Poslovni broj: Us II-93/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, OIB: 60383416394, radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, KLASA: P-486/23, URBROJ: 711-02-02/07-2025-6 od 20. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom odlukom tuženika utvrđuje se da je obveznik ZI, direktor trgovačkog društva RADIO KRIŽEVCI d.o.o. za radijsku i televizijsku djelatnost, nepodnošenjem imovinske kartice za 2022. godinu u zakonskom roku do 31. siječnja 2023. godine, povrijedio odredbu članka 10. stavka 4. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj: 143/21. i 36/24. – dalje u tekstu: ZSSI), za koju povredu mu se izriče novčana sankcija u iznosu od 531,00 € (točke I. i II. izreke), te mu se nalaže uplatiti izrečenu novčanu sankciju na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske, uz upozorenje na izvršenje ako propusti postupiti po naloženoj obvezi (točke III., IV. i V. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporene odluke podnio tužbu, smatrajući istu nezakonitom zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbenim razlozima, ističe da je dana 3. listopada 2022. stupio na volonterski rad na dužnost direktora RADIO KRIŽEVCI d.o.o., nakon čega se dana 25. listopada 2022., dakle prije proteka roka za obvezu podnošenja imovinske kartice, obratio tuženiku upitom treba li podnositi imovinsku karticu. Iako je tuženik predmetni upit zaprimio istog dana, odgovorio je dopisom tek dana 22. ožujka 2023., dakle 5 mjeseci od zaprimanja upita, odnosno nakon proteka roka određenog člankom 10. stavkom 4. ZSSI-a, obavještavajući tužitelja da je obveznik podnošenja imovinske kartice i dostavljajući mu dokumentaciju za prijavu. Tužitelj u kratkom roku po primitku predmetnog odgovora dostavlja tuženiku imovinsku karticu sukladno svojoj zakonskoj obvezi, i to dana 3. travnja 2023. S tim u vezi, upire na članak 8. stavak 3. ZSSI-a, prema kojem su u slučaju dvojbe predstavlja li neko ponašanje povredu odredaba tog Zakona, obveznici dužni zatražiti mišljenje Povjerenstva, ovdje tuženika, a što je nedvojbeno i nesporno tužitelj učinio svojim upitom od 25. listopada 2022. Nadalje, prema članku 8. stavku 4. ZSSI-a, tuženik će najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva obveznika dati obrazloženo mišljenje iz stavka 3. ZSSI-a, što tuženik nesporno nije učinio. Stoga, ostaje apsolutno nejasno temeljem koje osnove tuženik penalizira tužitelja, kada je tužitelj samoinicijativno pokazao spremnost na poštivanje odredaba ZSSI-a te je odmah po primitku mišljenja tuženika dostavio imovinske kartice. Smatra da se tuženik u pobijanoj odluci nije niti očitovao na njegove navode niti ih je uzeo u obzir prilikom odlučivanja jer je u obrazloženju pobijane odluke paušalno naveo da je nesporno utvrđeno da tužitelj nije u zakonskom roku do 31. siječnja 2023. podnio imovinsku karticu povodom godišnje obveze podnošenja za 2022. godinu, čime je povrijedio odredbu članka 10. stavka 4. ZSSI-a. Pritom tuženik nije obrazložio zašto nije cijenio navode tužitelja, osobito imajući u vidu da je predmetni rok iz članka 10. stavka 4. ZSSI-a propušten od strane tužitelja kao posljedica propuštanja roka iz članka 8. stavka 4. ZSSI-a od strane tuženika, a što po mišljenju tužitelja predstavlja bitnu činjenicu za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Tijelo koje vodi postupak svakako je dužno uzeti u obzir sve dokaze i obrazložiti ih, pogotovo ako se radi o činjenicama koje idu u korist stranke o čijim se pravima odlučuje, odnosno koju se u konkretnom slučaju sankcionira. Tužitelj upire i na članak 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), kojim je regulirano načelo pomoći stranci od strane ovlaštene osobe tijekom upravnog postupka te, zbog svega navedenog, drži pobijanu odluku nezakonitom, ponavljajući da je predaja imovinske kartice nakon proteka roka isključiva posljedica nezakonitog postupanja tuženika. Predlaže ovom Sudu poništiti osporenu odluku i naložiti tuženiku da mu nadoknadi trošak postupka u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u cijelosti osporava osnovanost tužbenih navoda i postavljenog tužbenog zahtjeva te ostaje kod svih utvrđenja i pravnih tumačenja iznesenih u obrazloženju pobijane odluke. Dodatno, a u odnosu na navode tužbe, tuženik iznosi kronologiju predmetnog postupka te zaključuje kako je iz prepiske između tužitelja i tuženika jasno vidljivo da se tužitelj obratio tuženiku s upitom mora li podnositi imovinsku karticu, a ne koje je sve imovinske kartice dužan podnositi. S obzirom da tužitelj u tom trenutku nije podnio niti jednu imovinsku karticu, pa tako niti imovinsku karticu povodom stupanja na dužnost, to je tuženik naveo da je tužitelj u obvezi podnošenja imovinske kartice uz upute za otvaranje korisničkog računa i podnošenja prve