Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Varžić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Štefice Bukvić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stipo Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche - Leasing d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2024., poslovni broj P-980/2023-26, u sjednici vijeća održanoj, 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2024., poslovni broj P-980/2023-26.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o leasingu br. 28604 od dana 21. siječnja 2008.g. u dokumentu objekt leasinga – vozilo, gdje je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF valutnoj klauzuli kao i odredba čl. 20. Uvjeta Ugovora o kreditu i to ugovor koji su sklopili tužitelj IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB: 90275854576 kao kreditor.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB 90275854576 isplatiti tužitelju IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.258,87 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 2,35 EUR od 09.02.2008.godine,

– na iznos od 6,77 EUR od 01.04.2008. godine,

– na iznos od 7,89 EUR od 01.11.2008. godine,

– na iznos od 12,69 EUR od 01.12.2008. godine,

– na iznos od 1,63 EUR od 01.01.2009.godine,

– na iznos od 29,28 EUR od 01.02.2009. godine,

– na iznos od 31,39 EUR od 01.03.2009. godine,

– na iznos od 19,72 EUR od 01.04.2009. godine,

– na iznos od 23,03 EUR od 01.05.2009. godine,

– na iznos od 24,09 EUR od 01.06.2009. godine,

– na iznos od 18,81 EUR od 01.07.2009. godine,

– na iznos od 20,14 EUR od 01.08.2009. godine,

– na iznos od 17,15 EUR od 01.09.2009. godine,

– na iznos od 17,81 EUR od 01.10.2009. godine,

– na iznos od 15,04 EUR od 01.11.2009. godine,

– na iznos od 20,54 EUR od 01.12.2009. godine,

– na iznos od 18,18 EUR od 01.01.2010. godine,

– na iznos od 24,72 EUR od 01.02.2010. godine,

– na iznos od 26,90 EUR od 01.03.2010. godine,

– na iznos od 28,65 EUR od 01.04.2010. godine,

– na iznos od 32,09 EUR od 01.05.2010. godine,

– na iznos od 38,47 EUR od 01.06.2010. godine,

– na iznos od 42,80 EUR od 01.07.2010. godine,

– na iznos od 49,64 EUR od 01.08.2010. godine,

– na iznos od 53,54 EUR od 01.09.2010. godine,

– na iznos od 58,92 EUR od 01.10.2010. godine,

– na iznos od 56,93 EUR od 01.11.2010. godine,

– na iznos od 59,90 EUR od 01.12.2010. godine,

– na iznos od 74,40 EUR od 01.01.2011. godine,

– na iznos od 73,76 EUR od 01.02.2011. godine,

– na iznos od 72,96 EUR od 01.03.2011. godine,

– na iznos od 80,19 EUR od 01.04.2011. godine,

– na iznos od 71,33 EUR od 01.05.2011. godine,

– na iznos od 79,87 EUR od 01.06.2011. godine,

– na iznos od 93,94 EUR od 01.07.2011. godine,

– na iznos od 114,59 EUR od 01.08.2011. godine,

– na iznos od 128,43 EUR od 01.09.2011. godine,

– na iznos od 102,70 EUR od 01.10.2011. godine,

– na iznos od 93,40 EUR od 01.11.2011. godine,

– na iznos od 93,51 EUR od 01.12.2011. godine,

– na iznos od 100,43 EUR od 01.01.2012. godine,

– na iznos od 106,68 EUR od 01.02.2012. godine,

– na iznos od 107,95 EUR od 01.03.2012. godine,

– na iznos od 105,24 EUR od 01.04.2012. godine,

– na iznos od 104,93 EUR od 01.05.2012. godine,

– na iznos od 107,75 EUR od 01.06.2012. godine,

– na iznos od 108,05 EUR od 01.07.2012. godine,

– na iznos od 105,30 EUR od 01.08.2012. godine,

– na iznos od 103,58 EUR od 01.09.2012. godine,

– na iznos od 98,09 EUR od 01.10.2012. godine,

– na iznos od 105,06 EUR od 01.11.2012. godine,

– na iznos od 106,20 EUR od 01.12.2012. godine,

– na iznos od 105,21 EUR od 01.01.2013. godine,

– na iznos od 56,25 EUR od 01.02.2013. godine, pa do isplate,i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem 3 Poslovni broj: P- 980/2023-26 polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o leasingu [broj kredita] od dana 21. siječnja 2008.g. i to u dokumentu objekt leasinga – vozilo, gdje su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora i to ugovora kojeg su sklopili tužitelj IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB: 90275854576 kao kreditor.

IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 374,49 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 09. veljače 2008.g. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. 31. prosinca 2022. g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznos od 2.581,81 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. studenog 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope zatri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentne stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kredit - leasingu u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit uplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća te da je ništetna odredba sadržana istog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da tuženik naplaćuje tužitelju troškove zaključenja ugovora u visini od 609,14 CHF, kao i zahtjev za isplatu te naknade i preplaćenih iznosa na temelju navedenih ništetnih ugovornih odredbi.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita, te tuženika, kao davatelja kredita, sklopljen 21. siječnja 2008. Ugovor o financijskom leasingu br. 28604 kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju osobnog automobila "Seat Altea" u iznosu od 22.416,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffesienbank Austria d.d. važećem na dan isplate uz rok otplate od 60 mjeseci. Nesporno je utvrđeno da je kredit u cijelosti otplaćen,

-da je ugovoreno da iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora te da se isplaćuje kredit umanjen za iznos troškova zaključenja Ugovora, nesporno iznos od 609,14 CHF,

- da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. i 46/07, dalje ZZP) koji se primjenjuje u ovom postupku obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora,

- da se radilo o Ugovoru koji je unaprijed formulirao tuženik, odnosno tipskom ugovoru u odnosu na koji se nije pojedinačno pregovaralo i na koji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati,

- da tužitelj, kao potrošač, nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi, niti je mogao valjano odlučiti hoće li takav ugovor sklopiti jer mu je uručen ugovor koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika pri čemu tužitelju nisu objašnjeni parametri o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveza, da je navedeno imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa da je odredba uz korištenje valutne klauzule nepoštena i ništetna prema čl. 81. i čl. 87. ZZP-a te čl. 269., čl. 272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje ZOO). Isto tako da je i odredba Ugovora koja se odnosi na troškove zaključenja i umanjenja iznosa kredita za isti suprotna načelu savjesnosti i poštenja pa da je i ona ništava prema navedenim odredbama ZZP-a i ZOO-a ,

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu iznosi 3.258,87 EUR-a za obroke za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos.

9. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude, a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud - prema svom uvjerenju - na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. i 221. ZPP-a, a kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i postupio.

10. Odluka prvostupanjskog suda rezultat je pravilne primjene materijalnog prava na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Odredbom čl. 81. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10.1. Odredbom čl. 87. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

11. Prema sadržaju navedenih zakonskih odredbi i utvrđenim činjenicama u ovom postupku da u predmetnom ugovoru o kreditu nije bio sadržan precizan način obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti CHF, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti, da nisu bili određeni nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri, da ugovorna odredba o troškovima zaključenja ugovora ne sadrži konkretan opis troškova ili usluga koje se naplaćuju, da se o sadržaju navedenih ugovornih odredbi nije pregovaralo, niti je na njihov sadržaj tužitelj kao slabija ugovorna strana mogao utjecati jer se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru (tipskom ugovoru) i po pravnom shvaćanju ovog suda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da su navedene ugovorne odredbe nepoštene u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a i posljedično tome sukladno čl. 87. st. 1. ZZP- a ništetne.

12. Ovdje treba uzeti u obzir i odredbu čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ-a od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

13. Slijedom iznijetog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a odlučio kada je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, te naložio isplatu navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nepoštenim odredbama o ugovorenoj valutnoj klauzuli i troškovima zaključenja Ugovora od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, odnosno od umanjenja isplate kredita dužan platiti tužitelju.

14. Tuženik neosnovano osporava tužitelju status potrošača, jer je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, odnosno kao osoba koja djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao tužiteljev status potrošača, pa suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije ni trebao posebno obrazlagati takav status tužitelja, sve imajući pri tome u vidu da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iz odluke poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači na tuženiku, a ne tužitelju. Tuženik je u ovom postupku na te okolnosti trebao predlagati određene dokaze temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi da tužitelj nema status potrošača u smislu navedene zakonske odredbe.

15. Žalitelj neosnovano ustraje i na prigovoru zastare, jer je Građanski odjel Vrhovnog suda RH u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak poslovni broj Su-IV-47/2020, kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15.1. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i troškovima zaključenja Ugovora ustanovljena tek u ovoj parnici, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve novčane tražbine.

16. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita i u skladu s odredbom čl. čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te valjano obrazložena.

17. Kako ni ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ( čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Varžić