Poslovni broj: Usž-3011/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika: Hrvatski sabor, g. TK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2689/2024-2 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2689/2024-2 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba koju je tužitelj podnio zato što tuženik nije u zakonom propisanom roku odgovorio na njegov prigovor izjavljen pozivom na odredbu članka 155. stavka 4. u vezi s člankom 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21 dalje: ZUP), a radi propuštanja da, u propisanom roku, odgovori na zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
2. U tužbi, koja je odbačena prvostupanjskim sudskim rješenjem, dodatno, traži da sud utvrdi pretpostavke za dokazivanje da je tužitelj žrtva zločinačkog udruženja, traži utvrđivanje prethodnog pitanja, prekidanje spora i zahtjeva da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da pravne odgovore koji su traženi. Ujedno tužbom traži od Upravnog suda u Splitu dostavljanje dokaza da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII. (Službeni list Europske unije L 300/89 od 09/11/2013).
3. U žalbi protiv sudskog rješenja o odbačaju tužbe tužitelj poimence navodi suce koji su rješavali u predmetima tužitelja, smatra da su se trebali izuzeti od rješavanja njegovih predmeta, ali ne iznosi razloge za takvo mišljenje te iznosi niz zahtjeva o kojima se ne odlučuje u žalbenom postupku, a spadaju u okvir kaznenog, a ne upravnog zakonodavstva.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja odbačena je pozivom na odredbu članak 46. stavak 1. točku 7. u vezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio prigovor zbog toga što mu zastupnik Hrvatskog Sabora g. TK nije u roku od 60 dana odgovorio na zahtjev za davanje pravnog mišljenja, odnosno tumačenja primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u vezi s glasovanjem za Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, prvo čitanje, P.Z. br. 49. O prigovoru Hrvatski Sabor nije odlučio, zbog čega je tužitelj podnio tužbu sudu radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu stranke (šutnja uprave).
7. Ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se, u konkretnom predmetu, ne radi se o upravnoj stvari iz članka 2. ZUP-a niti se traženim pravnim mišljenjem odlučuje o kakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbe članka 3. ZUS-a pa se time ne može raditi niti o šutnji uprave, slijedom čega je tužba pravilno odbačena pozivom na članak 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a.
8. Prema ocjeni ovog Suda, zahtjev tužitelja za davanje pravnog mišljenja koji je uputio zastupniku u Hrvatskom Saboru ne predstavlja zahtjev u smislu odredbe članka 155. ZUP-a, na koju odredbu se tužitelj u tužbi poziva. Naime, navedenom zakonskom odredbom propisana je obveza javnopravnog tijela da obavijesti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari.
Navedena zakonska odredba izričito propisuje da se takav zahtjev odnosi na upravnu stvar, a upravna stvar definirana je odredbom članka 2. ZUP-a na način da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo, u upravnom postupku, rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise ili opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, kao i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
9. Davanje pravnog mišljenja ne predstavlja upravnu stvar u smislu navedene zakonske odredbe pa s tim u vezi ne postoji ni obveza rješavanja upravne stvari u roku iz članka 101. ZUP-a, a time nema ni šutnje uprave (nerješavanje zahtjeva u tom toku).
10. Iz tog razloga ne postupanje po prigovoru koji je tužitelj uputio Hrvatskom saboru ne predstavlja šutnju drugostupanjskog javnopravnog tijela, niti je Hrvatski Sabor javnopravno tijelo u smislu članka 2. stavka 2. ZUS-a, već je Hrvatski sabor zakonodavno tijelo iz članka 71. Ustava Republike Hrvatske to jest predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
11. Ostali zahtjevi tužbe tužitelja koji se odnose na dokazivanje ispunjenja međunarodnih ugovora i postupanje u sporu također nisu predmet o kojem se upravni spor uopće može voditi, kako je to citiranjem odgovarajućih odredbi ZUS-a, prvostupanjski sud valjano obrazložio u svojem rješenju.
12. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 3. ZUS-a, koja definira što može biti predmet upravnog spora, kao i odredbu članka 38. stavak 2. ZUS-a, koja izrijekom propisuje što se tužbom može zahtijevati, prigovor tužitelja tuženiku nije prigovor iz članka 122. ZUP-a, već eventualno predstavka u smislu članka 44. stavka 8. Poslovnika Hrvatskoga sabora ("Narodne novine" br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20., 123/20. i 86/23.).
13. Slijedom izloženog, žalbeni navodi tužitelja ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ovog predmeta, zbog čega je, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