imovinske kartice povodom stupanja na dužnost direktora društva RADIO KRIŽEVCI d.o.o. Budući je tužitelj od tuženika dobio informaciju da je obveznik podnošenja imovinskih kartica, to je tužitelj znao odnosno morao znati koje sve obveze za njega proizlaze iz ZSSI-a, pa tako i obveza podnošenja imovinske kartice iz članka 10. stavka 4. ZSSI-a, povodom godišnje obveze podnošenja do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu, a sa stanjem na zadnji dan prethodne godine. Unatoč tome, tužitelj je podnio samo imovinsku karticu povodom stupanja na dužnost, a nije podnio imovinsku karticu povodom godišnje obveze podnošenja za 2022. godinu, slijedom čega je tuženik, dana 6. prosinca 2023., otvorio predmet protiv tužitelja u vezi navedene okolnosti, o čemu je tužitelju 21. prosinca 2023. uputio informativnu obavijest. Iako je tužitelj saznao da je obveznik podnošenja imovinske kartice, pa tako i one povodom godišnje obveze podnošenja, najkasnije 22. ožujka 2023. kada je tuženik odgovorio tužitelju da je isti obveznik podnošenja imovinskih kartica, tužitelj niti do primitka navedene informativne obavijesti, a niti naknadno, nije podnio predmetnu imovinsku karticu za 2022. godinu, već je to učinio tek 14. travnja 2025. (nakon donošenja osporene odluke). S tim u vezi, imajući u vidu tužbene navode, tuženik naglašava da predmet osporene odluke nije podnošenje imovinske kartice dana 3. travnja 2023. (zakašnjelo podnošenje imovinske kartice povodom stupanja na dužnost), već nepodnošenje imovinske kartice povodom godišnje obveze podnošenja za 2022. godinu (koju je tužitelj podnio tek 14. travnja 2025.). Nastavno se tuženik detaljno očituje u odnosu na tužbene navode kojima tužitelj upire na članak 8. stavak 3. i stavak 4. ZSSI-a te članak 7. ZUP-a, zaključujući kako su u cijelosti neutemeljeni tužbeni navodi da bi tuženik grubo kršio odredbe ZSSI-a te da nije poštivao načelo pomoći stranci propisano ZUP-om. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju, koji se na isti nije posebno očitovao.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporene odluke u granicama tužbenog zahtjeva, sukladno članku 47. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da tuženik pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
7. Naime, razmatrajući sadržaj tužiteljeve tužbe i tužbenog zahtjeva, te odgovor na tužbu tuženika, kao i dokaze priložene svezu spisa, ovaj Sud nalazi da se osporena odluka ne može ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZSSI-a na koje se izrijekom pozvao, osnovano zaključio da tužitelj, kao direktor društva RADIO KRIŽEVCI d.o.o., u zakonom propisanom roku do 31. siječnja 2023. (a niti do donošenja osporene odluke) nije podnio imovinsku karticu povodom godišnje obveze podnošenja za 2022. godinu, čime je počinio povredu odredbe članka 10. stavka 4. ZSSI-a, prema kojoj su obveznici dužni jednom godišnje podnositi imovinske kartice Povjerenstvu do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu.
8. Za svoju odluku tuženik je dao jasne i dostatne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući da je u konkretnom slučaju tužitelj, kao obveznik, opisanim ponašanjem povrijedio odredbu članka 10. stavka 4. ZSSI-a, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.
9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni tužbeni navodi, kojima tužitelj niti ne osporava navedenu pravno odlučnu činjenicu, već iznosi prigovore vezane uz primjenu članka 10. stavka 2. ZSSI-a (obveza podnošenja imovinske kartice povodom stupanja na dužnost), a o čemu se ovdje ne radi. Okolnost, naime, da je tužitelj propustio u zakonom propisanom roku podnijeti imovinsku karticu povodom stupanja na dužnost direktora (3. listopada 2022.) zbog toga jer je tuženik na njegov upit odgovorio tek u ožujku 2023., nije relevantna za predmetni postupak, koji se odnosi isključivo na podnošenje imovinske kartice povodom godišnje obveze podnošenja za 2022. godinu, koju tužitelj nije podnio niti nakon primitka informativne obavijesti tuženika od 21. prosinca 2023., a niti do donošenja osporene odluke, slijedom čega mu je, upravo radi tog propusta, osnovano izrečena novčana sankcija sukladno članku 48. stavku 1. ZSI- a.
10. Uvažavajući izloženo, proizlazi da je osporena odluka donesena u granicama zakonom propisanog ovlaštenja tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a, radi čega ovaj Sud nije našao osnove istu ocijeniti nezakonitom. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost tuženikove odluke niti ne pobija iz razloga na kojima je ta odluka utemeljena, već iznosi prigovore po sasvim drugoj pravnoj osnovi, a što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
11. Na kraju, ovaj Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio s tužbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
