Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4739/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Jasne Momirović, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RŠ, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 30 Pp-170/2023 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RŠ i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni RŠ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura), u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog izreci pobijane presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 700,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura i troška toksikološkog vještačenja 1.234,33 eura te je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od njega oduzeta droga i ostali privremeno oduzeti predmeti prema potvrdama Policijske postaje Novi Marof broj 00057472 i 00057473.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o trošku, predlažući da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati. Žalitelj ističe u bitnom, da situacija oko pronađenih tableta u obiteljskoj kući ima svoje razloge, a tablete nisu bile njegove niti namijenjene njemu, već djedove, koriste se u medicinske svrhe i propisane od strane liječnika. Nije mu bila namjera koristiti ih već ih je uzeo i premjestio da ih djed ne bi uzeo slučajno, pa ga treba osloboditi jer nisu niti njegovo vlasništvo niti u njegovom neposrednom posjedu. Navodi da nije tražio provođenje vještačenja, nije odgovoran za troškove koje je sud odredio, niti se njegova obrana oslanjala na rezultate vještačenja. Nalazi se na dugotrajnom bolovanju zbog čega ima smanjena primanja, pa ga tako visoki troškovi vještačenja koje nije traženo dovode u stanje neimaštine, te doista nije pravedno da on snosi te troškove. Zbog svega navedenog predlaže da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači na način da ga se oslobodi optužbe, te oslobodi plaćanja troškova vještačenja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbene navode koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, temelji se na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da je pozivan na ročišta i da mu je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

7. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedoka DŠ (okrivljenikov djed), te naložio vještačenje i pročitao toksikološke nalaze Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, kao i ostalu dokumentaciju u spisu. Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje okrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

7.1. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju provedenog dokaznog postupka i ocijene izvedenih dokaza. U skladu s navedenim korigirao je činjenični opis prekršaja u korist okrivljenika, smanjivši količinu inkriminacije i protupravnosti na način da je iz činjeničnog opisa ispustio materiju za koju je vještačenjem utvrđeno da sadrži manje od 0,2% tetrahidrokanabinola. Sud je ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati i prilagoditi činjenični opis, te je sud prvog stupnja opravdano ispustio dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga koji ne ispunjavaju biće prekršaja, a da time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu). Preostali (smanjeni) dio inkriminacije u potpunosti ostvaruje bitna obilježja prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret.

7.2. Dakle, nesporno je da je okrivljenik u stanu posjedovao u vrećici biljnu materiju – cvjetne vrhove marihuane za koje je utvrđeno da sadrže 3,4% THC-a. Što se tiče tableta koje u sebi sadrže tvari koje su na popisu droga i koje tablete se mogu posjedovati samo na temelju liječničkog recepta u sklopu propisane terapije, nesporno je da su i one bile u okrivljenikovu posjedu na način da je on imao faktičku vlast nad njima. Okolnost koju navodi u obrani, da je tablete „pokupio“ djedu kako ih on ne bi krivo uzeo, ne može ga osloboditi odgovornosti. Trenutkom uzimanja tableta od djeda okrivljenik je stekao neposredni posjed nad tabletama, a ako su djedu ostale tablete viška iste je valjalo vratiti odnosno pravilno zbrinuti upravo da se izbjegne situacija da ih posjeduje osoba koja nema medicinsku dokumentaciju za njihovo uzimanje u sklopu terapije. Kada okrivljenik nije tako učinio, već ih je nastavio posjedovati, ispunio je zakonsko biće prekršaja. Imajući u vidu navedeno, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem ističe da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj.

8. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku odmjerio odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu i to u gotovo minimalnom zakonom predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.

8.2. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja i vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, izrečena kazna nije previsoka, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

8.3. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci prvostupanjske presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

9. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim mu troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao istog na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 13,27 do 663,61 eura sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

9.1. Što se tiče troškova vještačenja oduzete materije, ističe se da su isti određeni sukladno odredbama Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku („Narodne novine“, broj: 123/2015) i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 38/2014, 123/2015, 29/2016, 61/2019 i 21/2022) čiji je sastavni dio i Cjenik naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka. Navedene troškove toksikološkog vještačenja u smislu odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim, bez obzira na čiju inicijativu je vještačenje određeno, a isto je bilo nužno za pravilno i nesporno utvrđenje činjeničnog stanja.

9.2. U odnosu na žalbene navode posebno se napominje da je upravo obrana isticala da je pronađena biljna materija imala dopuštenu koncentraciju THC-a zbog čega se ne može raditi o drogi marihuani već o industrijskoj konoplji. Stoga je u postupku svakako bilo nužno da vještak prema pravilima struke izvrši analizu, pa je tako i utvrđeno da dio analizirane biljne materije sadrži 3,4% THC-a i da se stoga radi o konoplji-marihuani, a da dio biljne materije sadrži manje od 0,2% THC-a zbog čega je taj dio otpao iz inkriminacije.

9.3. Stoga je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud opravdano obvezao okrivljenika na plaćanje troškova provođenja potrebnih analiza i vještačenja iz članka 138. stavka 2. točke 1. i 2. citiranog Zakona, a nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi okrivljenik eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30 eura predstavlja gotovo minimalni mogući iznos paušalnesvote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.