Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-310/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Varžić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Štefice Bukvić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Jasminka Trubelja, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice- protutužiteljice IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik iz Zagreba, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2025., poslovni broj Ps-125/2024-87, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice-protutužiteljice se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2025., poslovni broj Ps-125/2024-87.

II. Odbija se tuženica-protutužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe i tužitelj - protutuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I Nalaže se tuženoj-protutužiteljici IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da iseli iz stana koji se nalazi u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], broj z. k. uloška [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu, što u naravi predstavlja 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), 1. dvosoban stan na prvom katu dvorišne zgrade površine 29,00 čm, koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici-protutuženoj EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj-protutužiteljici IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.244,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja protutužbe 13. srpnja 2015. pa do isplate po stopi iz čl. 29 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženoj-protutužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.407,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženica- protutužiteljica (daje tuženica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) osporava žalbene navode tuženice i predlaže da se žalba kao neosnovana odbije a njemu dosudi trošak sastava istog.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Ovaj sud smatra da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima iste, o svim odlučnim činjenicama ima razloga i valjanog obrazloženja, te se može valjano ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upire tuženica, a kako je prvostupanjski sud postupio po uputi ovog suda iz ukidbenog rješenja broj Gž-1933/2022 od 2. veljače 2023., to se žalbeni navodi u tom dijelu ukazuju neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženice iz stana u njegovom vlasništvu, te zahtjev tuženice za isplatu troškova adaptacije.

8.1. U postupku pred prvostupanjskim sudom su utvrđene slijedeće činjenice:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana u kojem stanuje tuženica bez ikakovog pravnog osnova,

- da je tuženica u predmetnu nekretninu uselila 1986. s dopuštenjem tadašnje nositeljice stanarskog prava sada pokojne ŠĆ s kojom je živjela u zajedničkom domaćinstvu,

- da kako tuženica nije bila član obiteljskog domaćinstva nositeljice stanarskog prava ista po smrti ŠĆ nije uspjela prenijeti stanarsko pravo na sebe,

- da je tuženica po useljenju uz dopuštenje ŠĆ adaptirala stan,

- da je predmetni stan u postupku povrata imovine rješenjem od 14.01.2008. vraćen vlasnici sada pok. EĆ majci tužitelja,

- da tuženica tužitelju ne plaća nikakvu naknadu za korištenje stana.

8.2. Kako su dakle, pravilno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, takva utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tuženice.

9. Žaliteljica u žalbi daju svoju ocjenu izvedenih dokaza, te osporava razloge prvostupanjske presude kojima su ocijenjeni provedeni dokazi. Ocjena izvedenih dokaza dana je na način određen čl. 8. ZPP-a, pa žaliteljica takovu ocjenu prvostupanjskog suda neosnovano napada.

10. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo jasne i određene razloge zbog kojih prihvatio tužbeni zahtjev a odbio protutužbeni zahtjev, pravilno je analizirao i ocijenio provedene dokaze tijekom postupka, kao i činjenične navode stranaka, te pravilno zaključio da je tuženica dužna iseliti iz predmetnog stana, kao i da joj ne pripada pravo na naknadu troškova uloženih u predmetnu nekretninu imajući u vidu da je tužena nepošten posjednik i da gotovo 40 godina ne plaća nikakvu naknadu za korištenje stana.

11. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.,81/15. i 94/17. ,dalje ZV) ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredba čl. 162. st. 1. ZV-a propisuje da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema odredbi čl. 163. st. 1 ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari (pravo na posjed).

11. 1. I po stavu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica zajedno sa suprugom uložila određena sredstva u adaptaciju predmetnog stana u vrijeme kada je isti bio u društvenom vlasništvu, na istom nije imala, a niti je mogla steći bilo kakva prava (stanarsko pravo), pa nije mogla i smjela ulagati u vlastito ime, te joj stoga kao nepoštenom posjedniku pravo na isplatu uloženog niti ne pripada.

12. Činjenice koje tuženica ističe u žalbi i koje je isticala tijekom postupka nisu od značaja za rješenje predmeta ovog spora i ne daju tuženici pravo na posjed, jer se u konkretnom slučaju radi o pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio) kod koje tužitelj treba dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika bez pravne osnove, a što je tužitelj i dokazao.

13. Ovaj sud smatra da nije u pravu tuženica kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o njenom prigovoru prava na dom i to stoga što je o svom stavu, da iako tuženica u predmetnom stanu živi skoro 40 godina te da se radi o nekretnini koja se može smatrati njenim domom, ostanak tuženice u stanu koji koristi bez pravnog osnova i plaćanja naknade za korištenje značilo nametnuti veliki teret tužitelju pa je nakon provedenog testa razmjernosti pravilno odlučio prvostupanjski sud kada je prigovor na poštivanje doma ocijenio neosnovanim.

14. U skladu s naprijed iznesenim, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim a protutužbeni zahtjev neosnovanim, o svome stavu dao valjane i iscrpne razloge, pa ih kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud, bez potrebe ponavljanja.

15. Odluka o parničnom trošku je pravilna, zakonita i u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

16. Budući ni ostali žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a.

17. Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspjela, niti je tužitelju priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta pravna radnja nije bila potrebna pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Varžić