Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4085/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Intercommerce d.o.o. Export-Import, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika TC, kao odgovrne osobe, oboje zastupani po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog društva Goran Veljović, ČC, TCG, ŽC i AC, iz [adresa], radi prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 9. i st. 2. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj: 118/18., 42/20, 52/21.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika podnesenoj po braniteljima, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-14215/2022 od 1. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025. i 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba I. okrivljenika Intercommerce d.o.o. Export-Import, Umag, kao pravne osobe i II. okrivljenika TC, kao odgovorne osobe, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. dalje, u tekstu PZ),) I. okrivljena pravna osoba Intercommerce d.o.o. Export-Import, Umag i II. okrivljena odgovorna osoba NC dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (četrdeset) eura- svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, I. okrivljenik Intercommerce d.o.o., Export-Import, [adresa], i II. okrivljenik NC, proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 9. i st. 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo su, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 398,17 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 199,08 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ukoliko novčane kazne plate u ostavljenom roku, smatrati da su iste plaćene u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura - svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude I. okrivljenik i II. okrivljenik su po braniteljima, pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonskih osnova. U bitnom, ponavljaju navode obrane izjavljene u tijeku postupka te ističu kako je nesporno da predmetno maslinovo ulje koje su stavili na tržište, nije bilo u skladu sa zahtjevima kategorije Ekstra djevičansko maslinovo ulje, međutim kod okrivljenika nije egzistirao element krivnje odnosno da isti nisu postupali sa namjerom niti iz nehaja, budući da su od proizvođača zatražili analizu navedenog ulja kako bi se uvjerili u njegovu ispravnost i usklađenost prije stavljanja na tržište.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Analizom provedenog postupka utvrđeno je da su okrivljenici aktivno sudjelovali u prvostupanjskom postupku i da su, braneći se, poricali svoju krivnju za terećeni prekršaj, nakon čega je proveden dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu, pa je potom, po pravilnoj ocjeni dokaza, prvostupanjski sud zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, za koji su prekršaj proglašeni krivima i kažnjeni, pri čemu je prvostupanjski sud za svoju odluku o njihovoj krivnji dao dostatne i relevantne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

8. Naime, nije sporno da su okrivljenici kritične zgode stavili na tržište maslinovo ulje, za koje je analizom uzorka uzetog prilikom inspekcijskog nadzora, utvrđeno da predmetno ulje zbog utvrđene median mane veće od 0, nije usklađeno sa zahtjevima Uredbe komisije (EZ) 2568/91 sa svim izmjenama i dopunama Priloga 1 za kategoriju ekstra djevičansko malinovo ulje, međutim okrivljenici su u tijeku postupka osporavali svoju prekršajnu odgovornost za učinjeni propust.

9. Iako okrivljenici ponovno u žalbi ističu da su za predmetno ulje, a prije njegovog stavljanja na tržište, od samog proizvođača nabavili odgovarajući certifikat sa analizom o kakvoći, kvaliteti i usklađenosti maslinovog ulja, navodeći da su upravo zato prilikom stavljanja na tržište uložili najveći stupanj pažnje, ali budući da u navedenoj analizi koju su pribavili nisu navedeni podaci o median mani, nenavođenje podatka o median mani po mišljenju ovog suda, znači da median mana niti nije utvrđivana, što je okrivljenicima moralo ukazati na potrebu za dodatnim ispitivanjem maslinovog ulja i utvrđivanjem da li je isto usklađeno sa standardima EU u pogledu dozvoljene razine media mane, a koje ispitivanje nisu zatražili, iz čega proizlazi krivnja okrivljenika za terećeni prekršaj, za počinitelja kojeg je dovoljan i nehaj.

10. Stoga je po provedenom dokaznom postupku, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski sud pravilno i zakonito utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja inkriminiranog prekršaja, pri čemu je za odluku o krivnji žalitelja dao razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbeni navodi, u kojima se ponavljaju navodi već iznijeti u obrani, nisu takvi da bi dovodili u sumnju pravilnost izvedenih dokaza, niti da bi oslobodili okrivljenike od odgovornosti za terećeni prekršaj.

11. Ispitujući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, te razmatrajući sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja, po ocjeni ovog suda okrivljenici nisu kažnjeni prestrogim kaznama, tim više što su iste izrečene u visini koji je niži od Zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno prekršajno djelo.

12. Ovaj sud drži da će se svrha kažnjavanja postići novčanim kaznama koje su odmjerene u izrečenim iznosima, kojima će se po mišljenju ovog suda na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, s time da će se u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba u podijeljenom roku za plaćanje pojedinih obroka plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

13. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbama okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za okrivljenike, temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c citiranog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbi na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

14. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.