Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5078/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Jasne Momirović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IU, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. ožujka 2025., broj: Pp-2275/2024-14, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. IU, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji – uvjetnoj osudi, na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je pobijanom presudom proglašen krivim u t. I. i II. izreke pobijane presude, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, a za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je pobijanom presudom proglašen krivim u t. III. i IV. izreke pobijane presude, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana te se okrivljeniku, na temelju čl. 39. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 35 (tridesetpet) dana. Na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primjenjuje se uvjetna osuda na način da se izrečena ukupna kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 (dvanaest) mjeseci ne počini istovrsni prekršaj za koji mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom.

II Odbija se žalba okr. IU kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114./22.), okr. IU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. ožujka 2025., broj: Pp-2275/2024-14, proglašen je krivim okr. IU da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je utvrđena kazna zatvora 20 dana i prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je utvrđena kazna zatvora 15 dana te mu je izrečena ukupna kazna zatvora 35 dana te mu je, temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda, pa se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 12 mjeseci ne počini istovrsni prekršaj za koji mu bude izrečena kazna zatvora. Nadalje je odlučeno da je okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 60,00 eura.

1. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji bivšoj supruzi NU i mlt. kćerki CU u trajanju od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Za vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere IU se zabranjuje približavanje mjestima i područjima gdje se nalazi njegova bivša supruga NU i mlt. kćerka CU na udaljenosti manjoj od 200 metara, osim u slučaju provedbe službenog postupka pred nadležnim tijelima RH, kojima nazoče počinitelj i žrtva nasilja.

1. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, iz čije žalbe proizlazi da se žali bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

2. Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. okrivljenik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama – zašto je iskaz okrivljenika cijenjen kao neuvjerljiv, a iskaz žrtve nasilje uvjerljivim, da su dani razlozi o ocjeni vjerodostojnosti kontradiktornih dokaza paušalni. Nadalje da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama – stupnju krivnje okrivljenika te da nisu jasni razlozi o odlučnim činjenicama - olakotnim i otegotnim okolnostima koje utječu na odabir prekršajnopravne sankcije.

2. Odredbom čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisano je:

„(7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj ili krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“.

3. Stoga nije potrebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika (ubrojivost, namjera ili nehaj, svijest o protupravnosti) ako one nisu bile sporne u postupku na način da bez njih ne bi bilo krivnje. Ovdje treba dodati da je čl. 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod prekršaja koji je predmet ovog prekršajnog postupka. Stoga se ne može se prihvatiti osnovanom ni žalbena tvrdnja da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ostvarena time što obrazloženje presude ne sadrži razloge glede stupnjevanja krivnje. Također, s obzirom na to da u predmetnom činjeničnom opisu prekršaja nije opisan ni jedan od oblika krivnje iz čl. 28. Prekršajnog zakona (namjera ili nehaj), prvostupanjski sud bi, upravo time da je u obrazloženju pobijane presude obrazlagao oblik krivnje, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Ovakav stav jasno proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz-5/2022 od 8. veljače 2022.

4. Nisu osnovani žalbeni navodi da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama – ocjeni vjerodostojnosti obrane i iskaza oštećene kao svjedokinje. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika te su svi dani razlozi o ocjeni dokaza su dostatni i jasni (t. 12. obrazloženja) Također, prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama u vezi olakotnih i otegotnih okolnosti koje su utjecale na odabir prekršajnopravne sankcije (t. 18. obrazloženja) te su i ti dani razlozi dostatni i jasni.

5. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije izveden niti jedan dokaz koji bi potvrdio optužbu, osim iskaza žrtve nasilja, da je pogrešno njezin iskaz ocijenjen kao vjerodostojan.

6. Prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se očito sugerira da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je žrtva nasilja. Takvim pristupom ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja njegove bivše supruge NU koja je iskazivala okolnosno, detaljno te neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog. Ona je dosljedno i u vezi odlučnih činjenica identično iskazivala i prilikom ispitivanja u PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje i prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom. Iako druga žrtva nasilja, okrivljenikova kćer TU nije ispitana, ovaj sud smatra činjenično stanje utvrđeno prethodno navedenim ispitivanjima. Naime, nije logično da bi žrtva nasilja, okrivljenikova supruge NU, u slučaju lažnog prijavljivanja nasilja u obitelji, lažno prijavljivala i za prekršaj počinjen na štetu njihove kćeri, u kojem slučaju je izgledno i njezino ispitivanje. Ovdje treba uzeti u obzir i činjenicu da se okrivljenik ima pravo braniti kako želi, odnosno da okrivljenik nije dužan govoriti istinu, dok je lažno iskazivanje svjedoka kazneno djelo.

8. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ovaj sud je, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud, odlukom o uvjetnoj osudi, prekoračio ovlast koju ima po zakonu, nepravilno primijenivši odredbe Prekršajnog zakona o uvjetnoj osudi.

9. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je: „Uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim ovim Zakonom.“. Zakonski uvjeti na koje upućuje prethodno citirana zakonska odredba propisani su u čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona, koja glasi: "Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.". Budući da je prvostupanjski sud, u izreci pobijane presude, kao uvjet za opoziv uvjetne osude naveo da se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja „ne počini istovrsni prekršaj, za koji mu je izrečena kazna zatvora“ umjesto da okrivljenik u navedenom roku „ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom“, kako je to propisano čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona, to je odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Međutim, ovaj drugostupanjski sud po službenoj pazi samo na povrede materijalnog prekršajnog prava koje su počinjene na štetu okrivljenika. Budući da je na štetu okrivljenika prekoračena ovlast samo u pogledu kazne u kojem slučaju dolazi do opoziva („kazna zatvora"), a u korist okrivljenika u pogledu prekršaja kada dolazi do opoziva (istovrsni prekršaj), ovaj drugostupanjski sud je, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

7. Žaleći se zbog prekršajnopravne sankcije, okrivljenik navodi da je ista prestrogo određena.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji - uvjetnoj osudi koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane u korist okrivljenika, pa njihova procjena nije potrebna. Ovdje valja naglasiti, budući da je primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda, da se radi o blažoj vrsti prekršajnopravne sankcije od kazne. Ovaj sud smatra kako ne postoje olakotne okolnosti za izricanje blaže kazne zatvora unutar uvjetne osude, uzimajući u obzir da je okrivljenik ranije prekršajno i kazneno osuđivan.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Naime, težina djela za koji je okrivljenik proglašen krivim, u povezanosti s obranom okrivljenika (nekritičnost) i iskazom žrtve nasilja, okrivljenikove bivše supruge NU iz koje je razvidno da je protupravno ponašanje okrivljenika učestalo, opravdaju primjenu predmetne zaštitne mjere. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle znatno bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve nasilja i tužitelja.