Poslovni broj: Usž-2981/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5329/2023-8 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5329/2023-8 od 28. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/655, URBROJ: 251-02-01/001-23-10 od 4. listopada 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada
Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/655, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. (točka II. izreke), nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke), nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama (točka IV. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu (točka V. izreke).
2. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija točku V. izreke osporene prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njezin zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 11. prosinca 2023. po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u upravnom sporu. Navodi da se tim podneskom tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, dostavila u spis praksu relevantnu za predmetni upravni spor te specificirala tužbeni zahtjev. S tim u vezi, poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je sadržana u presudi poslovni broj.: Kzz 4/2021-3, a u kojoj je presuđeno da strankama pripada pravo na naknadu troška sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka, i to čak i nakon pravomoćnog okončanja postupka. Poziva se na pravno shvaćanje Ustavnog suda RH sadržano u odluci U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. godine. Nadalje, smatra da sud nije obratio dovoljnu pažnju na posebne okolnosti ovog upravnog spora i upravnog postupka koji je prethodio odnosno da se u predmetnom sporu radi o zaštiti vlasništva odnosno novčanih prava te da je tuženik sam svojom voljom, osporavajući tužbu prouzročio potrebu tužiteljice, kao i pravo iste, da se brani od navoda iz odgovora na tužbu. Ističe da se ni na koji način nije mogla očitovati na tuženikove navode i zahtjeve prije nego je zaprimila odgovor na tužbu, a očitovanje na navode suprotne strane je bitak prava na jednakost stranaka te je pravo koje je u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima, odnosno pravo očitovati se na navode i zahtjeve druge strane, posebno kada je u pitanju javno pravno tijelo te posebno kada sud nije niti održao raspravu već odlučio temeljem navoda iz pisanih podnesaka u sporu. Smatra da samim time tužiteljica ne treba (i ne smije) sama snositi trošak radnji koje su morale biti poduzete da se tužiteljica obrani od tuženikovog nastojanja da se njena tužba odbaci odnosno podredno odbije tužbeni zahtjev. S tim u vezi, upućuje na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Republike Hrvatske, Skorits protiv Mađarske (zahtjev br. 58171/09, presuda 16. 9. 2014.) i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2291/18 od 19. lipnja 2019. godine. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti odluku u pobijanom dijelu tako da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi (daljnji) trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama te potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 625,00 bodova uvećano za PDV 25%, ukupno u iznosu od 1.562,50 Eur, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku V. izreke prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je u preostalom dijelu odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska tužiteljice od 11. prosinca 2023. godine.
6. Naime, tim podneskom tužiteljica odgovara na odgovor na tužbu tuženika, koji je tužiteljici dostavljen na znanje, bez poziva da se na isti očituje (koja ovlast suda je propisana člankom 51. stavkom 2. ZUS-a), a imajući u vidu sadržaj tužbe, odgovora na tužbu i spisa tuženika, taj podnesak, i po ocjeni ovog Suda, nije bio ni nužan ni potreban za rješenje ovog upravnog spora, a niti je sadržajno pridonio rješavanju istog.
7. Nakon primitka odgovora na tužbu i spisa tuženika, u predmetnoj upravnoj stvari stanje spisa je bilo dostatno raspravljeno da bi se na osnovi istog mogla donijeti odluka, pa se trošak sastava podneska od 11. prosinca 2023., kojim tužiteljica nepotrebno iscrpno ponavlja navode tuženika iz odgovora na tužbu i tumači mjerodavne odredbe ZUP-a, ne može ocijeniti opravdanim izdatkom u tijeku ili u povodu upravnog spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.
8. Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. i broj: U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2018., na koje se poziva tužiteljica, Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je stranci povrijeđeno pravo na pristup sudu odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora u kojem je stranka povukla tužbu radi šutnje uprave nakon što je tuženik tijekom upravnog spora otklonio šutnju donošenjem rješenja.
8.1. Međutim, navedene odluke nisu primjenjive na činjenice ovog konkretnog slučaja jer tužiteljici nije u cijelosti uskraćeno pravo na troškove upravnog spora, nego je, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS- a, dosuđen trošak upravnog spora kojeg je prvostupanjski sud ocijenio opravdanim, i to trošak sastava tužbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 EUR.
8.2. Pored navedenog, valja istaknuti da je u citiranim odlukama Ustavni sud RH također naveo da se zadaća Ustavnog suda Republike Hrvatske u tim predmetima ne svodi na pitanje interpretacije članka 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka USRH broj: U-I-2753/2012 i dr. i 29/17), već na ispitivanje jesu li učinci njegove interpretacije Visokog upravnog suda u okolnostima konkretnog slučaja suglasni s Ustavom s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda podnositelja.
8.3. S tim u vezi, imajući u vidu činjenice ovog konkretnog slučaja, ovaj Sud ne nalazi da je osporavana odluka prvostupanjskog suda u primjeni članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava tužiteljice na pristup sudu.
9. Nadalje, nasuprot shvaćanju tužiteljice, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kzz 4/2021-3 od 6. srpnja 2021., odnosi se na naknadu troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja okrivljenika u prekršajnom postupku u primjeni članka 138. stavka 1. Prekršajnog zakona i nije ni od kakvog utjecaja na predmetnu upravnu stvar, kao ni presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske, u kojoj je sud naveo da podnositelji imaju pravo na naknadu troškova samo ako su oni stvarno i nužno nastali i bili razumni s obzirom na iznos.
10. Stoga, i po ocjeni ovog Suda, predmetni podnesak od 11. prosinca 2023., a za čiji sastav po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, tužiteljica potražuje 500 bodova (1 bod = 2,00 EUR) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), uvećano za porez na dodanu vrijednost, što bi činilo iznos od 1.250,00 EUR, ne predstavlja nužan i opravdan trošak u predmetnom upravnom sporu, zbog čega je osporavana odluka prvostupanjskog suda razmjerna legitimnom cilju kojem teži članak 144. stavak 1. ZUS-a i članak 8. ZUS-a, prema kojem su upravni sudovi dužni upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućavanjem zlouporabe prava stranaka i drugih sudionika u sporu te su dužni odluku donijeti u razumnom roku.
11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužiteljici ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
