U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja
NOVALIS d.o.o., Novalja, Ul. Josipa Kunkere 8, OIB: 52782610708, zastupanog po
punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, protiv tuženika KOMUNALIJE
d.o.o., Novalja, Čiponjac jug 6, OIB: 76954479056, zastupanog po punomoćnicima –
odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovičić i Bojan Milić iz
Rijeke, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom, nakon
glavne i javne održane i zaključene rasprave 6. studenoga 2023. u nazočnosti
zastupnika po zakonu tužitelja, punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika
i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke 28. studenoga 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine na
temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-474/2015-20 od 24.
srpnja 2015.

II Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 13.397,31
eura/100.942,06 kuna1 do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, sve u roku od 8 dana.

III Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčane tražbine na
temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-587/2015-22 od 11.
prosinca 2017.

IV Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.023,08 eura/37.846,41
kuna do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 11 P-24/2023-22

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.937,50 eura/ 14.598,09 kuna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. prosinca 2022., u bitnome, navodi kako
je tuženik podnio zahtjeve za izravnu naplatu po dvije presude Trgovačkog suda u
Rijeci 16. kolovoza 2021 i 24. veljače 2022. i to neosnovano pa je on dostavio
prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe i prijedlog za proglašenje istih
nedopuštenima Općinskom sudu u Zadru. Rješenjem toga suda posl. br. Ovr-
564/2021 tužitelj je upućen pokrenuti predmetni postupak. Presuda Trgovačkog suda
u Rijeci posl. br. P-474/2014 postala je pravomoćna 27. prosinca 2017., a ovršna 19.
veljače 2018. i njome je naloženo tužitelju platiti tuženiku iznos od 125.877,31 kunu
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2013.
do isplate, te troškove postupka u iznosu od 7.965,97 kuna. Budući da tužitelj u
paricijskom roku nije ispunio naloženo, tuženik je 21. listopada 2019. dostavio
Financijskoj agenciji predmetnu presudu na izvršenje, ukupno blokirajući račune
tužitelja za iznos od 238.828,25 kuna. Nakon blokade računa tužitelja, zakonski
zastupnici stranaka su izvansudskim putem postigli sporazum u vezi namirenja
predmetnog duga prema kojem se tužitelj obvezao tuženiku podmiriti iznos glavnice,
troškova parničnog i ovršnog postupka, a tuženik je odustao od daljnjem potraživanja
s osnove zakonskih zateznih kamata, slijedom čega je tuženik, nakon što je tužitelj
podmirio dogovoreno, 9. prosinca 2019. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za
opozivom zahtjeva za izravnu naplatu. Suprotno sporazumu, tuženik je 16. kolovoza

2021. Financijskoj agenciji dostavio zahtjev za izravnu naplatu zakonskih zateznih
kamata, ponovno blokirajući račune tužitelja i to sada za iznos od 100.942,06 kuna,
bez da je dostavio osnovu za plaćanje. Isto tako je presuda Trgovačkog suda u Rijeci
posl. br. P-587/2015 postala pravomoćna 11. lipnja 2019., a ovršna 16. rujna 2019. i
njome je naloženo tužitelju platiti tuženiku iznos od 54.369,90 kunu zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2013. do
isplate, te troškove postupka u iznosu od 9.644,00 kuna. Budući da tužitelj u
paricijskom roku nije ispunio naloženo, tuženik je 30. rujna 2019. dostavio
Financijskoj agenciji predmetnu presudu na izvršenje, ukupno blokirajući račune
tužitelja za iznos od 104.029,98 kuna. Nakon blokade računa tužitelja, zakonski
zastupnici stranaka su izvansudskim putem postigli sporazum u vezi namirenja
predmetnog duga prema kojem se tužitelj obvezao tuženiku podmiriti iznos glavnice,
troškova parničnog i ovršnog postupka, a tuženik je odustao od daljnjem potraživanja
s osnove zakonskih zateznih kamata, slijedom čega je tuženik, nakon što je tužitelj
podmirio dogovoreno, 25. studenoga 2019. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za
opozivom zahtjeva za izravnu naplatu. Suprotno sporazumu, tuženik je 24. veljače

2022. Financijskoj agenciji dostavio zahtjev za izravnu naplatu zakonskih zateznih
kamata, ponovno blokirajući račune tužitelja i to sada za iznos od 37.846,41 kuna,

3 Poslovni broj: 11 P-24/2023-22

bez da je dostavio osnovu za plaćanje. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. u vezi sa čl.

