Poslovni broj: Usž-3115/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Verient d.o.o., sa sjedištem u Vodnjanu, Betiga 500, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., sa sjedištem u Zagrebu, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2066/2024-8 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: Us I-2066/2024-8 od 28. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/451, URBROJ: 443-02-04-17-24-56 od 28. listopada 2024. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev za naknadu troškova spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelj nije niti nakon tri izrečene novčane kazne postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/451, URBROJ: 443-02-04-17-23-6 od 29. svibnja 2023. radi čega je određeno da će se izvršenje tog rješenja provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata, strojno i ručno, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji Mandriol, predio Ronko, Grad Vodnjan, s početkom uklanjanja od dana 19. studenoga 2024. te da će se o troškovima izvršenja tog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, donijeti posebno rješenje.
3. Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi iznosi da tuženik nije u skladu s člankom 14.b) Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 80/20. dalje Naputak) donio rješenja o novčanim kaznama kojima se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju obzirom da su novčane kazne izrečene tužitelju kao pravnoj osobi. Stoga zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja tuženika koji je predmet ovog upravnog spora. Ističe da je skladu s člankom 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), podnio zahtjev za prekidom postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka donošenja rješenja o izvedenom stanju, što nije uzeto u obzir prilikom donošenja odluke. Budući da je vlasnik susjednih nekretnina koje zajedno čine jednu uporabnu cjelinu, podnio je zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju, odnosno zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i legalizirao sve izgrađene objekte, dok za preostale građevine građevinska dozvola nije potrebna. Nejasno mu je koji status ima predmetno zemljište obzirom da je u rješenju tuženika navedeno da se predmetno zemljište nalazi izvan građevinskog područja naselja u zoni označenoj kao Š2 – zaštitna šuma, dok je u zemljišnoj knjizi upisan pašnjak, dakle poljoprivredno zemljište. Ako se radi o šumskom zemljištu, smatra da je u tom slučaju nadležna šumska inspekcija. Napominje da su predmetni objekti postavljeni za vrijeme važenja Odluke o agrotehničkim mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta te uređivanju i održavanju poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjana – Dignano od 6. kolovoza 2009., koja ne zabranjuje postavljanje mobilnih konstrukcija. Smatra da je prvostupanjska presuda arbitrarna, da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i načelo jednakosti oružja obzirom da prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge za saslušanjem, očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem. Osporava i odluku o troškovima. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troška upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6 Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijsko rješenje od 29. svibnja 2023., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje opisanih građevina, postalo izvršno, i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze, a koji rok počinje teći dostavom rješenja o uklanjanju tužitelju, jer žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, sve sukladno odredbi članka 133. stavka 1., 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. - dalje ZUP).
8. Tužitelj žalbom ne osporava činjenicu da nije uklonio prijeporne građevine niti nakon što je na izvršenje tog rješenja prisiljavan izricanjem tri novčane kazne niti uopće iznosi prigovore koji se odnose na izvršenje (članak 139. stavak 4. ZUP-a), već smatra da predmetno rešenje o izvršenju nije doneseno u skladu s člankom 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI), jer prije donošenja predmetnog rješenja nisu donesena zakonita rješenja o izricanju prve, druge i treće novčane kazne.
9. Iz odredbe članka 114. stavka 3. ZDI-a proizlazi da se prije pristupanja izvršenju rješenja kojim se naređuje uklanjanje građevine putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
10. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je prisiljavan na izvršenje rješenja o uklanjanju od 29. svibnja 2023., izricanjem tri novčane kazne rješenjima tuženika, ali tužitelj niti nakon njihovog izricanja nije izvršio uklanjanje građevina na predmetnoj lokaciji, što je utvrđeno kontrolnim inspekcijskim nadzorom 5. listopada 2024. Stoga su se na temelju citiranog zakonskog članka ispunili uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju putem treće osobe. Prigovori koji se odnose na pravilnost rješenja kojim se izriču novčane kazne ne mogu s uspjehom isticati u ovom postupku predmet kojeg je ocjena zakonitosti izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe.
11. Osim toga, u ovom upravnom sporu, dakle, u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju, ne mogu s uspjehom isticati prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršuje. Takve prigovore koji se odnose na zakonitost i pravilnost rješenja o uklanjanju, tužitelj je mogao jedino iznositi u tom postupku, a ne tijekom postupka koji se odnosi na njegovo izvršenje.
12. Na zakonitost rješenja tuženika ne utječe ni pozivanje tužitelja da se primjenom članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama prekine postupak izvršenja obzirom da tužitelj ničim nije dokazao da ispunjava zakonske pretpostavke iz navedene zakonske odredbe.
13. U odnosu na prigovor tužitelja da osporena presuda nije dostatno obrazložena, ovaj Sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o njezinoj prirodi te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni dostatno argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno odlučne činjenice kojima se rukovodio zaključujući da su ispunjeni svi propisani uvjeti za izvršenje rješenja putem treće osobe, a iz kojih razloga, posljedično, proizlazi neosnovanost tužbenih navoda.
14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to su osnovano tužitelji odbijeni i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelji nisu uspjeli u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
