Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-48/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ED, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ED podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-849/2022-22 od 15. studenog 2023., na sjednici 29. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ED kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-849/2022-22 od 15. studenog 2023., proglasio je krivim optuženog ED, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 te ga je na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s time što mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; u daljnjem tekstu:
ZKP/08-22, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud ne navodi puni naziv tog zakona niti brojeve "Narodnih novina" u kojima je isti objavljen zajedno sa svojim dopunama i izmjenama), optuženi ED u cijelosti se oslobađa naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi ED po branitelju Branku Kostiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da nadležni sud uvaži žalbu i u cijelosti ukine pobijanu presudu.
3. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-45/2024-3 od 5. veljače 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da optuženik u žalbi uvodno naznačene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (naime, žalitelj ne tvrdi da sud nije utvrdio neku od odlučnih činjenica već samo smatra da su iste pogrešno utvrđene, tako da se ne radi o žalbi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s time da je ovaj žalbeni sud povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).
6. Optuženik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.
6.1. Žalitelj u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja ocijenio iskaz žrtve, a ne njegovu obranu.
6.2. Tako, optuženik uvodno ističe da iskaz oštećene predstavlja konstrukciju s ciljem da ga onemogući u uspostavljanju kontakta sa sinom, te da mu zagorča život i to počevši od prve rečenice pa nadalje. Pritom dodatno pojašnjava da je oštećenica predmetnu kaznenu prijavu protiv njega podnijela tek nakon događaja od 31. kolovoza 2021. u kojem mu je njezin zaručnik nedvojbeno prijetio, a što, po njegovom mišljenju upućuje da je njezina kaznena prijava podnesena isključivo s ciljem kako bi se osujetilo vođenje kaznenog postupka protiv njezinog zaručnika za kazneno djelo prijetnje.
6.3. Nadalje, u žalbi upire da njegovu obranu, za razliku od iskaza oštećenice, podupiru i drugi dokazi, konkretno iskaz svjedokinje ND, čije iskazivanje prvostupanjski sud, po mišljenju žalitelja, neosnovano ocjenjuje kao nevjerodostojan dokaz, premda je ista bila očevidac dva sporna događaja.
6.4. Uz to žalitelj smatra da je prvostupanjski sud i bez iskaza navedene svjedokinje, koji dokaz neosnovano zanemaruje, pažljivom analizom svih pojedinačnih događaja za koje tereti, trebao zaključiti da nije dokazano da bi počinio terećeno kazneno djelo, te shodno tome donijeti oslobađajuću presudu.
6.5. Pritom u žalbi u stvari ponavlja svoju obranu vezano za pojedine inkriminirane događaje, u kojoj poriče da bi počinio predmetno djelo, uz bitnu tvrdnju da u inkriminiranim situacijama nije postupao s ciljem uspostavljanja neželjenog kontakta s oštećenom SD niti s ciljem njezinog uznemiravanja, uz konkretno navođenje razloga zbog kojih je dolazio na inkriminirana mjesta, s time da vezano za dolazak na sprovod bake žrtve i namjeravani dolazak na sahranu njezinog djeda ističe da se razlog tome nalazio u pijetetu, odnosno iskazivanju poštovanja prema preminulim osobama s kojima je imao dobre odnose, kao i pružanje podrške svojoj djeci zbog gubitka bliskog člana obitelji.
7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, kritičke i sveobuhvatne analize svih izvedeni dokaza pravilno postupio kada je iskaz žrtve ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane njegovu obranu kao i iskaz svjedokinje ND s pravom ocijenio kao nevjerodostojne dokaze.
7.1. Naime, žrtva je i po stavu ovog žalbenog suda iskazivala vrlo uvjerljivo, okolnosno i detaljno, pritom precizno i konkretno opisujući sve okolnosti inkriminiranih događaja, kao i svoje emotivno stanje izazvano postupanjem optuženika, iznoseći pritom i niz specifičnih detalja, a kakav iskaz se životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja neistinito iskazuje o događajima koji se stvarno nisu odigrali, odnosno ne na način kako to opisuje u svome iskazu, a kako to glede iskaza oštećenice neosnovano tvrdi žalitelj, navodeći da njezin iskaz predstavlja konstrukciju s ciljem da ga onemogući u uspostavljanju kontakta sa sinom, te da mu zagorča život i to počevši od prve rečenice pa nadalje, te kako bi se osujetilo vođenje kaznenog postupka protiv njezinog zaručnika za kazneno djelo prijetnje na njegovu štetu.
7.2. Tako je oštećena prije svega uvjerljivo i okolnosno, opisala okolnosti koje su dovele do inkriminiranog ponašanja optuženika prema njoj, navodeći da je njihova izvanbračna zajednica trajala od 1997. do 2012., s time da ju je optuženik počeo maltretirati tek nakon što je tijekom 2019. saznao da je u vezi s drugim muškarcem, za kojeg se u međuvremenu i udala, a kakav njezin iskaz se i po stavu ovog žalbenog suda ukazuje kao logičan i životan, te ujedno upućuje i na motiv koji je žalitelja nagnao da se prema njoj ponaša na inkriminirani način.
