvu oporuku uz navod tužiteljice: "govorio mi je da ćemo mi biti vlasnici cijelog objekta" (a kasnije je pojasnila da je svekar mislio samo na svog sina) uz navod na upit da li je svekar ikada govorio da li će njoj i suprugu pripasti neki suvlasnički dio kuće tužiteljica je iskazala citira se: "ne, on je uvijek govorio da će meni i suprugu pripasti cijela kuća". Dakle sama tužiteljica je list 5 istog zapisnika objasnila da je svekar u biti govorio da će njima pripasti cijela kuća a da je u biti mislio samo na svog sina prvotuženika. U takvom kontekstu razvidno je da je pok. JT uzeo obzir sva ulaganja svog sina prvotuženika u predmetni (zajedno sa tužiteljicom) te je to vrednovao kroz priznavanje sinu njegovog suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini u vidu činjenice da je sin suvlasnik prizemlja i suterena, dok je sa svoje strane sukladno iskazima svjedoka on bio i ponašao kao gazda, suvlasnik, ostatka kuće, tj. prvog kata i potkrovlja kojeg je iznajmljivao turistima. U sve to tužiteljica što proizlazi i iz njezinog iskaza nije bila uključena (osim naravno kroz onaj dio kojeg je dobio njezin suprug) da bi se i njoj sporazumom sa svekrom priznao još i neki dodatni suvlasnički udio. Međutim i neovisno o navedenom u ovom predmetu je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje da i njoj pripada ¼ dijela predmetne nekretnine list 4 spisa dopunivši to činjeničnim osnovom da u biti opisano traži (podnesak od 29.01.2018. list 126 spisa) na ime tvrdnje da ta ¼ predmetne kuće ne predstavlja ostavinu pok. JT već posebnu imovinu tužiteljice. Po ocjeni ovog suda cijeneći da je pok. JT već vrednovao kako svoja ulaganja tako i ulaganja svog sina i svoje snahe, ocjena je ovoga suda cijeneći i priznanje prvotuženika da ta ¼ suvlasničkog dijela nekretnine doista postoji ali što je bitno naglasiti samo u okviru ½ dijela nekretnine na koju je kao zakonski nasljednik uknjižen njezin suprug ovdje prvotuženik, te da se ne može raditi o ¼ suvlasničkog udjela koji bi išao na teret drugotužene, a sukladno prethodno opisanim razlozima. Navodi tužene vezano za rad u "fušu" potvrđeno je i iskazom svjedokinje GT (list 5 zap.od 6.3.2020.godine). Međutim stanje na terenu je jasno odavalo da ta primanja nisu mogla biti onakva kako je to tužiteljica nastojala prezentirati jer su upravo svjedoci tužiteljice potvrđivali da se objekt radio po etapama kako je bilo novaca.Konkretno svjedok DT je iskazao "to se radilo na etape kako je skupila koji dinar" (misleći na tužiteljicu), zatim vezano za pitanje zašto se nije moglo raditi brže odgovorio je "nije mogla platiti" , a na upit zašto ŠT i ĆT nisu sa svoje strane digli kredit odgovorio je ""ne možeš kad nemaš…." Uz kasniji navod "nije bilo šoldi da se razbacuje trošili se po potrebi" (misleći na tužiteljicu i prvotuženika). Svjedokinja GT (list 5 zapisnika od 6.3.2020.godine) je potvrdila rad tužiteljice i u fušu ali nije imala saznanja o dužini takvog rada ali je ista svjedokinja nadodala vezano za upit zašto se radilo po par godina stan gdje su živjeli ŠT i ĆT ista je odgovorila "skupio bi se novac pa se išlo" uz kasniji navod da "nisu to bile velike plaće, znam koliko je bilo da su te plaće od njezina supruga (misleći na prvotuženika) male".Dakle i svjedoci tužiteljice su jasno ukazali svojim iskazima da su se pojedini radovi tužiteljice i supruga na objektu otegnuli na godine zbog nedostatka novca te da tužiteljica i prvotuženik očito nisu sa svoje strane mogli dići kredit kojim bi to ubrzali. Naime i svjedokinja DT, list 3 zapisnika od 24.2.2021.godine list 3 zapisnika je potvrdila da je između uređenja stana na prvom katu gdje su se preselili ĆT i KT i uređenja podrumskog dijela "vremenski je moglo proći 10-ak godina. To je bilo zato kad se skupilo onda se krene u obnovu". Opisano dokazuje da prihodi tužiteljice prvotuženika nisu bilo onakvi kako ih je ona nastojala prikazati što je bilo vidljivo i iz iskaza njezinih svjedoka. Povratno iz iskaza svjedoka KT, list 8 zapisnika od 24.2.2021.godine, proizlazi kad je JT došao 1974.godine na predmetnu parcelu " PT je radila u Ekscelzioru na šanku" uz potvrdu da je prvi stan bio gotov oko 1978. do 1980. godine, a opisano se financiralo "od zarade ĆT i ŽT i do penzije Ć i PT". Čak je i sam prvotuženik potvrdio da je njegova majka PT zarađivala više od oca, list 6 zap.od 11.6.2025.godne. Sud ne prihvaća navode imenovanog svjedoka u dijelu u kojem je govorio da je prihod od iznajmljivanja bio ništa budući je svjedok bio u tom dijelu neobjektivan, što se vidi i iz njegovog navoda "mi smo dobili glasine kad je JT umro da je njegova kćer digla pare"…"on se zabarikadirao vjerojatno zbog kćerke jer ga je možda ona nešto prisiljavala" (list 8 zap. do 24.2.2021.godine) uz objašnjenje da je to njegova pretpostavka. Stoga po ocjeni ovog suda cijeneći sve postojeće dokaze u spisu uključujući i otpremninu koju je dobio prvotuženik na ime odštete sukladno dokazu na str. 145 do 145 spisa (izvansudska nagodba od 28.9.1998.godine) razvidno je da su s jedne strane pok. JT sa svojom suprugom PT te s druge strane prvotuženik (zajedno sa tužiteljicom ) podjednako ulagali u predmetnu nekretninu što je uostalom ispravno vrednovano od strane pok. JT koji se sinu prepustio navedene dijelove objekta. Isto tako i sam prvotuženik je potvrdio da su se građevinski materijal i stolarija "kupovali iz kredita",list 7 zapisnika od 11.6.2025.godine. Konačno sam prvotuženik je objasnio list 7 zapisnika od 11.6.2025.godine da nije uračunao vrijednost zemljišta kojeg je otac dobio u omjeru od preko 50% jer je njegov otac to zemljište nije platio uz jasan navod citira se "Da li se može zaključiti da ¼ koju tuži vaša supruga predstavlja onu ½ koju sam ja utužio pa povukao tužbu odg: da jer ½ je bila moja, a onda mojoj supruzi pripada polovica od polovce ili ¼" završen citat. Stoga bi tužiteljici pripadalo eventualno pravo na obvezno pravni zahtjev što ona svojim tužbenim zahtjevom ne potražuje.

38. Povratno predmet ove parnice nije da li je jedna od zakonskih nasljednica (prva oporuka iz 1997. je opozvana dok je kasnija oporuka od 07.03.2005. utvrđena ništetnom), ovdje drugotužena u cijelosti isplaćena niti tužiteljica na takav način postavlja svoj tužbeni zahtjev. No i neovisno o navedenom iskazi tužiteljice u tom dijelu nisu bili uvjerljivi. Naime, tužiteljica primjerice navodi da je drugotužena kao kćerka JT isplaćena u prvom navratu u iznosu od 16.000,00 dolara im je svekar dobio talijansku mirovinu uz navod da je kasnije on drugotuženu isplati s ostatkom talijanske mirovine te da je iznos bio negdje 50-60 tisuća dolara. Međutim iz iskaza prvotuženika ŠT s ročišta od 11.06.2025. proizlazi da je na ime zaostataka talijanske mirovine JT dobio 48.000,00 dolara a da bi sve rate vezano za isplatu iznosile oko 60.000,00 dolara te da je to otac učinio prije oporuke iz 1997.g. Po ocjeni ovog suda ako su zaostaci talijanske mirovine iznosile 48 tisuća dolara matematički je neodrživo da je a ime svih rata pokojnik isplatio drugotuženoj 60.000,00 dolara. Po ocjeni ovog suda da je pokojni JT smatrao da je isplatio kćerku u cijelosti tada ne bi opozvao oporuku iz 1997.godine No neovisno o navedenom razvidno je od oporuke iz 1997.g. da je u međuvremenu došlo do pogoršanja odnosa između s jedne strane pok. JT te s druge strane prvotuženika, što potvrđuje i navod prvotuženika da je njegov otac već ranije tražio da ide u dom list 7 zapisnika od 11.6.2025.godine, uz navod list 8 istog zapisnika "Moj sin nije pozvao djeda na svadbu jer mu je djed zakomplicirao život", što je bilo u suglasju i sa iskazom drugotužene kad opisuje loše odnose njezinog brata i oca (list 9 zap. od 11.6.2025.godine) te situaciju sa zatvaranjem vrata (list 9 zap. od 11.6.2025.godine). Isto tako prvotuženik nije moga kazati niti koliko novca je uložila u objekt njegova supruga uz potvrdu da je u razdoblju od 1994.do 1998.godine kad je vodio spor sa poslodavcem bio nezaposlen i neosiguran. Povratno iz iskaza drugotužene proizlazi doista da joj je pokojni otac dao 16.000,00 dolara 1991.godine odnosno ukupno 30.000,00 dolara ali na ime pomoći a ne vezano za nasljedstvo odnosno vezano za njezin suvlasnički dio što ovaj sud prihvaća u cijelosti. Konačno da je i prije oporuke iz 2005. koja je utvrđena ništetnom postojala želja JT da ostavi svojoj kćerki ovdje drugotuženoj dio objekta, što ne bi da je bila u cijelosti isplaćena, jasno proizlazi iz iskaza svjedokinje AT koja je govorila da je već tada 1988. na 1989 pok. JT govorio na kćerki ostaviti potkrovlje jer njoj financijski pomaže a to je po tvrdnji te svjedokinje manji dio kuće. Pogoršanje odnosa između oca i sina osim iz iskaza drugotužene potvrđeno je i iz dokaza u kojem je prvotuženik list 53-54 spisa zatražio da se oca potpuno liši poslovne sposobnosti a nakon što je prvotno oporukom iz 1997.g. svoju imovinu pustio sinu ŠT. Naprotiv iskazi svih saslušanih svjedoka jasno upućuju da pok. JT nikad nije bio u zavadi sa drugotuženom kao svojom kćerkom, te da je očito vrednovao činjenicu da se ona za njega brinula za vrijeme bolesti prije njegove smrti. Zaključno pok. JT je priznao sva ulaganja izvršena od strane njegova sina u objekt, budući je i u svojoj izjavi od 18.10.1974.godine jasno naveo da on i sin zajedno grade zgradu iz dobivenog kredita (list 17 spisa), te da je opisana ulaganja priznao upravo u onom suvlasničkom omjeru kojeg su na terenu koristili njegov sin i snaha koji pok. JT po iskazu svih svjedoka nisu nikad plaćali najamninu za to što su živjeli kod njega. Na terenu taj suvlasnički dio koji je pripao prvotuženiku je bio suteren i prizemlje list 136 spisa (prizemlje označeno slovom MB kao prizemlje) dok se naprotiv JT smatrao suvlasnikom preostalog dijela nekretnine i to stana na prvom katu gdje je i živio, te potkrovlja i mansarde koju je iznajmljivao turistima i od čega je dobivao po ocjeni ovog suda dobre prihode, budući je prema rješenju list 69 spisa imenovani bio u starosnoj mirovini od 1.10.1972.godine. Iskaz drugotužene samo je potvrdio takav zaključak vezano i kad opisuje plaćanje od strane podstanara. Isto tako razvidno je da sam prvotuženik u svom iskazu neosnovano zanemaruje vrijednost zemljišta kojeg je dobio njegov otac u svom ukupnom udjelu.

