Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-136/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, 10000 Zagreb, Vatroslava Jagića 33 kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, OIB:42524586447, protiv tuženika OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-30/2023-36 od 13. prosinca 2024., 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom djelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-30/2023-36 od 13. prosinca 2024.:

a) preinačuje u dijelovima točaka I i II izreke u odnosu na određene zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja tako da se za to razdoblje nalaže tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

b) potvrđuje u preostalom dijelovima točaka I i II izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 605,15 EUR zajedno s zateznim kamatama koje teku: na iznos od 472,43 EUR od dana 13.11.2021. do isplate te na iznos od 132,72 EUR od dana 09.11.2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 731,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

2. Pravodobnu žalbu protiv prvostupanjske presude izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalbe nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

6. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za naknadu troškova što ih je tužitelj isplatio vlasniku oštećenog vozila radi naknade štete nastale na vozilu u prometnoj nesreći koju je uzrokovao tuženik. Među strankama je sporna visina štete te postojanje doprinosa vozača oštećenog vozila nastanku štete.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da se 8. rujna 2021. dogodila prometna nesreća u [adresa], u kojoj je sudjelovao tuženik kao vozač osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka] te vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], vlasništvo DM

- da je protiv tuženika PP Donja Stubica dan 28. 09. 2021. izdala Obvezni prekršajni nalog kojim je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim što je prouzrokovao predmetnu prometnu nesreću

- da je tuženik prometnu nesreću izazvao upravljajući vozilom dok je u krvi imao alkohola od 0,68 g/kg

- da je tuženikovo vozilo u trenutku tog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 01624474609 od 6. travnja 2021.

- da je tužitelj isplatio na ime naknade materijalne štete na tom vozilu dana 8. studenog 2021. iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 HRK, te dana 12. studenog 2021. iznosu od 472,43 EUR / 3.559, 53 HRK

- da se sudarna brzina osobnog vozila tuženika prema izgledu nađenih oštećenja kretala u području oko 12 km/h, da je oštećenje prednjeg desnog fara na vozilu tužiteljevog osiguranika moglo nastati indirektnim prenašanjem udarne sile preko obloge branika na far, jer su opisani dijelovi međusobno vrlo usko priljubljeni, a nosač fara je izuzetno neotporan na udarce, da uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za OPEL vozila i ugovorne cijene radnog sata na tuzemnom tržištu od 14,60 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 1.226,95 EUR-a, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 1.533,69 EUR-a te da ako se zamjena prednjeg desnog fara izuzme iz opsega štete, tada bi trošak popravka vozila iznosio 179,29 EUR / 1.350,87 HRK (nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igora Jakopolića, dipl.ing., stranica spisa 138 – 147)

8. Imajući u vidu članak 24. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014) kao i članak 7. stavak 1. točka 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti 1884. Croatia osiguranje, koji se primjenjuju prema Polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. br. 01624474609 od 6. travnja 2021. potpisanoj od strane tuženika kao ugovaratelja i osiguranika po istoj, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak.

9. Tuženik smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to prilikom određivanja visine naknade štete i troškova parničnog postupka te da mu je povrijeđeno pravo na pravni lijek.

10. Pravilno žalitelj ukazuje da je u presudi dana pogrešna uputa o pravnom lijeku budući prema članku 348. stavku 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dostave prijepisa presude ako zakonom nije određen drugi rok, a da je u prvostupanjskoj presudi navedeno kako taj rok iznosi 15 dana od dana objave presude. Time, međutim, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 348. stavkom 1. ZPP-a, s obzirom da je tuženik žalbu izjavio u zakonom propisanom roku, pa zbog pogrešne upute o pravnom lijeku za njega nije nastupila nikakva štetna posljedica.

11. U odnosu na tuženikove žalbene navode o pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (da prilikom štetnog događaja nije moglo doći do oštećenja desnog fara na oštećenikovom vozilu, da je to isto vozilo nakon spornog događaja prošlo još jednu prometnu nesreću te u međuvremenu prešlo još dodatnih 314 kilometara, kao i to da utvrđena koncentracija alkohola u krvi tuženika nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem) za istaknuti je kako se prema članku 467. stavcima 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, tužiteljevi žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravno su neodlučni kod odlučivanja o osnovanosti podnesene žalbe.

13. Neovisno o takvom procesnom ograničenju, valja kazati kako je prvostupanjski sud u svrhu pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, proveo i odredio vještačenje kao dio dokaznog postupka, a koje sud određuje u smislu članka 250. ZPP-a kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje s kojim sud ne raspolaže (u ovom slučaju utvrđivanje opsega štete na vozilu). Nalazi i mišljenja vještaka su, dakle, dokazno sredstvo kojima se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka, a koje se može osporavati u skladu s odredbama koje se odnose na postupak vještačenja (članak 261. ZPP-a). S obzirom da tuženik nije doveo u osnovanu sumnju ispravnost nalaza i mišljenja vještaka niti je predlagao provođenje drugog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu dosuđene naknade štete prema vještakovu nalazu i mišljenju.

14. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno tuženikovim žalbenim navodima, dosudio zatezne kamate na iznos od 472,43 EUR od 13. studenog 2021. do isplate te na iznos od 132,72 EUR od 9. studenog 2021. do isplate. Tuženik, naime, duguje tužitelju zatezne kamate koje teku od prvog sljedećeg dana nakon što je tužitelj izvršio plaćanje navedenog iznosa oštećeniku tj. od 9. odnosno 13. studenog 2021., pa do isplate.

15. Međutim, prvostupanjski je sud na dosuđene iznose u točkama I i II izreke pogrešno odredio visinu stope zateznih kamata od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja. Naime, 30. prosinca 2023. stupila je na snagu Uredba o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/23) kojom je u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) u članku 29. stavku 2. određeno da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, a u pod b) izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 30. srpnja 2025.

Sudac:

Srđan Kuzmanić