7.3. Isto tako, žrtva je vrlo uvjerljivo i okolnosno opisala sve inkriminirane događaje, iznoseći pritom i niz konkretnih, specifičnih detalja i izraza, koji se životno i logično ne očekuju od osobe koja iskazuje o događajima koji se stvarno nisu odigrali, odnosno ne na način kako to opisuje u svome iskazu (tako je primjerice vezano za događaj od 10. svibnja 2021. navela kako je optuženik tvrdio da je došao vidjeti kćer ND, iako je znao da se ona tada nije natjecala, a nakon što je sjeo za njezin stol, te kada mu je rekla da ode, rekao joj kako je došao da se "druškaju", dok joj 31. kolovoza 2021. i zaprijetio rekavši joj : "gdje je jebač" i da je on pun para te da je tek krenuo s njima).
7.4. Uz to žrtva je u svom iskazu na uvjerljiv način govorila o tome da nije željela kontakt s optuženikom te kako mu je to jasno dala do znanja, pri čemu je detaljno i okolnosno opisivala kako se osjećala zbog takvog njegovog ponašanja (konkretno osjećala se uznemireno i ustrašeno, te nelagodno, zbog čega ga je blokirala na svim kanalima komunikacije), a što sve je dovelo čak i do toga da kada je čula da isti namjerava doći na sahranu njezine bake nije otišla na njezin sprovod zbog straha da će ju opet maltretirati.
7.5. O tome da žrtva doista nije željela kontakt s optuženikom i da mu je to dala do znanja, govori i to da je u više navrata zvala policiju, te naposljetku protiv njega odlučila podnijeti kaznenu prijavu, a što je i učinila 2. rujna 2021., glede čega prvostupanjski sud pravilno ističe i snimku video nadzora iz konjičkog kluba "Hiperion" od 31. kolovoza 2021. iz koje je vidljivo da optuženik kroz otvorena vrata ulazi u dvorište kluba, te u jednom trenutku govori žrtvi kako će pričekati da dođe policija, na što mu je ona odgovorila kako može pričekati, ali van konjičkog kluba, što je on, međutim, odbio učiniti, a što i po stavu ovog žalbenog suda dodatno podupire navode oštećenice da nije željela kontakt s optuženikom te kako mu je to jasno dala do znanja.
7.6. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaz žrtve, a koji dokaz ujedno opovrgava obranu optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, kao i iskaz svjedokinje ND koja takvu njegovu obranu podupire.
7.7. U svezi iskaza navedene svjedokinje, prvostupanjski sud, pored toga što je isti suprotan iskazu žrtve, a koji dokaz sud prvog stupnja iz razloga koji su prethodno pobliže obrazloženi s pravom ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit, dodatno uočava da iz njezinog iskaza proizlazi da živi s optuženikom, dok s žrtvom (majkom) nije u nikakvim odnosima, te nemaju nikakav kontakt, a što i po stavu ovog žalbenog suda upućuje da je riječ o pristranoj svjedokinji koja je zainteresirana da ovaj postupak završi povoljno za optuženika.
8. Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
9. Na ovom mjestu valja primijetiti kako optuženik dovodi u pitanje ostvarenja bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela, budući da se tereti da je u inkriminiranom razdoblju u svega dva navrata stupio u kontakt s žrtvom, međutim, pritom očito zanemaruje da prema modalitetima počinjenja ovog kaznenog djela propisanim u čl. 140. st. 1. KZ/11 za koje se tereti, biće tog kaznenog djela ne ostvaruje samo počinitelj koji uspostavlja neželjeni kontakt s žrtvom, već i onaj koji nastoji uspostaviti takav kontakt kao i onaj tko na drugi način zastrašuje i time kod žrtve izazove tjeskobu i strah za njezinu sigurnost.
10. Optuženik nije u pravu niti kada se žalbi zbog odluke o kaznenoj sankciji, koju žalbenu osnovu uvodno ističe u žalbi, međutim, u njezinom daljnjem tekstu istu ne konkretizira niti posebno obrazlaže.
10.1. Prije svega, po ocijeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.
10.2. Slijedom toga, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinio terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je cijeneći optuženiku kao olakotno činjenicu da do sada nije bio kazneno kažnjavan, a kao otegotno to što je bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja prekršaja, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 /dvije/ godine ne počini novo kazneno djelo, s pravom smatrajući da se u ovom slučaju opravdano može očekivati da i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela.
10.3. Takvu kaznenu sankciju i ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjernoj utvrđenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije, podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.
11. Kako slijedom svega navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 29. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
