Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7174/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe RAMUS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆ, koje brani Krešimir Majnarić, odvjetnik iz Vinkovaca, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22, i 152/24.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe RAMUS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/2129, URBROJ: 513-02-7002/20-25-30 od 27. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe RAMUS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆ,, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u točki II izreke te se određuje da se okrivljenoj pravnoj osobi RAMUS d.o.o. ima vratiti iznos imovinske koristi oduzet Potvrdom o privremenom oduzimanju sredstava plaćanja, KLASA: 471-01/21-20/1719, URBROJ: 513-02-1984/10-21-3 od 7. kolovoza 2021. Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ – Službe za mobilne jedinice Vukovar.

II U ostalom dijelu djelu odbija se žalba okrivljene pravne osobe RAMUS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆ kao neosnovana, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22,), okrivljenici pravna osoba RAMUS d.o.o. i odgovorna osoba GĆ dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, te je na temelju istog propisa, a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi RAMUS d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 1.530,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi MĆ novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.

2. Na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakon, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona pravnoj osobi RAMUS d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 2,92 eura.

3. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnim sankcijama i odluke o oduzimanju imovinske koristi.

5. U žalbi žalitelji u bitnome navode da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer je izreka rješenja prekršaja nerazumljiva i proturječna sama sebe, a u rješenju o prekršaju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjsko prekršajno tijelo u izreci pobijanog rješenja o prekršaju navodi da 1. okrivljena i 2. okrivljenik dana 7.8.2021. godine u poslovnom prostoru caffe bar Mate, na adresi [adresa], nisu iskazali sve isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način u iznosu od 22,00 kn, da bi u nastavku iz izreke navelo da ovlaštenom carinskom službeniku dana 7.8.2021. godine u 15,15 sati za kupovinu tri kave sa mlijekom plaćene gotovinom u iznosu od 24,00 kn, nije izdao račun odnosno isporuku dobara i usluga nije iskazao preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način. Postavlja se pitanje koji iznos 1. okrivljenik i 2. okrivljenik nisu iskazali preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, da li iznos od 22,00 kn ili iznos od 24,00 kn. Ovo je potpuno nejasno. Nadalje, žalitelji ističu da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije kao dokaz uopće uzelo u obzir zaključak blagajne od 7.8.2021, koji zaključak su okrivljenici predali u spis uz obrazloženje da se blagajna zaključuje nakon završetka radnog vremena ugostiteljskog objekta, u konkretnom slučaju nakon 22,00 sata, a brojanje novca u blagajni je izvršeno dana 7.8.2021. u 15,25 sati, uopće ne uzimajući u obzir obranu direktora GĆ, koji je u obrani jasno naveo da je brojanje novca obavio odmah po odlasku ovlaštenih carinskih službenika te da je tom prilikom utvrdio da se pri prethodnom brojanju gotovog novca, koje brojanje je obavila djelatnica ČĆ dogodila greška, te da ne postoji višak gotovine u blagajni. Također, da bi u prekršajnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja činjenično stanje bilo u potpunosti utvrđeno bilo je potrebno saslušati u svojstvu svjedoka tadašnju djelatnicu I. okrivljenika ČĆ, koja je gore navedenog dana uslužila kavom ovlaštene carinske službenike i u njihovoj prisutnosti izvršila brojanje novca u blagajni, što je prvostupanjskom prekršajnom tijelu bilo i naloženo rješenjem Visokog prekršajnog suda RH. Međutim, prvostupanjsko prekršajno tijelo iz samo njemu razumljivih razloga odlučio je da nema potrebe provoditi dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ČĆ, što je imalo za posljedicu da činjenično stanje u prekršajnom postupku nije pravilno i u potpunosti utvrđeno. Nadalje, žalitelji ističu i da su novčane kazne izrečene u previsokom iznosu, te da nije bilo osnove niti za donošenje odluke o oduzimanju imovinske koristi.

6. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: ovaj Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Izreka pobijanog rješenja u cjelini je razumljiva i nije proturječna sama sebi. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je utvrdilo kako okrivljenici nisu iskazali preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način isporuku dobara - tri kave s mlijekom plaćenih gotovinom u iznosu od 24,00 kn, 7. kolovoza 2021. u 15,15 sati. Činjenica što se u uvodnom dijelu izreke spominje i iznos od 22,00 kn ne dovodi u sumnju jasnoću i razumljivost odluke, budući da je nesporno i precizno utvrđeno koja isporuka dobara nije iskazana putem naplatnog uređaja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

10. Razmatrajući žalbene navode, ovaj Sud ocjenjuje da isti nisu osnovani. Valja istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, tijekom provedenog postupka ispitalo okrivljenu odgovornu osobu GĆ, ujedno ovlaštenog predstavnika okrivljene pravne osobe, kao i svjedoke RĆ i LĆ, te izvršilo uvid u materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, pravilno je i u cijelosti utvrđeno činjenično stanje, a prekršaj stavljen na teret okrivljenicima pravilno je pravno kvalificiran. Nesporno proizlazi da su okrivljenicima, urednim pozivanjem na raspravu, bila osigurana procesna prava zajamčena člankom 165. stavkom 9. Prekršajnog zakona, uključujući pravo praćenja tijeka postupka, izjašnjavanja o odlučnim činjenicama te predlaganja dokaza. Na raspravi održanoj dana 24. lipnja 2025. bio je nazočan predstavnik okrivljene pravne osobe, koji je ujedno odgovorna osoba u pravnoj osobi te njihov branitelj, pa je dokazni postupak, po ocjeni ovoga Suda, proveden na zakonit i pravilan način.

