Poslovni broj: Usž-2624/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Verient d.o.o., sa sjedištem u Vodnjanu, Betiga 500, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., sa sjedištem u Zagrebu, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2470/2023-7 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: Us I-2470/2023-7 od 6. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/451, URBROJ: 443-02-04-17-23-18 od 4. studenog 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 4. studenog 2023. izmijenjeno je ranije rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/451, URBROJ: 443-02-04-17-23-12 od 26. srpnja 2023., te se utvrđuje da tužitelj nije postupio po inspekcijskom rješenju o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/451, URBROJ: 443-02-04-17-23-6 od 29. svibnja 2023. odnosno nije u ostavljenom roku uklonio opisane građevine izvedene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi čega se pristupa prisilnom izvršenju tog rješenja izricanjem prve novčane kazne odgovornoj osobi tužitelja u iznosu od 13.272,28 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

3. Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi iznosi da izreka prvostupanjske presude proturječi razlozima iznesenim u njezinom obrazloženju, koji ne opravdavaju zakonitost izmjene prethodno donesenog rješenja tuženika u skladu s odredbom članka 106. stavka 6. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23. - dalje ZDI). Upućuje da je rješenjem tuženika izmijenjeno ranije rješenje prije pokretanja upravnog spora što je protivno navedenoj odredbi ZDI-a. Također tuženik nije izmijenjenim rješenjem o prvoj izrečenoj novčanoj kazni uklonio nezakonitost ranijeg rješenja obzirom da se novčana kazna ponovno izriče tužitelju kao pravnoj osobi koja se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju što je protivno članku 14.b) Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 80/20. dalje Naputak). Smatra odlučnim kome se sankcija izriče, a ne tko ju je dužan platiti. Osporava da se u konkretnom slučaju radi o građevini iz 2b skupine prema odredbi članka 4. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. dalje ZG). Iznosi da je u skladu s člankom 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), podnio zahtjev za prekidom postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka donošenja rješenja o izvedenom stanju što nije uzeto u obzir prilikom donošenja odluke. Budući da je vlasnik susjednih nekretnina koje zajedno čine jednu uporabnu cjelinu, podnio je zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju, odnosno zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i legalizirao sve izgrađene objekte, dok za preostale građevine građevinska dozvola nije potrebna. Nejasno mu je koji status ima predmetno zemljište obzirom da je u rješenju tuženika navedeno da se predmetno zemljište nalazi izvan građevinskog područja naselja u zoni označenoj kao Š2 – zaštitna šuma, dok je u zemljišnoj knjizi upisan pašnjak, dakle poljoprivredno zemljište. Ako se radi o šumskom zemljištu, smatra da je u tom slučaju nadležna šumska inspekcija. Napominje da su predmetni objekti postavljeni za vrijeme važenja Odluke o agrotehničkim mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta te uređivanju i održavanju poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjana – Dignano od 6. kolovoza 2009., koja ne zabranjuje postavljanje mobilnih konstrukcija. Smatra da je prvostupanjska presuda arbitrarna, da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i načelo jednakosti oružja obzirom da prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge za saslušanjem, očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem. Smatra da je ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju prethodno pitanje za rješavanje ove upravne stvari. Osporava i odluku o troškovima. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troška upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijsko rješenje od 29. svibnja 2023., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje opisanih građevina, postalo izvršno, i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze, a koji rok počinje teći dostavom rješenja o uklanjanju tužitelju, jer žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, sve sukladno odredbi članka 133. stavka 1., 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. - dalje ZUP).

8. Tužitelj žalbom ne osporava činjenicu da nije uklonio prijeporne građevine, niti uopće iznosi prigovore koji se odnose na izvršenje (članak 139. stavak 4. ZUP-a), već zakonitost predmetnog rješenja o izvršenju osporava prvenstveno iz procesnih razloga, smatrajući da ono nije doneseno u skladu s člankom 106. stavkom 6. ZDI-a jer je ranije rješenje tuženika od 26. srpnja 2023. izmijenjeno prije pokretanja upravnog spora.