50. i 53. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; u
daljnjem tekstu: OZ) tužitelj smatra kako je sporazumom između stranaka tražbina
tuženika prema tužitelju prestala pa je tako i sama ovrha koja se temelji na
zahtjevima podnesenim Financijskoj agenciji 16. kolovoza 2021. odnosno 24. veljače

2022. nedopuštena. Tužitelj u tužbi dalje razlaže kako je iz Zahtjeva za izravnu
naplatu razvidno da je tuženik tužitelju predmetne zatezne kamate fakturirao sa tri
osnove – zakonske zatezne kamate na glavnicu, parnični troškovi i troškovi ovrhe –
sve putem tri računa koja tužitelj nikada nije niti primio. Osporava da bi na tim
računima mogla biti utemeljena ovrha. Zaključno ističe da zahtjevi za izravnu naplatu
tuženika nisu ni mogli biti zavedeni u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje
budući da presuda i rješenje koji bi bili ovršna isprava nisu dostavljeni uz sam zahtjev
za izravnu naplatu, što je protivno Pravilniku o načinu i provedbi ovrhe na novčanim
sredstvima.

2. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 20. ožujka

2023., usprotivio svim navodima tužitelja osim onih koji bi se izrijekom priznali ili
učinili nespornim. Ističe kako tužitelj uz tužbu nije dostavio Sporazum na koji se
poziva, a temeljem kojeg su prestala potraživanja tuženika odnosno iz kojeg bi
proizlazilo da je tuženik odustao od izravne naplate zakonskih zateznih kamata.
Ističe kako tuženik nije podnio zahtjeve za izravnu naplatu temeljem računa, već
temeljem pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Rijeci. Ističe da su i navodi
tužitelja o tome da nije dostavio osnove za plaćanje uz zahtjev za izravnu naplatu
neosnovani. Naime, tuženik je Financijskoj agenciji dostavio Zahtjev za izravnu
naplatu novčane tražbine uz presude sa klauzulama pravomoćnosti i ovršnosti te uz
specifikaciju zateznih kamata.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu
dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao svjedoke Antu Dabu i Mirjanu Palčić
kao i zastupnike po zakonu stranaka.

4. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka Inoslava Korinčića,
predloženog po tužitelju, budući da nije jasno na koje bi okolnosti isti svjedok bio
saslušan kraj činjenice da su zastupnici po zakonu stranaka naveli kako isti nije
zastupao ni jednu od stranaka prilikom pregovora, a odgađanje ročišta na kojem se
bez opravdanja taj svjedok nije pojavio samo s ciljem da iskazuje o nečemu o čemu
ima posredna saznanja, po stavu ovoga suda, nikako nije u skladu s načelom
ekonomičnosti. Isto tako, sud nije provodio ni dokaz pribavom od Porezne uprave
podataka o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za spomenute
račune, budući da je u postupku nesporno utvrđeno da ti računi ni nisu bili osnova za
predmetnu osporavanu ovrhu.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u
daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima
temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti
sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju
te činjenice.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi
nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi temeljem prijedloga tuženika a po
osnovi pravomoćnih i ovršnih presuda Trgovačkog suda u Rijeci.

4 Poslovni broj: 11 P-24/2023-22

9. Uvidom u dopis Financijske agencije od 25. rujna 2023. utvrđeno je
kako je osnova za plaćanje P-474/14 od 24. srpnja 2015. zaprimljena u Financijsku
agenciju dana 21. listopada 2019. i evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za
plaćanje. Temeljem te osnove nije bilo naplata. 19. prosinca 2019. Financijska
agencija je zaprimila Zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu s kojim je tražen
opoziv u cijelosti bez vraćanja osnove po čemu je i postupljeno. 16. kolovoza 2021.
zaprimljen je Zahtjev za izravnu naplatu osnove za plaćanje P-474/14 od 24. srpnja
2015. temeljem kojeg je izvršena naplata u cijelosti. Također, osnova za plaćanje P-
587/15 od 11. prosinca 2017. je zaprimljena u Financijsku agenciju dana 30. rujna

2019. i evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Temeljem te osnove
nije bilo naplata. 29. studenoga 2019. Financijska agencija je zaprimila Zahtjev za
opoziv zahtjeva za izravnu naplatu s kojim je tražen opoziv u cijelosti bez vraćanja
osnove po čemu je i postupljeno. 24. veljače 2022. zaprimljen je Zahtjev za izravnu
naplatu osnove za plaćanje P-474/14 od 24. srpnja 2015. temeljem kojeg je izvršena
naplata u cijelosti.

10. Iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 16. kolovoza 2021. odnosno 24.
veljače 2022. je razvidno kako su osnova istih naprijed navedene pravomoćne i
ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci, a da se na temeljem priloženih isprava
zahtijeva naplata zateznih kamata prema specifikaciji u privitku zahtijeva. Međutim, ni
među strankama nije sporno da je po osporavanim zahtjevima za izravnu naplatu
vršena naplata zakonskih zateznih kamata.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka Ante Dabe proizlazi kako je on bio
gradonačelnik u vrijeme pravomoćnosti predmetnih presuda i inače, kako je u to
vrijeme bilo moguće, je bio i skupština društva Komunalije. Inače su, kao grad, imali
praksu svim dužnicima koji plate glavnicu, a radi se o većim dugovanjima, oprostiti
kamate pa je u skladu s tim nakon što je tužitelj podmirio glavnicu i troškove povučen
zahtjev za izravnom naplatom. O navedenome nema pisanoga traga, to je bio
usmeni dogovor. Naknadno mu je poznato da je tuženik ponovno podnio zahtjev za
izravnu naplatu, ali tada on više nije bio gradonačelnik. Bilo je jako puno subjekata
kojima je na naprijed opisani način otpisana kamata. Svjedok navodi da misli kako je
čak postojala neka odluka predstavničkog tijela u vidu zaključka o hodogramu
postupanja upravo za slučaj dugovanja pa podmirivanja glavnice. Usmeni dogovor s
tužiteljem je bio negdje 2019. U pregovorima oko dugovanja je na strani tužitelja
sudjelovao odvjetnik Tomljenović, a na strani tuženika Župić i svjedok. Svjedok je
naveo kako ne zna tko je povukao zahtjeve za izravnu naplatu sa Financijske
agencije. Dodao je i da su postojali određeni problemi po pitanju naplate odnosno
postojanja dugovanja tužitelja, pozadina toga leži i u načinu obračuna komunalnih
troškova, naročito izvan sezone.

12. Procjeni iskaza ovoga svjedoka, koji se, u biti, jedini bitno razlikuje od
ostalih dokaza provedenih u ovom postupku, sud je pristupio nakon svih ostalih
provedenih dokaza i istoga prihvatio kao očito pristranoga samom tužitelju, a iz
vremena kada je obnašao dužnost gradonačelnika i kada je svoje djelovanje i gradio
na način da surađuje sa građanima, naročito sa velikim poduzetnicima, kakav je
tužitelj. Međutim, sam ovaj navod svjedoka o postojanju dogovora koji malo jest a
malo nije bio donesen i na predstavničkom tijelu u vidu odluke, ovaj sud ipak tumači
kao pojedinačni izdvojeni slučaj eventualnog pokušaja dogovora, ali dogovor, po
stavu ovoga suda nije na koncu i postignut. U odnosu na navode o postojanju prakse
opraštanja zateznih kamata dužnicima koji podmire glavnicu, ovaj sud se priklanja
navodu zastupnika po zakonu tuženika koji navodi da se to, po njemu, odnosilo na
one dužnike koji ispune svoje dugovanje dobrovoljno, prije ovršnoga postupka.

