Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1459/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. CT, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 2. i 3., iz članka 176. stavka 3. i 5. i iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. CT, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 20. prosinca 2024., klasa:211-07/24-1/19317, urbroj: 511-15-07-24-1, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prigovor okrivljenika CT se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene ukupne novčane kazne od 1.870,00 eura (tisućuosamstosedamdeseteura), u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 311,66 eura (tristojedanaesteura i šezdesetšestcenti), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostalih 5 (pet) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika CT, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik CT obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik CT i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.870,00 eura, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 2. i 3., iz članka 176. stavka 3. i 5. i iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da se osjeća krivim te se iskreno kaje, no dodaje da se trenutno nalazi na smještaju u ustanovi socijalne skrbi i da je unazad mjesec dana zaposlen, a da nema nikakvu imovinu i ušteđevinu, pa moli za smanjenje novčane kazne odnosno da mu se omogući plaćanje novčane kazne u ratama, te da ga se oslobodi od plaćanja troškova postupka.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Dakle, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaje iz izreke prekršajnog naloga utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni za predmetne prekršaje primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, prvostupanjsko tijelo je za prekršaj iz članka 216. stavak 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj, a i u odnosu na prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. navedenog Zakona utvrđena je novčana kazna u iznosu najniže zakonom propisane kazne za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. navedenog Zakona okrivljeniku utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

7. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene ukupne novčane kazne opravdava takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

1. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

1. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, i odluka o troškovima postupka, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati. Stoga, po ocjeni ovog suda, nije bilo osnove za preinačavanjem pobijanog prekršajnog naloga u dijelu odluke o troškovima prekršajnog postupka.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

2. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

3.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.