Broj: Ppž-7047/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Jasne Momirović, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IF, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: Pp-6830/2021 od 28. ožujka 2025. na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog IF i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni IF je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura), u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog izreci pobijane presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 14,00 eura, te je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od njega oduzet predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju PU zadarske broj 01373278.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati. Ističe u bitnom da je sud održao glavnu raspravu bez sudjelovanja okrivljenika i nije mu omogućio iznošenje obrane. Žalitelj ukazuje da mu je povrijeđeno fundamentalno pravo na kojem se bazira prekršajni postupak, da je čl. 85. prekršajnog zakona propisano da okrivljenik mora biti obaviješten o prekršaju i da mora primiti optužni prijedlog kao što mu se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima, što u ovom slučaju nije ispunjeno. Žalitelj detaljno analizira provedeni postupak ističući da je sud održao tri rasprave, a da u obrazloženju navodi da ga je više puta pozivao na glavnu raspravu. On je od 24. svibnja 2023. do 30. siječnja 2025. boravio u istražnom zatvoru što implicira da nije mogao zaprimiti pozive za raspravu za posljednja dva ročišta, a koji su mu dostavljani na adresu prebivališta a ne u zatvor. Sud je imao mogućnost provjeriti gdje se on nalazi, pa mu je takvim postupanjem onemogućen pristup sudu i povrijeđeno pravo obrane, što potvrđuje i odluka ESLJP-a I v. [adresa]: „Pravo na pristup sudu mora biti zajamčeno ne samo u formalnom smislu nego se u konkretnom slučaju mora osigurati i njegova realizacija.“ Ovakvim postupanjem je sud ušao u sferu arbitrarnog odlučivanja u korist tužitelja, grubo prekršivši njegova prava. Nadalje, navodi da je pogrešno utvrđeno da se predmetna kruta tvar odnosi na drogu hašiš, navedena materija nije bila droga, a on je osuđen na temelju pretpostavki, te je u tom dijelu odluka također nerazumljiva i ne može se ispitati. Ne može biti osuđen za prekršaj počinjen navodno time da je posjedovao tvar nalik na drogu, a sud je trebao provesti vještačenje radi nedvojbenog utvrđenja te činjenice, jer nigdje nije propisano da će se kazniti onaj tko posjeduje tvar koja podsjeća na drogu. Stoga je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava jer se činjenično stanje ne može podvesti pod zakonsko biće prekršaja za koji se tereti, zbog čega predlaže da ga se oslobodi optužbe, podredno pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Naime, iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s činjenicom da će protiv njega biti pokrenut postupak, s obzirom da mu je na dan počinjenja prekršaja (18. listopada 2021.) uručena obavijest da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog (str. 4. spisa), u sklopu obavijesti su mu upućena sva propisana upozorenja, te je isti osobno potpisao primitak predmetne obavijesti. Iz spisa također proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku uputio dva poziva za glavnu raspravu na adresu stanovanja, a koji su se vratili s naznakom dostavne službe „da nije podigao pismeno“. Stoga mu je poziv za sljedeće ročište dana 28. ožujka 2025. dostavljen putem e-oglasne ploče suda u smislu odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, čime se dostava smatra uredno izvršenom, te je glavna rasprava provedena u njegovoj odsutnosti s obzirom da se na poziv nije odazvao. Iz navedenog proizlazi da je okrivljenik upoznat s činjenicom da će protiv njega biti pokrenut prekršajni postupak, pri čemu se posebno naglašava da je u toč. 7. predmetne obavijesti izričito upozoren:

„…da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka“. Smisao predmetne obavijesti iz članka 109.a Prekršajnog zakona upravo jest da se osigura mogućnost dostavljanja putem oglasne ploče počinitelju koji ne preuzima pozive (što u ovom predmetu jest slučaj).

6.1. Dakle, okrivljenik je bio pravovremeno pisano upoznat s dužnošću obavještavanja o činjenici da se sasvim sigurno neće nalaziti na prijavljenoj adresi prebivališta, no isti ni na koji način nije obavijestio tijelo postupka o toj činjenici. Žalbeni navod da je sud mogao službenim putem provjeriti da se okrivljenik nalazi u zatvoru, ne može okrivljenika osloboditi obveze obavješćivanja tijela postupka o promjeni boravišta, niti zakon propisuje iznimke u tom smislu ako se osoba nalazi u pritvoru (zatvoru) da nije dužna obavještavati tijelo postupka. Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je izvršio pozivanje putem oglasne ploče i kada nije odgodio zakazanu glavnu raspravu, s obzirom da se rasprava može održati bez okrivljenika sukladno odredbi članka 167. stavak 3. i 4., u svezi sa člankom 108. stavak 2. Prekršajnog zakona.

6.2. Što se tiče žalbenih navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona, jer pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, temelji se na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

6.3. Promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, žalitelju je svakako pružena realna i razumna mogućnost obrane, jer je na sam dan prekršaja pismeno obaviješten o pokretanju postupka i o svim pravima i obvezama, a činjenica da on nije ispunio svoju obvezu obavješćivanja tijela postupka o adresi, dovela je do kasnijeg provođenja postupka bez njega, te ovaj sud, promatrajući postupak i u njegovoj ukupnosti ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Što se tiče utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju dokumentacije u spisu, prvenstveno zapisnika Policijske uprave zadarske o pretrazi vozila, te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zabilješke o preliminarnom ispitivanju oduzete materije. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja iza svojuu odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

7.1. Što se tiče žalbenih navoda da žalitelj ne može biti kažnjen za posjedovanje „tvari nalik na drogu“, ističe se da je tužitelj u činjeničnom opisu optužnog akta izričito naveo da je okrivljenik posjedovao vrećicu ispunjenu sa sadržajem droge „hašiš“ mase 13,9 grama, a prvostupanjski je sud koji je vezan takvim činjeničnim opisom istog oglasio krivim za posjedovanje droge „hašiš“, a ne za posjedovanje „tvari nalik na drogu…, koja svojim izgledom podsjeća na drogu…“ Točno je da u točki IV. Izreke presude sud prvog stupnja prepisujući podatke iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta navodi da oduzima grumen koji svojim karakteristikama ukazuje na drogu „hašiš“. Radi se o potvrdi PU zadarske izdanoj prilikom radnje pretrage, kada još nije bilo provedeno ispitivanje oduzete materije, a sud prepisuje tadašnje navode s te potvrde. No, u svakom slučaju, u činjeničnom opisu djela jasno je i precizno naveden konstitutivni element djela, dakle da se radi o drogi, što je dovoljno za ispunjenje bića prekršaja.

8. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku odmjerio odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu i to u minimalnom zakonom predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.

8.2. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja i vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, izrečena kazna nije previsoka, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

8.3. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci prvostupanjske presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.