- 1 -              Rev 235/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 235/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz D., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u D., protiv tuženika A. d.d. D., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri d.o.o. Z., radi poništenja ugovora i brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-143/2020-3 od 28. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-178/2019-16 od 13. prosinca 2019., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-143/2020-3 od 28. svibnja 2020. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-178/2019-16 od 13. prosinca 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

              III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „I. Poništava se Dodatak broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 5. ožujka 2018.g. sklopljen između M. S. iz D., i A. d.d. iz D., ovjeren u potpisu prodavatelja kod javnog bilježnika N. M. pod posl.br. OV-2081/2018.

 

              II. Dužan je tuženik trpjeti upis brisanja upisa u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku izvršenog pod posl.br. Z-1333/2018 radi provedbe uknjižbe prava vlasništva tuženika vrhu nekretnina označenih i opisanih kao 2/4 dijela prava vlasništva katastarske čestice kčbr. 646/2 k.o. G., 2/4 dijela prava vlasništva E-1, zgrada bez dvije poslovne prostorije u prizemlju sagrađene na čest.zem. 646/2 u …, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u A II., 1/3 dijela prava vlasništva E-2, koje se sastoje od poslovne prostorije u prizemlju zgrade sagrađene na čest.zem. 646/2 u … površine 88 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u A II., 2/4 dijela prava vlasništva E-3, koje se sastoje od poslovne prostorije u prizemlju zgrade sagrađene na čest.zem. 646/2 u …, površine 80 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u A II., 2/4 dijela prava vlasništva nekretnine kčbr. 646/4 k.o. G..

 

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 36.100,00 kn.“

 

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 9.300,00 kuna zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3494/2020-2 od 1. rujna 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-143/2020-3 od 28. svibnja 2020. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Može li sud odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, ako se radi o dokazu predloženom radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se mogla utvrditi posredno relevantna činjenica i time osporiti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke, a koji iskazi su dani nakon zaključenja prethodnog postupka?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da pobijanu odluku preinači tako da sud prihvati tužbeni zahtjev.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Dodatka I. ugovora o kupoprodaji zbog bitne zablude.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 31. ožujka 2014. sklopili pisani Ugovor o kupoprodaji nekretnine,

 

- da kupoprodajna cijena iznosi 296.006,48 Eura u kunskoj protuvrijednosti s time da se umjesto isplate kupoprodajne cijene kupac, ovdje tuženik, obvezuje predati prodavatelju, ovdje tužitelju, u vlasništvo 1 poslovni prostor ne manji od 90 m2, 1 stan ne manji od 55 m2 i 1 parkirno mjesto u zgradi koja će biti izgrađena,

 

- da je tužitelj ovlastio tuženika da na temelju tog Ugovora, istodobno s upisom založnog prava u korist tužitelja na poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su predmet kupoprodaje,

 

- da su 5. ožujka 2018. stranke sklopile Dodatak I. ugovoru o kupoprodaji kojim je izmijenjen način plaćanja kupoprodajne cijene tako da umjesto predajom u vlasništvo 1 poslovnog prostora, 1 stana i 1 parkirnog mjesta sada stranke ugovaraju plaćanje kupoprodajne cijene isplatom novčanog iznosa od 1.200.000,00 kuna i predajom u vlasništvo 1 poslovnog prostora,

 

- izmijenjen je i čl. 5. ugovora o kupoprodaji tako da prodavatelj (tužitelj) ovlašćuje kupca (tuženika) da na temelju ugovora o kupoprodaji i Dodatka I. ugovora bez daljnje suglasnosti tužitelja zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su predmet kupoprodaje (tabularna isprava),

 

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.200.000,00 kuna, a tuženik je već ishodio upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 280. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) te čl. 10. st. 1. ZOO odbili tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelj nije dokazao da je Dodatak I. ugovora o kupoprodaji sklopio u zabludi o sastojku ugovora.

 

11. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji da je Dodatak I. sklopio u zabludi, jer da Dodatak I. ne sadrži ono što su stranke dogovorile odnosno da je bio uvjeren da potpisuje ugovor kojim se jedino mijenja modus izvršenja u dijelu u kojem mu se isplaćuje vrijednost stana, a ne i kojim se omogućava uknjižba prava vlasništva.

 

12. Tijekom postupka nižestupanjski sudovi su na prijedlog tužitelja, između ostalog, proveli dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, dok su odbili prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza uvidom u SMS poruke koji je tužitelj stavio nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 299. ZPP i to iz razloga što je tužitelj taj dokaz bio dužan priložiti do zaključenja prethodnog postupka, a prema shvaćanju nižestupanjskih sudova nisu postojale okolnosti iz čl. 299. st. 2. ZPP s obzirom na to da je riječ o dokazu koji datira u vrijeme prethodno zaključenju prethodnog postupka.

 

13. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, stavkom 2. istog članka je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. istog članka je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

 

14. Iz navedenog proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno, stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

15. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, ako se radi o dokazu predloženom radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se može utvrditi posredno relevantna činjenica i time provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke koji su saslušani tijekom glavne rasprave, dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, tada sud ne može odbiti izvođenje takvog dokaza iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Sud ne može odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka ako je stranka predložila izvođenje dokaza radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se može utvrditi posredno relevantna činjenica ili tim dokazom provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke koji su saslušani tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

17. Budući da je u ovom konkretnom slučaju sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza uvidom u SMS komunikaciju između tužitelja i svjedoka Ž. K., koji je tužitelj predložio nakon saslušanja tog i drugih svjedoka na glavnoj raspravi radi provjere istinitosti iskaza svjedoka, sud nije mogao odbiti provođenje tog dokaza.

 

18. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima pogrešno je primijenjena odredba čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

19. U daljnjem tijeku postupka sud će izvesti dokaz uvidom u SMS komunikaciju između tužitelja i svjedoka te ocijeniti vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

20. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao pod točkom I. izreke.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

 

22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je riješeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 28. studenoga 2023.