39. Nadalje sud nije u smislu članka 186 st. 3 ZPP-a vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva. Stoga ako bi se primijenio institut građenja na tuđem zemljištu tada niti primjenom pravnih pravila OGZ-a za razdoblje do rujna 1980. odnosno bivšeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO-a) do 1997.godine kad je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) tužiteljica opet ne dolazi u pravno povoljniji položaj. Naime do rujna 1980.godine primjenjivali su se paragrafi OGZ-a sukladno Zakonu o načinu primjene pravnim propisa donesenih prije 6.4.1941.godne (NN 37/91). Prema paragrafu 418 sa nepoštenim graditeljem se postupalo kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. U konkretnom slučaju i tužiteljica kao i njezin suprug i njezin svekar su bili nepošteni tj. tužiteljica je znala da njezin suprug gradi na tuđem očevom zemljištu , a pokojni JT je također znao za tu gradnju , te ju nije spriječio jer je imao usmeni dogovor isključivo sa sinom o zajedničkoj gradnji. Osim toga u tom razdoblju sama tužiteljice je navela da su ih iz stana u [adresa] deložirali 1980.godine dakle razvidno je da u najvećem dijelu tog razdoblja od 1974.godine (list 197 spisa) kad je zemlja dodijeljena pok. svekru) pa do 1980. godine kad su došli na predmetnu nekretninu tužiteljica i prvotuženik još nisu niti živjeli u toj nekretnini jer je bila neuvjetna. Osim toga iz uvjerenja o prebivalištu za tužiteljica proizlazilo bi da je ona prijavila promjenu adrese tek 19.12.1986.godine. Stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica ne dolazi u pravno povoljniji položaj jer prema OGZ-u vlasništvo zemljišta "vuče građevinu". Nadalje i u vrijeme primjene ZOVO-a od rujna 1980. pa do siječnja 1997.godine kad se nekretnina najviše gradila, odredbe članka 24,25 i 26 ZOVO-a nisu regulirale situaciju nesavjesnog graditelja i nesavjesnog vlasnika zemljišta pa se sukladno recentnoj sudskoj praksi primjenjivala analogija iz članka 25 ZOVO-a pa tužiteljica niti po ZOVO-u opet ne dolazi u pravno povoljniju poziciju. U povoljniju pravnu poziciju tužiteljica bi došla samo da je bila savjestan graditelj, a nije jer je znala da gradi na nekretnini svog svekra,kao uostalom i po odredbama paragrafa 481 OGZ-a.Nadalje tužiteljica ne dolazi u pravno povoljniju poziciju niti primjenom članka 156 ZV-a jer razvidno sa njom nije nikada postojao dogovor od strane svekra vezano za bilo kakav njezin suvlasnički udio.