5 Poslovni broj: 11 P-24/2023-22

13. Iz iskaza svjedokinje Mirjane Palčić proizlazi kako je ona bila šef pravne
službe kod tuženika u periodu podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu predmetnih
dugovanja. Poznato joj je da je tužitelj zamolio da se privremeno povuče zahtjev za
izravnu naplatu s obzirom da je to bio predio godine kad su njemu dolazile na naplatu
odnosno dospijevale obveze i tada je taj zahtjev povučen po nalogu direktora, a uvjet
je bio da tužitelj podmiri glavnicu i troškove. Nije joj poznato da je bilo kakvih
pregovora o tome da bi se otpisao dio duga tužitelja koji se odnosi na kamate. Na
zahtjev odvjetnika Tomljenovića je direktor tuženika naložio pravnoj službi
privremeno povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu. Ne sjeća se koji je odvjetnik
sudjelovao u pregovorima na strani tuženika. Poznato joj je da je odvjetnik Korinčić
surađivao s tuženikom, ali ne i u pogledu predmetnih dugovanja. Svjedokinja osobno
nije prisustvovala sastanku na kojem su predstavnici tužitelja i tuženika dogovarali
povlačenje odnosno privremeno povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu. Nije joj
poznato da je ikad ijednom subjektu oprošten dio dugovanja koji se odnosi na
kamate a nakon podmirenja glavnice.

14. Iskazu svjedokinje prigovorio je tužitelj ističući kako nije životno ni
logično da je ovoj svjedokinji kao zaposlenoj pravnici kod tuženika moglo ostati
nepoznato da grad Novalja oprašta zakonske kamate lokalnim gospodarstvenicima u
slučaju dragovoljnog plaćanja glavnice i troškova postupka. Ovom sudu navedeno
također nije životno ni logično te iz toga razloga i smatra da takvih opraštanja kamata
nije ni bilo. Tužitelj prigovara i u dijelu u kojem svjedokinja navodi da je povlačenje
zahtjeva za izravnu naplatu bilo samo privremeno kad i sama navodi da nije bila
prisutna pregovorima. Sud ni ovaj prigovor ne smatra osnovanim, jer je sama
svjedokinja navela, a to nije osporeno, da je pravnoj službi dan nalog za privremenim
povlačenjem zahtjeva za izravnu naplatu pa ona nije morala biti prisutna pregovorima
između stranaka, već ista samo svjedoči o nalogu koji je dobila, a koji je bio rezultat
tih pregovora odnosno dogovora.

15. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja Šime Škunce proizlazi kako je
nakon pravomoćnih presuda sa gradonačelnikom, koji je u to vrijeme bio šef tuženika
dogovorio da mu se oproste kamate ako plati cijeli dug. Tako je i bilo, povučena je
zahtjev sa FINE nakon što je platio glavnicu, ali su poslije ponovno podnijeli zahtjev
za naplatom i kamata kada više nije bio gradonačelnik Ante Dabo. Dogovori o otpisu
kamata odvijali su se kroz studeni 2019. i gosp. Korda je također bio prisutan iako
mu nije on rekao da mu oprašta kamate. Gradonačelnik je bio taj koji je inzistirao na
tome da se povuče zahtjev sa FINE.

16. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika Nevena Korde proizlazi kako
je on direktor tuženika od 1. siječnja 2018. U odnosu na predmetno dugovanje je
naveo kako je nakon što tužitelj nije podmirio dug iz pravomoćne presude podnesen
zahtjev FINI za naplatu. Na pozi zastupnika po zakonu tužitelja i gradonačelnika
Dabe, a nakon podmirivanja glavnice i troškova, privremeno je povučen zahtjev sa
FINE, ali on navodi kako nikada nikome nije rekao da će oprostiti kamate. Otkada je
on direktor nije mu poznato da su ikada ikome oproštene kamate. Nije mu poznato
da je postojala takva praksa niti da postoji kakva odluka vijeća o tome. U odnosu na
navedeno od strane svjedoka Dabe ističe da se to vjerojatno odnosilo na slučaj
dobrovoljnog plaćanja glavnice i troškova ali prije pokretanja ovršnoga postupka. Na
pitanje je li dužan postupiti po nalogu skupštine, koju je u sporno vrijeme činio Dabo,
svjedok je naveo da on nikada neće postupiti po nečijem nalogu ukoliko on nije u
skladu sa zakonom i ukoliko se radi o nečemu za što bi on mogao naknadno
odgovarati. Dabo je tražio od njega povlačenje zahtjeva sa FINE, trajno, ali on mu je
rekao da to povlačenje može biti samo privremeno i tako je i bilo. Sjeća se da je

6 Poslovni broj: 11 P-24/2023-22

zahtjev povučen 2019. a da je ponovno podnesen 2021. i toliko dugo su čekali jer je
tužitelj trebao uplatiti a nije. U odnosu na pitanje je li odvjetnik Korinčić sudjelovao u
pregovorima, rekao je kako je on njega samo pitao o toj situaciji na što mu je
odvjetnik rekao da skupština nema ovlasti oprostiti kamate i da on za to može
odgovarati.

