Poslovni broj: Usž-3008/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 963/2025-2 od 5. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-963/2025-2 od 5. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena, jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njegovom zahtjevu za tumačenje primjene članka 2. stavka 2. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, a niti naknadno o prigovoru zbog neizdavanja tražene obavijesti, utemeljenom na članku 155. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje ZUP).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbi iznosi da je osporeno rješenje doneseno počinjenjem kaznenog djela opisanog u članku 279. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 – 36/24.) na način da je unesen neistinit podatak da kod pravnog postupka pokrenutog na temelju članka 155. ZUP-a nije riječ o upravnoj stvari. Dokaz da je riječ o upravnoj stvari proizlazi iz pravnog akta tuženika KLASA: 371-01/25-02/2 URBROJ: 531-04-1-1-254 od 14. travnja 2025. o autentičnom tumačenju članka 2. stavka 2. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada („Narodne novine“, broj: 152/24.). Predlaže da ovaj Sud poništi rješenje tuženika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.
5. Iz podataka sveza spisa, kao i sadržaja tužbe, proizlazi da je tužitelj od tuženika zatražio tumačenje članka 2. stavka 1. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, te je, zbog nepostupanja tuženika po tom zahtjevu, podnio prigovor temeljem članka 155. stavka 4. ZUP-a, prema kojoj odredbi zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest.
6. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora zbog neizdavanja obavijesti u propisanom roku, jer je predmet zahtjeva davanje pravnog tumačenja konkretne zakonske odredbe, o čemu se ne može odlučivati u upravnom postupku, niti se o tome donosi upravni akt (rješenje), a što posljedično znači da u ovakvoj pravnoj situaciji nema ni šutnje uprave zbog nepostupanja tuženika u smislu članka 122. stavka 3. ZUP-a.
7. Naime, prigovor tužitelja o neodlučivanju po njegovom zahtjevu za davanje pravnog tumačenja, ne predstavlja prigovor kakav ima u vidu odredba članka 155. ZUP-a, kojom je regulirana zaštita od postupanja javnopravnih tijela samo u određenoj upravnoj stvari, a u kojem slučaju je tek javnopravno tijelo dužno izdati obavijest u pisanom obliku, s tim da u suprotnom, ako ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
8. Kako se ovdje ne radi o stvari iz područja upravnog prava, odnosno o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP-a, a niti se po zahtjevu za davanje obavijesti o tijeku postupka pred drugim javnopravnim tijelom uopće odlučuje upravnim aktom (rješenjem), to nedonošenje tuženikove odluke po tužiteljevom prigovoru ne može biti ni predmet upravnog spora, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.
9. Kako, dakle, tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senke Orlić-Zaninović
