Poslovni broj: Usž-1165/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i VH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupanje po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., iz Splita, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi povrata u prijašnje stanje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-900/2024-7 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-900/2024-7 od 23. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-02/126, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 20. veljače 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-350-05/22- 01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-23-0027 od 7. studenog 2023. godine. Sudskim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 7. studenog 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat u prijašnje stanje u predmetu izdavanja lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/22-01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-23-0013 od 5. travnja 2023. godine.
3. Protiv odluke (presude i rješenja) prvostupanjskog suda tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom, navode da im u postupku nije omogućeno izjašnjavanje, sukladno odredbi članka 30, Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kao i da su pobijana rješenja donesena suprotno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a. Prvostupanjski upravni sud je bezrazložno odbio izvesti dokaze predložene od strane tužitelja, odnosno iste je ocijenio kao suvišne, čime je povrijeđeno više načela upravnog spora, prije svega načelo izjašnjavanja stranke. Dostava pobijanog rješenja nije izvršena na zakonom propisani način jer spisu predmeta ne prileži dostavnica. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su tužiteljice podnijele žalbu protiv lokacijske dozvole, ali na pogrešnu e-mail adresu. U ostatku žalbe iznose navode kojima osporavaju zakonitost lokacijske dozvole. Slijedom svega navedenog, predlažu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi u granicama žalbenih razloga, ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. Nije sporno da su tužiteljice lokacijsku dozvolu od 5. travnja 2023. uredno zaprimile putem svojeg opunomoćenika 11. travnja 2023. i da su žalbu protiv iste izjavile 25. travnja 2023. godine. Međutim, iz podnesenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 2. studenog 2023., kao i podataka spisa predmeta, proizlazi da je predmetna žalba podnesena na e-mail adresu jedne od tužiteljica (VH).
8. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pravilnim cijenio obrazloženje tuženika da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje osnovano odbijen jer podnošenje žalbe protiv upravnog akta, u konkretnom slučaju lokacijske dozvole, na način da je predmetna žalba poslana na e-mail adresu jedne od stranaka u upravnom postupku, ne predstavlja opravdani razloga za povrat u prijašnje stanje.
9. Naime, sukladno odredbi članka 82. stavka 1. ZUP-a, povrat u prijašnje stanje dopustiti će se stranci koja je i neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da se prijedlog podnosi tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka uz navođenje činjenica na kojima se temelji opravdanost prijedloga i uz podnošenje podneska ako se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za njegovo podnošenje. Prema odredbi članka 82. stavka 3. ZUP-a, nakon što protekne tri mjeseca otkada je istekao propušteni rok, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje, osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile.
10. Kako, u konkretnom slučaju, žalba nije podnesena prvostupanjskom niti drugom nenadležnom javnopravnom tijelu, pri čemu je u trenutku podnošenja prijedloga (2. studenog 2023.) proteklo tri mjeseca otkad je istekao propušteni rok za povrat u prijašnje stanje, to je, i po ocjeni ovog Suda, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je rješenje o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje doneseno pravilnim tumačenjem odredbe članka 82. stavaka 1., 2. i 3. ZUP-a.
11. Neosnovani su žalbeni prigovori glede dostave osporenog rješenja tuženika jer iz spisa predmeta proizlazi da je to rješenje uredno dostavljeno opunomoćeniku tužiteljica 4. ožujka 2024., a tužba protiv tog rješenja podnesena 3. travnja 2024., dakle u zakonskom roku propisano člankom 40. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS).
12. Neosnovani su i žalbeni prigovori glede nemogućnosti izjašnjavanja tužiteljica u konkretnom postupku, odnosno postupanju upravnih tijela suprotno odredbi članka 30. ZUP-a jer je o prijedlogu tužiteljica o povratu u prijašnje stanje odlučeno pravilnom primjenom odredbe članka 50. točke 1. ZUP-a. Tom odredbom propisano je da će službena osoba neposredno riješiti upravnu stvar u postupku pokrenutom na zahtjev stranke ako je stranka u zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, a koji uvjeti su, u konkretnom slučaju rješavanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje, bili ispunjeni zbog čega u postupku nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje tužiteljica radi zaštite njihovih prava ili pravnih interesa. Osim toga, održavanjem rasprave pred prvostupanjskim sudom dana 28. studenog 2024. tužiteljicama je omogućeno sudjelovanje u sporu radi izjašnjavanja o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari (članak 6. ZUS-a).
13. Konačno, glede žalbenih prigovora da je prvostupanjski sud bezrazložno odbio provesti predložene dokaze, odnosno iste ocijenio kao suvišne, valja ukazati da u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom nije ni bilo predloženo provođenje ikakvih dokaznih prijedloga zbog čega se, u tom smjeru izneseni žalbeni prigovori, također ne mogu ocijeniti osnovanima.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljice u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Kako tužiteljice nisu uspjele u sporu, to su, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS- a, pravilno odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga su odbijene i sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
16. Iz naprijed navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
