REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Gž-274/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić i Antunović, Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1610/2024-8 od 24. siječnja 2025., 31. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1610/2024-8 od 24. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I i II izreke.
II Prihvaća se žalba tužitelja u pobijanom dijelu pod točkom III, te se pored već dosuđenih troškova postupka od 207,41 Eur, nalaže tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju daljnji trošak od 31,25 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.
III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 Eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku, na ime naknade štete, isplatiti tužitelju 135,00 Eur sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2024. (toč.I); naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 207,41 Eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (toč.II), dok je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj na dosuđeni iznos štete traži zatezne kamate od 2. veljače 2024. do 7. ožujka 2024., te je odbijen zahtjev za naknadom više traženih od dosuđenih troškova postupka (toč.III).
2. Tuženik pobija presudu pod točkom I i II izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka sukladno odredbama čl. 353 st. 1 t. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Predlaže preinačiti presudu u pogledu glavne stvari sukladno žalbenim navodima, a posljedično tomu i u pogledu odluke o troškovima postupka.
3. Tužitelj presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pod toč. III u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadom troška zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu i uručenje presude, predlažući preinačiti ju i dosuditi mu predmetni trošak.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Tuženikova žalba nije osnovana, a tužiteljeva jest.
6. Kako se radi o sporu male vrijednosti ovaj je sud presudu ispitao sukladno odredbama čl. 467 st. 1 ZPP, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
7. Kako se radi o sporu male vrijednosti ovaj je sud presudu ispitao sukladno odredbama čl. 467 st. 1 ZPP, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 istog, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
8. Iz prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u vrijeme dok je, za to vozilo, imao s tuženikom sklopljenu policu kasko osiguranja;
- da je tužitelj popravak vozila u neovlaštenom servisu platio 635,33 Eur;
- da je tuženik, temeljem podnesenog zahtjeva, na ime naknade štete isplatio tužitelju 500,33 Eur, dok smatra da nije dužan platiti cjelokupan iznos jer je cijena radnog sada obračunata u previsokom iznosu, odnosno da je tužitelj mogao naći servis u kojem bi cijena popravka bila niža.
9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, naloživši tuženiku naknaditi mu štetu za daljnjih 135,00 Eur.
10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da je počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
U odnosu na žalbu tuženika:
11. Tuženik smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP jer nije proveo ni savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze u spisu, međutim takva povreda predstavljala bi relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, zbog koje se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Žalbeni navodi tuženika kako je tužitelj dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika te da je sam pridonio većoj šteti jer je vozilo popravio u radionici čija cijena rada, kako navodi, znatno odskače od cijena u ostalim radionicama, nisu osnovani. Ovo zato jer je kako to pravilno navodi prvostupanjski sud trošak bio opravdan, obzirom da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi saniranja štete, a koje tuženik nije osporio, a neosnovano tuženik smatra kako može isplatu naknade štete ograničavati cijenama u nekom drugom servisu ili servisima.
13. Kako u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti te kako je na utvrđeno činjenično stanje, da tuženik isplatom nespornog iznosa nije naknadio tužitelju štetu u cijelosti, prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, čl. 1085 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), naloživši tuženiku isplatiti mu utuženih 135,00 Eur, to je žalba tuženika, temeljem odredba čl. 368 st. 1 ZPP odbijena kao neosnovana, kao pod točkom I izreke, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari, tako i odluke o troškovima postupka, koju tuženik nije posebno osporavao.
U odnosu na žalbu tužitelja:
14. Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud, odbivši njegov zahtjev za naknadom troška zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude, pogrešno primijenio materijalno pravo.
15. Naime, odredbama čl. 335. ZPP-a propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335 st. 8 ZPP stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga, a suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, radi se o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici.
16. Slijedom navedenog tužitelju je, sukladno T.br. 9 st 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku, na ročištu za objavu presude od 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (25%) iznosi 31,25 Eura, koji mu je trošak dužan naknaditi tuženik, radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.
17. Temeljem odredaba čl. 166 st. 2 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka budući je sa žalbom uspio u cijelosti. Obzirom na vrijednost pobijanog troška (31,25 Eur), sukladno T.br. 10 st. 4 Tarife, trošak sastava žalbe iznosi 12,5 bodova (umjesto kako pogrešno tužitelj smatra 62,5 boda, jer se radi o žalbi protiv rješenja sadržanog u presudi, a ne protiv presude), što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (25%) iznos 31,25 Eur, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer sukladno odredbama T.br. 3 st. 4. u vezi s T.br. 2, Napomena:
2, Uredbe o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 37/23), žalba protiv odluke o troškovima postupka ne podliježe obvezi plaćanja sudske pristojbe. Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke.
U Šibeniku, 31. srpnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Ćurko Ventrić