8.1. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da je tužitelj 25. rujna 2023., pokrenuo upravni spor radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika od 26. srpnja 2023., koji se vodio pod poslovnim brojem Us I-1836/2023 i tijekom kojeg je tuženik to rješenje izmijenio ovdje osporenim rješenjem. Slijedom navedenog tuženik je postupio u skladu s člankom 106. stavkom 6. ZDI-a prema kojem građevinski inspektor može do okončanja upravnog spora svoje rješenje koje predmet upravnog spora, poništiti ili izmijeniti zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

9. Razlog izmjene ranijeg rješenja tuženika ovdje osporenim rješenjem je prisiljavanje na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne tužitelju kao pravnoj osobi umjesto odgovornoj osobi tužitelja u skladu s člankom 14b Naputka kojom je propisano da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe. Budući da je točkom 3. izreke rješenja tuženika, koje je predmet ovog upravnog spora, prva novčana kazna izrečena LK, direktoru tužitelja, neosnovano tužitelj prigovara da je u konkretnom slučaju nepravilno primijenjena odredba članka 14b Naputka.

10. Suprotno prigovorima tužitelja u konkretnom slučaju nije bilo mjesta prekidu upravnog spora do pravomoćnog okončanja spora vezanog za zakonitost rješenja o uklanjanju, a koje je, po mišljenju tužitelja, prethodno pitanje u ovoj stvari.

10.1. Naime, ocjena zakonitosti izvršnog rješenja o uklanjanju nije prethodno pitanje u postupku izvršenja tog rješenja pa se, posljedično, ovdje niti ne radi o prethodnom pitanju kakvo ima u vidu članak 44. ZUS-a. Ovo tim više što je, u međuvremenu, rješenje o uklanjanju postalo i pravomoćno, jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-4377/2024 od 19. svibnja 2025., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: UsI-1377/2023 od 19. rujna 2024., a kojom je potvrđena zakonitost rješenja o uklanjanju (ovdje izvršnog naslova).

11. Osim toga, u ovom upravnom sporu, dakle, u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju, ne mogu s uspjehom isticati prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršuje. Takve prigovore koji se odnose na zakonitost i pravilnost rješenja o uklanjanju, tužitelj je mogao jedino iznositi u tom postupku, a ne tijekom postupka koji se odnosi na njegovo izvršenje.

12. Neodlučan je za rješavanje ove upravne stvari i prigovor tužitelja da nisu jasni razlozi zbog kojih su predmetne građevine razvrstane u 2b skupinu iz članka 4. ZDI- a. Ovo iz razloga koje navodi tuženik tijekom upravnog spora i obrazloženju osporenog rješenja, odnosno da su predmetne građevine razvrstane u 2b skupinu uzimajući u obzir zahtjevnost postupka predmetne gradnje za koju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu u kojem postupku se utvrđuju posebni uvjeti, ali se ne provodi postupak donošenja rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš i slično.

13. Na zakonitost rješenja tuženika ne utječe ni prigovor tužitelja da je u tijeku postupak izdavanja građevinske dozvole za predmetne građevine uzimajući u obzir da tužitelj ničim nije dokazao da je unutar roka za izvršenje rješenja o uklanjanju podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za gradnju za građevine na predmetnoj nekretnini što je prema članku 14g Naputka iznimka od prisiljavanja izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju donošenjem rješenja o novčanoj kazni.

14. U odnosu na prigovor tužitelja da osporena presuda nije dostatno obrazložena, ovaj Sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o njezinoj prirodi te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni dostatno argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno odlučne činjenice kojima se rukovodio zaključujući da su za izricanje prve novčane kazne ispunjeni svi propisani uvjeti, a iz kojih razloga, posljedično, proizlazi neosnovanost tužbenih navoda.

15. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to su osnovano tužitelji odbijeni i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelji nisu uspjeli u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović