REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 671/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Šarića člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:
55545787885, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Vrančić, dipl. pravnik, protiv tuženika
Lika ceste d.o.o., Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, kojeg zastupa
punomoćnik Ivan Šporčić, dipl. pravnik, radi regresa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3244/18-4 od 4. ožujka
2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1144/16 od 25.
travnja 2018., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske br. Pž-3244/18-4 od 4. ožujka 2020. i presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu br. P-1144/16 od 25. travnja 2018., te se predmet vraća na ponovno suđenje
prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo
da mu tuženik isplati na ime regresa iznos od 26.104,03 kn, sa zateznim kamatama
tekućim od 5. svibnja 2015. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci
prvostupanjske presude, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.).
Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.736,00
kn (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od
1.626,00 kn kao neosnovan (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je
prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za
naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-2811/20-2 od 31. ožujka 2021. dopušteno je tužitelju izjavljivanje revizije radi sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li u regresnoj parnici potrebno i uopće pravno dopušteno ponovno
provoditi iste dokaze, odnosno utvrđivati iste činjenice koje su bile predmet
dokazivanja i koje su bile utvrđene u parnici u kojoj je tužitelj prema tuženiku ostvario
tzv. intervencijski efekt (obavijestio ga o parnici)?
2. Je li u regresnoj parnici pravno dopušteno provoditi nove dokaze radi
utvrđivanja novih činjenica koje nisu bile predmet utvrđivanja u parnici u kojoj je tužitelj
prema tuženiku ostvario intervencijski efekt (pod uvjetom da je riječ o činjenicama koje
su mogle u primarnoj parnici biti utvrđivane, a nisu jer nitko nije tražio njihovu
utvrđivanje)?
3. Da li činjenicu koje su utvrđene u obrazloženju pravomoćne presude te
pravno stajalište izraženo u obrazloženju pravomoćne presude, u postupku u kojem je
zasnovan intervencijski efekt, vežu sud (tako da sud ne može utvrđivati da izvorni spor
nije pravilno riješen) u regresnoj parnici koja se vodi između istih stranaka između kojih
je zasnovan intervencijski efekt?
4. Imaju li utvrđenja navedena u obrazloženju pravomoćne presude dokaznu
snagu u drugom parničnom postupku, pogotovu u odnosu na stranku koja je
sudjelovala u prvotnom parničnom postupku, okončanom pravomoćnom presudom?“
4. Nakon dopuštenja tužitelj je pravodobno podnio reviziju protiv presude suda
drugoga stupnja na temelju čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj
predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači pobijana
presuda i prihvati zahtjev tužitelja.
5. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, ističe da odluke na koje
se tužitelj u reviziji poziva nisu odgovarajuće budući se radi o drugačijoj činjeničnoj i
pravnoj situacija. Stoga tuženik predlaže da se revizija odbije, te da se tuženiku dosudi
trošak sudske pristojbe na odgovora na reviziju.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski
sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i
samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, te u granicama pitanja koja
su postavljena u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za regres
isplaćene štete navodeći da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi za nastanak
štetnog događaja došlo na način da je Ante Znaor upravljajući vozilo naletio na dio
kolnika prekriven snijegom. Nadalje prvostupanjski sud ističe da prihvaća shvaćanje
tužitelja da tuženik kao osoba koja se u prijašnjem postupku kao umješač pridružila
stranci, konkretno tužitelju, u prijašnjoj parnici koju je Ante Znaor pokrenuo protiv
Hrvatskih cesta d.o.o., ne može isticati da je postupak vođen nesavjesno. No,
prvostupanjski sud smatra da bi u postupku regresne parnice bio vezan samo
pravomoćnom kaznenom presudom kojom je optuženik oglašen krivim.
9. Drugostupanjski sud ističe da samo obrazloženje presude jednog suda, koje se
temelji na dokazima koji su provedeni u postupku koji je prethodio donošenju te
presude, ne obvezuje drugi parnični sud, koji vodi drugi parnični postupak, nego samo
izreka pravomoćne presude. Stoga niti činjenice koje je Općinski sud u Splitu utvrdio
u postupku P1-2619/2010 na temelju provedenih dokaza u tom postupku nisu odlučne
za ispitivanje činjenica u ovom sporu, a o kojima ovisi osnovanost ili neosnovanost
tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom predmetu. I drugostupanjski sud smatra da tužitelj
nije dokazao da je tuženik povrijedio ugovorne obveze glede održavanja cesta.
10. Prije svega valja istaći da je u parničnom predmetu Općinskog suda u Splitu br. P-
2619/10 tužitelj Ante Znaor tužio Hrvatske ceste d.d., radi naknade štete zbog istog
štetnog događaja, a u kojem postupku je tuženik Lika ceste d.o.o. Gospić sudjelovao
kao umješač. Čak štoviše, tuženik je kao umješač u tom predmetu podnosio žalbu
drugostupanjskom sudu, ali i reviziju Vrhovnom sudu. Pravni lijekovi tuženika
(umješača) su odbijeni (žalba protiv prvostupanjske presude), odnosno odbačeni
(revizija umješača protiv drugostupanjske presude). Županijski sud u Splitu je svojom
odlukom Gžo-269/14 potvrdio prvostupanjsku presudu u predmetu P-2619/10, na
temelju koje je tužitelj u ovom predmetu isplatio štetu tužitelju Anti Znaoru.
11. Navedena shvaćanja nižestupanjskih sudova ne mogu se prihvatiti pravilnim.
Naime, prema odredbi čl. 208. a st. 1. ZPP umješač ne može u odnosu na stranku
kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom
toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj
parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen
samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u
prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje
bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega
poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje.
Prema st. 2. istog članka odredba st. 1. na odgovarajući se način primjenjuju i na
imenovanog prethodnika (čl. 210. ZPP), te na treću osobu obaviještenu o parnici (čl.
211. ZPP). Navedena odredba govori o tzv. intervencijskom efektu pravomoćne
presude donesene u prijašnjoj parnici.
12. Obzirom na činjenicu da je tuženik sudjelovao u parnici kao umješač na strani
tuženik u predmetu P-2619/10 Općinskog suda u Splitu, da je kao umješač podnio
žalbu, te kasnije i reviziju protiv prvostupanjske presude, to je za tuženik nastupio tzv.
intervencijski učinak pravomoćne presude. Radi toga tuženik u ovoj parnici ne može
isticati prigovore koje je mogao isticati u parnici vođenoj između oštećenika Ante
Znaora i tužitelja, a pogotovo ne prigovore o tome na koji način je došlo do samog
štetnog događaja, odnosno što je uzrokovalo štetu u tom slučaju. Takvo shvaćanje je
revizijski sud izrazio u nizu odluka, tako u odluci Rev-x-873/13 i Rev-1180/07. Tužitelj
kao regresni vjerovnik ima pravo pozivati se na intervencijski učinak pravomoćne
presude donesene u prijašnjoj parnici koju je treća osoba vodila protiv regresnog
vjerovnika kao dužnika, a što znači da tuženik ne može isticati one prigovore koje je
bio ovlašten isticati prema oštećeniku neposredno, dakle i prigovore koji se tiču opsega
odgovornosti, osnovanosti zahtjeva i visine štete.
13. Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili
raspraviti sve relevantne činjenice, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP
ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.
14. U nastavku postupka sud će voditi računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovoj
odluci, te ponovno raspraviti predmet spora, te u tu svrhu provesti dokaze koje će
predložiti parnične stranke, a koje sud ocijeni potrebnim za provesti.
15. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se cjelokupnim troškovima postupka,
uključujući i troškove revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 055f6-b95c9-0793d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