40.Sukladno svemu prethodno navedenom valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema drugotuženoj u cijelosti kao neosnovan i odlučiti sadržajno kao u stavku II izreke ove presude.

41. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 25.06.2025. na kojem Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dana 25.07.2025. ali je isto odgođeno za dan 31. srpnja 2025. godine.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st 1 ZPP-a

43. Drugotužena je uspjela u cijelosti u ovoj parnici pa joj je valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu 250 bodova Tbr 8/1, za sastav obrazloženog podneska do 18.02.2018. 250 bodova tbr 8/1, a za podnesak od 17.12.2019. 125 bodova kako je traženo tbr 8/1, za zastupanje na ročištima od 22.12.2017., 19.02.2018., 04.12.2019., 06.03.2020., 24.02.2021., 11.06.2025. i 25.06.2025. po 250 bodova za svako to ročište trb 9/1 ili ukupno 2250 bodova odnos 4.500,00 eura (1 bod =2,00 eura tbr 48 st 3 i tbr 50) uz pdv od daljnjih 25% li 1.125,00 eura ukupno 5.625,00 eura koji parnični trošak je drugotuženoj dužna isplatiti tužiteljica stav III izreke ove presude.

44. Povratno valjalo je dobiti drugotuženu preko iznosa priznatog parničnog troška iz stavka III izreke ove presude prema tužiteljici kao neosnovan stav IV izreke ove presude, te tužiteljicu prema drugotuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan. O parničnom trošku prvotuženika nije ni odlučivano jer isti nije niti bio specificiran.

U Puli, 31. srpnja 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Prvotuženiku

3. Drugotuženoj po punomoćniku