Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4037/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. OĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2025., broj Pp-11772/2024, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. OĐ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2025., broj Pp-11772/2024, okr. OĐ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.100,00 eura, u koju se uračunava vrijeme lišenja slobode (2 dana) kao 79,64 eura, pa je preostalo 1.020,36 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 eura.
1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema supruzi ŽĐ u trajanju od pet mjeseci. Okrivljenik se ne smije približiti supruzi na udaljenost manju od 20 metara.
1. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
2. Žalba je osnovana.
3. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, jer u obrazloženju prvostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
4. Odredbom čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisano je:
„(7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“
5. Okrivljenik je proglašen krivim da je, u nazočnosti djeteta, mlt. ĆĐ, počinio fizičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi ŽĐ na način da ju je “…uhvatio desnom rukom za vrat i odgurnuo, a zatim još nekoliko trenutaka držao za vrat…“.
6. U obrazloženju pobijane presude, u toč. 18. stoji: „Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika kao i provedeni dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu, temeljem ispitivanja žrtve nasilja u obitelji, NĐ te svjedokinje samog događaja, kćerke okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji, mlt. FĐ, sudac smatra da je okrivljenik počinio djelo prekršaja opisano u izrijeku presude. Stoga sutkinja smatra utvrđenim da su u ponašanju okrivljenika kritične zgode ostvareni svi elementi bića prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret, stoga je oglašen krivim i kažnjen kao u izreci presude. U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenik predmetne zgode počinio fizičko nasilje u obitelji nad svojom suprugom JĐ primajući uslijed nesuglasica za vrat i odgurujući, te još nekoliko trenutaka držeći za vrat, a svemu je nazočilo njihovo zajedničko maloljetno dijete, FĐ, a što je kod iste izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva. Svjedokinja-žrtva nasilja u obitelji, CĐ je svjedočila detaljno, životno i uvjerljivo kao i njihova zajednička kćer, FĐ. Sud je također mišljenja da je iskaz svjedokinje JĐ dan detaljno, životno, uvjerljivo i konzistentno uz adekvatnu emocionalnu pratnju, dok s druge strane okrivljenik nastupa s negativnim stavom uz uvjerenje da je u pravu, odnosno da nije bilo sukoba, minorizirajući djelo prekršaja. Kćerka FĐ je svjedočila o samom događaju u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te je i ona iskazivala detaljno i uvjerljivo, sukladno dobi, dobro se sjećala događaja.".
2. U pravu je žalitelj da je navedeno obrazloženje paušalno jer u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama – kako je utvrđena krivnja okrivljenika, iz kojih dokaza ona proizlazi, ocjena vjerodostojnosti obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Naime, okrivljenik je poricao da je počinio fizičko nasilje, navodeći da je žrtvu nasilja odgurnuo na krevet, braneći se tako od njezinog pokušaja nasilnog oduzimanja njegovog mobitela. Stoga je sporno bilo počinjeno fizičko nasilje okrivljenika odnosno sama dinamika događaja. Okrivljenika za fizičko nasilje koje mu se stavlja na teret nije teretila ispitana svjedokinja, žrtva nasilja CĐ. Naime, žrtva nasilja CĐ nije potvrdila navode optužbe, već je navela da je u jednom trenutku osjetila da ju je suprug uhvatio tj. držao ju rukom ispod vrata, na predjelu dekoltea, iznad prsa. Ovdje valja reći da je okrivljenika takvim iskazom žrtva nasilja teretila za fizičko nasilje, međutim, ne na način kako mu se to stavlja na teret (na teret mu se stavlja veća količina protupravnog ponašanja). Nadalje, svjedokinja FĐ, dijete u čijoj nazočnosti se prekršaj dogodio nije nedvojbeno potvrdila navode optužbe, nego različito iskazuje, u pojedinim situacijama navodi da je okrivljenik, njezin otac, imao ruku blizu vrata njezine majke, žrtve nasilja, a u pojedinim situacijama iskazuje da je imao ruku na vratu. Osim toga, u pravu je okrivljenik kada u žalbi navodi da sud u obrazloženju pobijane presude paušalno navodi kako je i uvidom u materijalne dokaze utvrdio krivnju okrivljenika. Nije navedeno koji su to dokazi, što iz njih proizlazi, njihova analiza niti ocjena. Nadalje, u pravu je žalitelj da je izostalo obrazloženje suda i o prigovoru na sadržaj transkripta ispitivanja mlt. djeteta ĆĐ, budući da je okrivljenik u postupku prigovarao njegovom sadržaju – isticao je kako je transkript netočno sastavljen, kao i da nije preneseno kako ispitano dijete, mlt. FĐ rukom pokazuje točno mjesto gdje se nalazila okrivljenikova ruka na tijelu žrtve nasilja. Iako je dokaz u postupku snimka samog ispitivanja, a ne dostavljeni transkript, iz obrazloženja presude razvidno je da je sud u reprodukciji iskaza mlt. ĆĐ koristio sadržaj navedenog transkripta, a kojem je okrivljenik prigovarao.
3. Stoga, valja zaključiti kako je paušalno obrazloženje suda o tome kako je utvrđena krivnja okrivljenika te počinjenje prekršaja na način kako mu se to stavlja na teret („uhvatio desnom rukom za vrat i odgurnuo, a zatim još nekoliko trenutaka držao za vrat“), budući da u potpunosti nedostaje analiza činjeničnog stanja odnosno spornih činjenica, prigovorima okrivljenika o odlučnim činjenicama, kao i ocjena vjerodostojnosti obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Sud je dužan izložiti sporne i nesporne činjenice, analizirati i ocijeniti izvedene dokaze te određeno i potpuno navesti razloge iz kojih sporne činjenice smatra dokazanim odnosno nedokazanim te je dužan navesti razloge o krivnji počinitelja. Obrazloženje pobijane presude je paušalno i lišeno ikakvih razloga, a obrazloženja sudskih odluka koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje zaključke upućuju na zaključak o arbitrarnosti.
7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, provesti sve potrebne dokaze i na temelju provedenih dokaza donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu da, uzimajući u obzir obranu okrivljenika u kojoj on navodi da se branio od žrtve nasilja, tj. da ju je odgurnuo zbog njezinog protupravnog nasilnog pokušaja oduzimanja mobitela (u kojoj situaciji prekršaja nema ako se ne radi o prekoračenju nužne obrane), te iskaza žrtve nasilja u kojem ona ne navodi da bi se radilo o takvoj situaciji, tj. ona uopće ne spominje da bi uzimala mobitel od okrivljenika, nego ga tereti za fizičko nasilje (za manju protupravnu količinu od one koja mu se stavlja na teret – držanjem ruke na predjelu dekoltea, iznad prsa), kako postupak, u slučaju tako ponovljene obrane odnosno iskaza žrtve nasilja, treba koncentrirati na utvrđivanje spornih činjenica iz navedene obrane okrivljenika.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, punomoćnicu žrtve nasilja i tužitelja.