17. Iskaze zastupnika po zakonu stranaka ovaj sud cijeni kao pristrane, što
je i logično, jer su oba zainteresirana za uspjeh u sporu, međutim, sud je uvažio
navode zastupnika po zakonu tuženika u cijelosti, budući da su ti navodi, po stavu
ovoga suda potkrijepljeni ostalim dokazima u postupku, odnosno, navodi zastupnika
po zakonu tužitelja (i tužitelja općenito) nisu potkrijepljeni ostalim izvedenim
dokazima.

18. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. i OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik
može izjaviti žalbu ako je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je
nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg
potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili
sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

19. Naprijed citirana je osnova kojom tužitelj pobija predmetno ovrhe
odnosno temeljem koje tužitelj traži da sud ovrhe proglasi nedopuštenima.
20. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te
rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni
zahtjev tužitelja neosnovan.

21. Naime, sud u ovom postupku uopće nije ulazio u razloge koje je tužitelj
isticao, a koji su vezani za način obračuna tuženika, neopravdana potraživanja i
slično. Ti navodi su i temelj podneska kojeg zastupnik po zakonu tužitelja dostavlja
sudu putem e-maila, nakon zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari pa isti
ionako ne bi bio uzet u obzir. U te razloge sud nije ulazio zato što postoje
pravomoćne i ovršne odluke koje govore o tome i koje su temelj osporavanih ovrha.
22. Sud je samo ulazio u činjenicu je li ili nije tražbina tuženika prema
tužitelju prestala pa da bi iz toga razloga ovrha temeljem naprijed citiranih
pravomoćnih presuda bila proglašena nedopuštenom odnosno da bi sredstva koja su
naplaćena od tužitelja bila njemu i vraćena.

23. Tužitelj je svoje navode o prestanku potraživanja temeljio na postojanju
Sporazuma sa tužiteljem, međutim, ovaj sud smatra kako tužitelj nije uspio u ovom
postupku dokazati postojanje toga sporazuma pa čak i da zanemarimo činjenicu da
se ovdje ne radi o zanemarivom iznosu pa da bi ipak trebalo ovakve sporazume i
pisano ugovoriti. Jedini dokaz u prilogu navoda tužitelja je iskaz svjedoka Dabe, a o
razlozima zbog kojih taj dokaz nije uzet kao apsolutan dokaz koji potvrđuje navode
tužiteljne strane je bilo riječi nešto ranije, pod točkom 12. obrazloženja. Sve ostalo,
čak i povlačenje pa naknadno ponovno podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu u
potpunosti odgovara navodima tužene strane o tome da je bilo riječ o sporazumnom
povlačenju na zamolbu tužitelja, nakon podmirivanja glavnice i troškova, sve kako bi
mu račun bio odblokiran te naknadnom podnošenju zahtjeva za izravnu naplatu
zateznih kamata i to nakon oko dvije godine kada je bilo razvidno da tužitelj taj dio
duga neće namiriti.

24. Dakle, sud smatra kako tužitelj nije dokazao da je ispunjena bilo koja od
navedenih zakonskih pretpostavki odnosno bilo koji od zakonskih preduvjeta da bi
osporavana ovrha bila proglašena nedopuštenom.

25. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164.
ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“,

7 Poslovni broj: 11 P-24/2023-22

broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava
odgovora na tužbu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak sastava podneska 18.
listopada 2023. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.) i trošak zastupanja na ročištima
održanim 19. rujna 2023. i 6. studenoga 2023. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), a
prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura/15,07
kuna, te uz pripadajući PDV ukupno iznosi 1.937,50 eura/ 14.598,09 kuna.
27. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 28. studenoga 2023.

Sutkinja Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana
uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu
Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok
za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za
objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 230,66 eura/1.737,91 kuna

- Tuženiku po pun.

Broj zapisa: 9-30860-4c1da

Kontrolni broj: 0f81d-18dc9-e93b0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.