REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TF i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. , 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 16. ožujka 2025., broj: Pp- 330/2025-10, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na okr. NF na način da se okr. NF (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi:

počinila psihičko nasilje u obitelji prema 1. okrivljenom bratu TF, na način da je ocu ŠF rekla pred bratom TF: "daj mi nešto da ga ubodem", a što TF ne smatra izrečenu prijetnju ozbiljno,

dakle, da bi počinila nasilje u obitelji prema bratu,

- pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo je bespredmetna u odnosu na okr. NF.

III. Na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka u odnosu na okr. NF padaju na teret proračunskih sredstava suda.

r i j e š i o  j e

U preostalom dijelu, u odnosu na okr. TF i okr. ŠF, u povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe tužitelja, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet, u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 16. ožujka 2025., broj: Pp- 330/2025-10, proglašeni su krivima okr. TF, okr. ŠF i okr. NF zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, za koji prekršaj je, ublažavanjem novčanih kazni, okr. TF izrečena novčana kazna 250,00 eura, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode (dva dana) kao 79,36 eura, pa je okr. TF preostalo za platiti 170,37 eura, okr. ŠF novčana kazna 200,00 eura, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode (dva dana) kao 79,36 eura, pa je okr. ŠF preostalo za platiti 120,37 eura, a okr. NF novčana kazna 150,00 eura, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode (dva dana) kao 79,36 eura, pa je okr. NF preostalo za platiti 70,37 eura. Obvezni su i naknaditi troškove prekršajnog postupka, 26,54 eura svaki okrivljenik.

1.1. Istom presudom, okr. TF, okr. ŠF i okr. NF je, na temelju čl. 130. st. 1. i st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, određena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze žrtvi nasilja u obitelji međusobno, svima ponaosob na udaljenost manju od 10 metara u trajanju od tri mjeseca, po pravomoćnosti.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom osnovana.

U odnosu na presudu.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se protiv okr. NF optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

4.1. Naime, okr. NF je proglašena krivom da je počinila nasilje u obitelji prema 1. okrivljenom bratu TF, na način da je ocu ŠF rekla pred bratom TF: "daj mi nešto da ga ubodem", a što TF ne smatra izrečenu prijetnju ozbiljno. Prema činjeničnom opisu radnji, a tako je navedeno i u pravnoj kvalifikaciji prekršaja, očigledno joj se stavlja na teret da bi počinila psihičko nasilje.

4.2. Međutim, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji, pa je tako u toč. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

4.3. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nedvojbeno proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

4.4. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a tako je i u optužbi), u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi navedene riječi okr. NF prouzročilo kod žrtve bilo koju zakonom propisanu posljedicu (povredu dostojanstva ili uznemirenost), slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se toj okrivljenici stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

4.5. Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. NF optužuje i za koje se protiv nje vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. NF za predmetno djelo prekršaja oslobođena od optužbe, kako je to i navedeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

4.6. Uslijed ove odluke, žalba tužitelja je postala bespredmetna u odnosu na okr. NF.

5. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U odnosu na rješenje.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, jer se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.

6.1. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o postojanju krivnje okr. TF i okr. ŠF temeljio, između ostalog, i na njihovim obranama te obrani okr. NF, koji su dani pred prvostupanjskim sudom 16. ožujka 2025. Međutim, navedeni dokazi su nezakoniti u smislu čl. 90. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona.

6.2. Odredbom čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu st. 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Sukladno čl. 171. st. 2. Prekršajnog zakona, kad se prvi put ispituje, okrivljenik će se upozoriti da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja, što će se unijeti u zapisnik. Stavkom 8. istog članka propisano je da se, ako je postupljeno protivno st. 2. tog članka, iskaz okrivljenika ne može se upotrijebiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

6.3. Iz navedenog zapisnika razvidno je da prilikom prvog ispitivanja okr. TF, okr. ŠF i okr. NF nisu upozoreni da nisu dužni iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Ovdje treba reći da je prvostupanjski sud upozorio okrivljenike navodeći tek numeričku oznaku pripadajućeg članka (čl. 171. st. 2 Prekršajnog zakona). Međutim, budući da okrivljenici nisu tekstualno upozoreni, takvo upozorenje se ne može smatrati dostatnim i zakonitim, jer je postupljeno protivno čl. 171. st. 2. Prekršajnog zakona.

6.4. Budući da prvostupanjski sud odluku o postojanju krivnje okr. TF i okr. ŠF temelji, između ostalog, i na njihovim obranama, kao i obrani okr. NF, koje su obrane, slijedom gore navedenih razloga, nezakoniti dokazi, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toć. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.5. Slijedom navedenog, pobijanu presudu, u odnosu na okr. UF i okr. ŠF, je trebalo ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U pravu je tužitelj da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi i obrazloženju presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona. Naime, u izreci presude, kao i u obrazloženju, navodi se da se određuje zaštitna mjera, a zapravo je, na temelju čl. 130. st. 1. i st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona određena mjera opreza (zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze), a ne zaštitna mjera.

7.1. Slijedom navedenog, pobijanu presudu, u odnosu na okr. UF i okr. ŠF, je trebalo ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Ukazuje se prvostupanjskom sudu da je u pravu tužitelj da nema potrebe izreći zaštitnu mjeru pojedinom okrivljeniku u odnosu na osobe prema kojima taj određeni okrivljenik nije počinio nasilje u obitelji, a kako je to napravljeno u pobijanoj presudi, kao i da, sukladno čl. 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji ne može biti manja od 100 metara. Nadalje se ukazuje da je u pobijanoj presudi izostavljeno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, kako i da se okr. TF i okr. ŠF činjeničnim opisom optužbe na teret stavlja samo počinjenje fizičkog nasilja u obitelji, a ne psihičkog (nedostaje posljedica u vidu povrede dostojanstva odnosno uznemirenost).

9. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će na odgovarajući način ispraviti počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te će, uvažavajući primjedbe iznesene u ovom rješenju, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.

10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Đakovu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.