Poslovni broj: Usž-2173/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VESNA NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, kojeg zastupa opunomoćenica Maria Mandić, odvjetnica iz Zaprešića, Ulica hrvatske mladeži 6, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1517/2022-8 od 26. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1517/2022-8 od 26. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Osporenom presudom poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363- 03/21-03/145, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-3 od 21. ožujka 2022. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/19-004/23, URBROJ: 251-13-31-1/007- 21-9 od 24. svibnja 2021. Također se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju na ime troškova upravnog spora iznos od 1.000,00 € u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim se povodom žalbe tužitelja, zamjenjuje rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2019-04/0023, URBROJ: 251-13-01/1-2019-1 od 10. prosinca 2019. te se tužitelju utvrđuje komunalna naknada za poslovni prostor i građevinsko zemljište u [adresa], u ukupnom iznosu od 41.983,73 kn mjesečno, odnosno 503.804,76 kn godišnje za razdoblje od 8. ožujka 2019. nadalje, pod uvjetima i na način određen tim rješenjem.
3. Tuženik je protiv navedene presude prvostupanjskog suda izjavio žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ne osporava da se rješenja upravnih tijela ne mogu u predmetnom slučaju temeljiti na odredbi članka 10. stavka 3. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 04/19. i 11/20. dalje Odluka) koja je ukinuta presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-85/21-13 od 26. rujna 2022. Međutim, ukazuje da su točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude poništena rješenja upravnih tijela, ali predmet nije vraćen na ponovni postupak radi u svrhu pravilnog utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa tužitelju. Ukazuje da je prema izreci prvostupanjske presude ova upravna stvar meritorno riješena poništavanjem upravnih rješenja bez mogućnosti donošenja novog rješenja o komunalnoj naknadi u ponovnom postupku, što smatra neispravnim obzirom da se tužitelju obveza komunalne naknade mora utvrditi, samo ne primjenom ukinutih odredbi Odluke. Tim više što je novije prvostupanjsko rješenje na temelju žalbe tužitelja zamijenjeno prvostupanjskim rješenje koje je predmet ovog upravnog spora radi čega je ovakvom odlukom prvostupanjskog suda ostavljeno na snazi to ranije rješenje prvostupanjskog tijela. Osporava i utvrđeni trošak upravnog spora koji je utvrđen primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 128/23, dalje Tarifa/23), iako je u obrazloženju presude navedena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. Tarifa/12). Pozivajući se na shvaćanje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj; Pž-2450/23 od 30. kolovoza 2023. iznosi da Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije zakon i ne može imati povratno djelovanje. Stoga zaključuje da je u konkretnom slučaju trošak trebao biti obračunat primjenom Tarife/12. Predlaže poništenje prvostupanjske presude i rješavanje stvari u skladu s iznesenim shvaćanjima.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu iznosi da je u konkretnom slučaju nesporno da se pobijana rješenja upravnih tijela temelje na ukinutim odredbama podzakonskog propisa radi čega je prvostupanjski sud takva rješenja morao poništiti kao nezakonita. Stoga smatra nejasnim što tuženik žalbom osporava obzirom da ne spori izneseno stajalište. U odnosu na utvrđeni trošak iznosi da je obveza nastala u 2024. godini kada je tuženiku naloženo naknaditi troškove spora radi čega je ispravno primjenom Tarife/23 određena visina troška. Smatra da sudska praksa na koju se poziva tuženik nije primjenjiva u predmetnom slučaju, jer se odnosi na drugu vrstu postupka. Predlaže da se tužba odbije i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.256,64 €.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje-ZUS ), ovaj Sud nalazi da se navedena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi na koju upire tuženik.
7. Naime, iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju članka 100. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18. i 110/18. – dalje: ZKG), prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, KLASA: UP/I-363- 03/2019-04/0023, URBROJ: 251-13-01/01-2019-01 od 10. prosinca 2019., kojim je tužitelju utvrđena obveza komunalne naknade za poslovni prostor i građevinsko zemljište na adresi [adresa] u [adresa], a koje je povodom žalbe tužitelja od 27. veljače 2020. zamijenjeno uvodno navedenim prvostupanjskim rješenjem.
8. Budući da je uvodno navedeno prvostupanjsko rješenje, koje je ocijenjeno zakonitim rješenjem tuženika, doneseno na temelju odredbe članka 10. stavka 3. Odluke, ukinute presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-85/21-13 od 26. rujna 2022., prvostupanjskom presudom poništena su rješenja prvostupanjskog tijela i tuženika.
9. Tuženik žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već smatra da je prvostupanjski sud propustio u cijelosti riješiti ovu upravnu stvar obzirom da je u izreci presude propustio predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu kako bi se tužitelju utvrdila obveza komunalne naknade za predmetni poslovni prostor i građevinsko zemljište.
10. Međutim, izrekom prvostupanjske presude poništeno je prvostupanjsko rješenje kojim je povodom žalbe tužitelja od 27. veljače 2020. zamijenjeno rješenje prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2019. bez da je donesena odluka o osnovanosti te izjavljene žalbe. Stoga je u predmetnom slučaju u ponovnom postupku tuženik dužan u skladu s člankom 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21. dalje ZUP) odlučiti o osnovanosti navedene žalbe tužitelja, kojom odlukom ima mogućnost riješiti upravnu stvar. Iz navedenih razloga, posljedično, proizlazi neosnovanost žalbenih navoda.
11. Ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor tuženika koji se odnosi na visinu utvrđenih troškova upravnog spora primjenom Tarife/23. Naime, presudom ovog suda poslovni broj Usos-55/2024 od 18. srpnja 2025., ocijenjena je zakonitim odredba članka 52. stavka 3. Tarife/23 kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bila na snazi Tarifa/23, pravilno je utvrđena visina troška upravnog spora tužitelju prvostupanjskom presudom.
12. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tuženik u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe.
13. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije opravdan trošak, jer nije bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku pa je o njemu na temelju članka 79. stavka 1. u vezi s člankom 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić Zaninović