11. Nadalje, žalbeni navod da prvostupanjsko tijelo nije u obzir uzelo zaključak blagajne koji su priložili u spis te obranu direktora također je neosnovan. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno ocijenilo da navedeni dokazi nisu od odlučnog značaja, jer činjenicu neiskazivanje isporuke dobara preko naplatnog uređaja neposredno potvrđuju službene osobe Carinske uprave koje su obavile nadzor, kao i Zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije, KLASA: 471-01/21-20/1719, URBROJ: 513-02-1984/10-21-2 od 9. kolovoza 2021. – dalje u tekstu: zapisnik o nadzoru. Navedeni zapisnik o nadzoru predstavlja zakonit i vjerodostojan dokaz jer bilježi zapažanja ovlaštenih službenika uočena tijekom nadzoru u poslovnom prostoru Caffe bara „MATE“ u trenutku nadzora. Suprotno tomu, zaključak blagajne, sastavljen tek po završetku radnog vremena, ne može dovesti u pitanje neposredna opažanja i materijalnu dokumentaciju sačinjenu od strane ovlaštenih službenika. Iz sadržaja navedenog zapisnika jasno proizlazi da su okrivljenici počinili prekršaj za koji su proglašeni krivima, pa stoga nije bilo pravne osnove za osporavanje njegove vjerodostojnosti.

12. Neosnovan je i žalbeni navod da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije ispitalo djelatnicu ČĆ. Činjenice bitne za donošenje zakonite odluke već su bile utvrđene na temelju drugih pouzdanih dokaza (zapisnika o nadzoru, iskaza ovlaštenih carinskih službenika i materijalne dokumentacije), pa prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije bilo dužno izvoditi dokaz koji nije bio nužan za pravilno razjašnjenje stvari. Samim time nije povrijeđen ni nalog višeg suda jer je odluka obrazložena razlozima zbog kojih se navedeni dokaz nije izveo.

13. Ovaj Sud napominje da niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku, te je u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona dalo valjane razloge zašto nije prihvatilo dokazne prijedloge okrivljenika. Predloženi dokazi nisu od odlučujuće važnosti za utvrđenje prekršaja jer postoje već dovoljni i zakoniti dokazi koji potvrđuju odlučne činjenice.

14. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi. Ti su razlozi jasni, razumni i logični. Navodi žalitelja ne predstavljaju nove činjenice u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti na uvjerljiv i argumentiran način dovode u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak. Stoga se izvođenje daljnjih dokaza ocjenjuje nepotrebnim i pravno neosnovanim.

15. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (za počinitelja pravnu osobu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, a za počinitelja odgovornu osobu u iznosu od 660,00 do 5.300,00 eura), a što prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450 iznosi 19.966,43 kuna do 499.989,42 kuna za pravnu osobu, te 4.972,77 kuna do 39.932,85 kuna za odgovornu osobu, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku. Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao je za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu ( u rasponu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu te od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, za odgovornu osobu,).

16. Sukladno odredbama članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

17. Prema tome, budući da je Zakonom o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), propisan blaži minimum i maksimum novčanih kazni to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno prema okrivljenicima primijenilo novi Zakon jer je blaži za počinitelje.

18. Ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da su okrivljenicima novčane kazne primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, odmjerena ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa te nisu prestrogo odmjerene. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge, a sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika pa izrečene novčane kazne, po mišljenju ovog Suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istima postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije, dok uvjeta za daljnje ublažavanje novčanih kazni nije našao.

19. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje, plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenim.

20. U odnosu na odluku o oduzimanju imovinske korist, ističe se kako ista nije pravilna i zakonita. Naime, pobijanim rješenjem o prekršaju u prvom dijelu činjeničnog opisa prekršaja uz koji se veže odluka o oduzimanju imovinske koristi, navodi se u bitnom: „što nisu…iskazali sve isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način u iznosu od 22,00 kn, a iste su naplatili gotovinom. Poreznim nadzorom od strane ovlaštenih carinskih službenika PU-Službe za mobilne jedinice Vukovar dana 07.08.2021. u 15:25 sati utvrđen je navedeni višak gotovine u blagajni koji nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, pa je time ostvarena protupravna imovinska korist u iznosu od 22,00 kn.“, Međutim, iz izreke nije vidljivo kako je utvrđen navedeni višak gotovine u blagajni, u iznosu od 22,00 kn, budući nisu navedeni iznosi gotovine zatečene u blagajni, polog u blagajni i stanja evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja, te posljedično tome, neevidentiran iznos novca koji predstavlja višak.

21. Člankom 192. stavkom 1. točkom 2. i stavkom 4. Općeg poreznog zakona, propisana je novčana kazna za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje ili ne iskazuje potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno (članak 62. stavak 4.). Kako imovinska korist predstavlja jednu od mogućih posljedica počinjenja inkriminiranog prekršaja, no ista u smislu odredbe članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona ne predstavlja konstitutivno obilježje tog prekršaja i u činjeničnom opisu prekršaja nije bila dovoljno obrazložena, to nisu bili ispunjeni uvjeti za oduzimanje imovinske koristi okrivljenoj pravnoj osobi, zbog čega je trebalo donijeti odluku da se vrati iznos koji joj je oduzet Potvrdom o privremenom oduzimanju sredstava plaćanja KLASA: 471-01/21-20/1719, URBROJ: 513-02-1984/10-21-3 od 7. kolovoza 2021. Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ – Službe za mobilne jedinice Vukovar.

22. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.