Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-295/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog AE, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika AE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja: K-287/2023 od 11. ožujka 2024., na sjednici 29. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika AE, ukida se prvostupanjska presuda, te se predmetu upućuju sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj: K-287/2023 od 11. ožujka 2024., proglasio je krivim optuženog AE, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te ga je na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s time što mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZKP/08- 22) oštećenica ĆE upućuje se da svoj imovinsko-pravni zahtjev ostvari u parničnom postupku.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi AE dužan je naknaditi trošak provedenog postupka u iznosu od 1.022,69 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi AE po branitelju Augustinu Sudinja, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke i kaznenoj sankciji, s prijedlogom da nadležni sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi kaznene odgovornosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., u daljnjem tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-335/2024-3 od 2. svibnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire tih žalbenih osnova, već se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

5.1. Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).

6. Međutim, optuženik je u pravu kada smatra da se činjenično stanje kako ga je u pobijanoj presudi utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

6.1. Tako optuženik s pravom smatra da prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje i kritičnost analizirao sve izvedene dokaze, i to kako same po sebi tako i u međusobnoj povezanosti, posebice glede spornog pitanja je li se ova prometna nesreća dogodila na obilježenom pješačkom prijelazu (kako je to u svome iskazu tvrdila žrtva) ili pak izvan njega (kako je to u svojoj obrani tvrdio žalitelj).

6.2. Pritom žalitelj pravilno uočava da na mjestu događaja nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi upućivali na pouzdan zaključak o mjestu gdje je došlo do udara vozila u žrtvu, s posljedicom da ni vještačenje po vještaku prometne struke, kao niti kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje nije moglo dati pouzdan odgovor na to pitanje, tako da se zaključak prvostupanjskog suda o mjestu sudara temelji isključivo na iskazu oštećenice.

6.3. Imajući na umu prethodno navedeno, žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na spornu činjenicu točnog mjesta sudara trebao sa puno više pažnje i kritičnosti analizirati s jedne strane iskaz žrtve, a s druge strane njegovu obranu, i to kako same za sebe tako i u povezanosti s drugim dokazima, te izvesti i druge dokaze radi provjere vjerodostojnosti njihovih iskaza.

6.4. S time u svezi ovaj žalbeni sud prije svega uočava da se glede iskazivanja žrtve postavlja logično pitanje, a na koje prvostupanjski sud nije odgovorio, kako to da ista, premda je u svom prvotnom iskazu, kod kojeg je ostala i na raspravi navela kako se ne sjeća kako je došlo do prometne nesreće, pouzdano i sa sigurnošću zna da je do prometne nesreće došlo upravo na obilježenom pješačkom prijelazu, u svezi čega žalitelj pravilno primjećuje da je žrtva, kao i on, izravno zainteresirana za ishod ovog postupka, tako da se ne može tretirati kao nepristrani svjedok.

6.5. Nadalje, žalitelj pravilno primjećuje da se vjerodostojnost iskaza žrtve mogla i dodatno provjeriti, posebice u dijelu gdje je tvrdila da je njezin pas kojeg je držala na povodcu u trenutku sudara bio udaljen od nje 50-60 cm.

6.6. Naime, imajući u vidu s jedne strane utvrđenje koja govori o tome da je do udara u žrtvu došlo prednjim srednjim dijelom vozila, i to desetak centimetara desnije od same sredine, a s druge strane podatak o širini vozila, tada se i po stavu ovog žalbenog suda postavlja pitanje je li pod pretpostavkom istinitosti iskaza žrtve da je njezin pas kojeg je držala na povodcu u trenutku sudara bio udaljen od nje 50-60 cm moguće da ne dođe do udara vozilom i u psa koji se kretao ispred žrtve u istom smjeru, a na koje pitanje prvostupanjski sud nije dao odgovor, niti je izveo odgovarajuće dokaze u tom pravcu.

6.7. Naposljetku, ovaj žalbeni sud primjećuje da se imajući u vidu rezultate provedenog prometno-tehničkog vještačenja, za sada, kao pogrešan ukazuje i zaključak prvostupanjskog suda da se uzrok nastanka ove prometne nesreće nalazi u tome što se optuženik pješačkom prijelazu nije približavao sa sigurnosnom brzinom tako da može propustiti pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.

6.8. Naime, vožnja neprilagođenom brzinom činjenici približavanja obilježenom pješačkom prijelazu se logikom stvari ukazuje kao uzrok nastanka prometne nesreće kada vozač, iako je pravodobno percipirao započeti prelazak pješaka preko pješačkog prijelaza, i pored toga što je na vrijeme reagirao na uočenu opasnost, zbog neprilagođene brzine nije u mogućnosti izbjeći nastanak prometne nesreće.

6.9. Međutim, druga je situacija kada rezultati dokaznog postupku upućuju na zaključak da bi vozač i sa postojećom brzinom izbjegao prometnu nesreću da je pravodobno uočio započeti prelazak pješaka preko kolnika, jer se tada neadekvatna brzina logikom stvari ne ukazuje kao neposredni uzrok prometne nesreće, već propust vozača da obrati dužnu pažnju na druge sudionike u prometu.

6.10. U ovom slučaju iz rezultata dokaznog postupka, posebice rezultata prometno- tehničkog vještačenja proizlazi da je optuženik u obje varijante u trenutku kada je žrtva započela prelaziti kolnik bio udaljen od nje 12,3 metra, te bi i uz postojeću brzinu (od 30 km/h) kočenjem izbjegao ovu prometnu nesreću uz uvjet da je pravovremeno percipirao započeti prelazak žrtve preko kolnika (u svezi čega treba dodatno primijetiti da se žalitelj u optužnici ne tereti za takav propust, već se tereti da se pješačkom prijelazu nije približavao sa sigurnosnom brzinom tako da može propustiti pješake koji su već stupili na pješački prijelaz).

6.11. Stoga se slijedom navedenog, po ocijeni ovog žalbenog suda, kao pogrešan, za sad ukazuje i zaključak prvostupanjskog suda da se uzrok nastanka ove prometne nesreće nalazi u to što se optuženik pješakom prijelazu nije približavao sa sigurnosnom brzinom tako da može propustiti pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.

7. Budući da je iz svih prethodno izloženih argumenata žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prihvaćena, to je, a bez upuštanja u razmatranje osnovanosti žalbe zbog odluke o kaznenoj sankciji, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-25 valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, pri čemu će posebice prometno-tehničkog vještaka dodatno ispitati na okolnost je li pod pretpostavkom istinitosti iskaza žrtve da je njezin pas kojeg je držala na povodcu u trenutku sudara bio udaljen od nje 50-60 cm moguće da ne dođe do udara vozilom i u psa koji se kretao ispred nje u istom smjeru, a po potrebi i druge dokaze, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-25, pri čemu se prvostupanjskom sudu posebno skreće pažnja na odredbu iz čl. 449. st. 2. ZKP/08- 25 prema kojoj se presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet optužbe, kao i na odredbu iz čl. 13. ZKP/08-25, kojom je propisano da se povodom pravnog lijeka izjavljenog u korist okrivljenika presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu.

U Varaždinu 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko