REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10224/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Alfa Koić j.d.o.o., Starigrad, kao pravne osobe i II. okrivljenika HĐ, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 161. toč. 13. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine broj: 82/13., 148/13., 115/18., 52/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: Pp-3354/2022, od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 161. toč. 13. Zakona o veterinarstvu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, po propisu više nije prekršaj jer je odredba članka 161. Zakona o veterinarstvu, kojom je takvo ponašanje bilo sankcionirano, prestala važiti dana 1. siječnja 2023. godine.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. U bitnom, ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je u međuvremenu došlo do promjene pravne oznake djela, odnosno da ponašanje okrivljenika, na način opisan u činjeničnom opisu radnje prekršaja, ima pravni kontinuitet te je sada propisano u čl. 60. st. 1., a kažnjivo po čl. 103. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o zdravlju životinja, odnosno u članku 112. toč. d) Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. Slijedom navedenog predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici proglase krivima za predmetno prekršajno djelo.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju postoji osnov za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju čl. 161. st. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, na način kako je opisano u činjeničnom opisu radnje prekršaja, po propisu nije prekršaj, ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, već iz sljedećih razloga.

7. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, kako im je optužnim prijedlogom bilo stavljeno na teret, da kao posjednici goveda (IKG: 60250969) koja drže na gospodarstvu JBG HR 60160566, na lokaciji tj, u, djt, nisu prijavili promjenu podataka uginuća, klanja i premještanja životinja na gospodarstvu na propisani način, budući da je inspekcijskim nadzorom od 19. svibnja 2022. godine utvrđeno da na gospodarstvu JBG HR 60160566 nedostaje 64 goveda, pa da bi time počinili prekršaj opisan u čl. 40. st. 6. Zakona o veterinarstvu, kažnjiv po čl. 161. st. 13. istog Zakona (Narodne novine broj: 82/13., 148/13., 115/18., 52/21.).

8. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u pravu je žalitelj kada tvrdi da predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u Zakonu o zaštiti životinja, ispravno kvalificirano kao prekršaj iz čl. 107. st. 1. t. 10. i st. 2. (Narodne novine, broj: 152/22., 154/22.).

9. Odredbom čl. 161. t. 13. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine, broj: 82/13., 148/13., 115/18., 52/21.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe, odgovorne osobe u pravnoj osobi i fizičke osobe ako: „ne vodi propisane evidencije i registre odnosno ne prijavljuje rođenja, uginuća, klanja i premještanja životinja na propisani način u skladu s odredbom čl. 40. st. 6. ovoga Zakona,“ sukladno kojoj: „Posjednik životinja mora voditi propisane evidencije i registre te prijavljivati rođenja, uginuća, klanja i premještanja životinja na propisani način, dok odredba čl. 40. st. 9. istog Zakona propisuje da: „oblik i sadržaj obvezne oznake za označavanje životinja, način i postupak označavanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca te način postupanja s markicama i putnim listovima uginulih, usmrćenih ili zaklanih životinja pravilnikom propisuje ministar, u skladu s pravno obvezujućim aktima Europske unije koji reguliraju područje identifikacije i registracije životinja“. Nadalje, odredba čl. 15. st. 1. i st. 2. Pravilnika o provođenju obaveznog označavanja i registracije goveda (Narodne novine, broj 108/13.), koji je donesen na temelju čl. 40. st. 9. Zakona o veterinarstvu propisuje da je: „rok za dostavu i upis podataka u JRG sedam dana od dana nastale promjene, odnosno da je: „ posjednik dužan u roku od četiri dana od dana nastale promjene podatke dostaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji, a ovlaštena veterinarska organizacija je dužna podatke upisati u JRG najkasnije u roku od sljedeća tri dana“.

10. Slijedom naprijed iznesenog, činjenični opis djela kako je naveden u optužnom prijedlogu, nije potpun te djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj, ali ne iz razloga koje je dao prvostupanjski sud, već zbog toga što iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti vrijeme nastale promjene tj. uginuća, klanja, premještanja životinja, kao i rok u kojem se ista promjena mora prijaviti, što predstavlja vrijeme počinjenja prekršaja, a što je u konkretnom slučaju izostalo, odnosno nije jasno do kada je posjednik bio dužan prijaviti nastale promjene, iako je vrijeme počinjenja prekršaja bitno obilježje predmetnog prekršaja.

11. Naime, kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj. Slijedom iznesenog, a budući da prema činjeničnom opisu djela prekršaja nije jasno kada su nastale promjene koje su okrivljenici bili dužni prijaviti, niti su navedeni rokovi u kojima su iste promjene trebale biti prijavljene, takav činjenični opis nije potpun i djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj.

12. Nadalje, budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe, jer djelo za koje se optužuju, a kako je opisano, po propisu nije prekršaj, iz razloga koje je dao ovaj sud.

13. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. srpnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.