Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-72/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog EI, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika EI podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-922/2021-103 od 16. studenog 2023., na sjednici 29. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika EI kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-922/2021-103 od 16. studenog 2023., proglasio je krivim optuženog EI, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te ga je na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom EI izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog EI oduzet je jedan plinski pištolj marke "Zoraki" 2918-TD, kalibra 9 mm P.A.K. tvorničkog broja [serijski broj oružja], bez pripadajućeg spremnika, koji je oduzet od optuženika prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01242892 od 5. veljače 2021., a koji se ima uništiti po pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; u daljnjem tekstu: ZKP/08-22), optuženi EI obvezuje se podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi EI po branitelju Berislavu Živkoviću, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se nadležni sud ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
3. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-76/2024-3 od 5. veljače 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, valja navesti da je povodom žalbe optuženika ovaj žalbeni sud, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; u daljnjem tekstu: ZKP/08-25) ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25.).
6. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji pobijanu odluku.
6.1. Suprotno žalitelju, sud prvog stupnja je na temelju savjesne, kritičke i sveobuhvatne analize te pravilne ocijene vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih na raspravi izveo pravilne zaključke o postojanju svih odlučnih činjenica u ovom predmetu, te na temelju toga s pravom zaključio da je optuženik, kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela za koje ga je pobijanom presudom proglasio krivim.
6.2. Optuženik u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kad je kao vjerodostojne i istinite ocijenio iskaze svjedoka ŽI (žrtve) i TI, dok neosnovano nije prihvatio njegovu obranu u kojoj je poricao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti.
6.3. Tako žalitelj prije svega upire da žrtva nije odmah zvala policiju niti prijavila inkriminirani događaj, već je to učinio vlasnik objekta OI i to tek nakon 3 sata od događaja, a što, po njegovom mišljenju, ukazuje da je između poslodavca žrtve i vlasnika objekta došlo do određenih kontakata i konzultacija, te da je žrtva bila pod pritiskom da protiv njega da iskaz, budući da je žalitelj prije nekoliko mjeseci zbog radova na kući zvao građevinsku inspekciju.
6.4. Uz to, žalitelj upire i na različitosti u iskazivanju žrtve i svjedoka TI, kako međusobno, tako i u odnosu na njihove prijašnje iskaze, a što, po njegovom mišljenju, ukazuje na nevjerodostojnost i neistinitost tih dokaza.
6.5. Pritom konkretno navodi kako je žrtva u svom iskazu navela da je pištolj izvadio iz džepa: "jakne ili hlača ili nečeg sličnog", dok svjedok TI iskazuje da je pištolj izvadio iz džepa jakne, a što, budući da je prema iskazu žrtve svjedok TI u tom trenutku bio udaljen od njega 4 do 6 metara i okrenut leđima, postavlja pitanje kako to da žrtva koja je od njega bila udaljena svega 1,5 metra nije mogla precizno odgovoriti na pitanje odakle je izvadio pištolj, dok svjedok TI koji je bio udaljen 4 do 6 metara te još i okrenut leđima u svom iskazu decidirano tvrdi da je pištolj izvadio iz džepa jakne trenirke, iako je te zgode nosio majicu kratkih rukava, a ne jaknu, jer je taj dan temperatura bila 16 stupnjeva.
6.6. Uz to žalitelj primjećuje da se žrtva na postavljeno pitanje nije mogla očitovati je li pištolj držao u lijevoj ili desnoj ruci, dok svjedok TI o tom pitanju uopće nije iskazivao.
6.7. Nadalje, optuženik smatra da na nevjerodostojnost i neistinitost iskaza svjedoka TI upućuje i dio njegovog iskaza u kojem je navodio da je prilikom radova koristio slušalice za buku, pa se postavlja pitanje kako je onda mogao čuti dijalog između optuženika i žrtve, s time da je taj svjedok za razliku od žrtve koja je tvrdila da joj je rekao: "Ovo je treće upozorenje" naveo da je rekao: "Ovo je druga opomena a ovo će biti treća".
6.8. Također, u žalbi upire i na iskaz žrtve u dijelu gdje je navela kako je kritične zgode bila uznemirena, ali ne i prestrašena, s time da je na raspravi izrijekom naveo da se nije uplašio te da je njegovo ponašanje opisao kao pristojno i normalno.
6.9. Naposljetku, ističe kako se motiv vlasnika objekta na kojem su žrtva i navedeni svjedok kritične zgode obavljali građevinske radove - OI da protiv njega podnese kaznenu prijavu nalazi u tome što je ranije njegovog sina prijavio zbog glasnih zabava u kući u noćnim satima, dok je njega, kao predstavnik stanara, prijavio građevinskoj inspekciji zbog iskopa klizišta, a što sve, po njegovom mišljenju, upućuje na zaključak da je ova kaznena prijava motivirana upravo tim prijavama, te da su žrtva i svjedok TI iskorišteni za svojevrsnu osvetu prema njemu.
7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je upravo iskaz žrtve ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane njegovu obranu s pravom ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.
7.1. Naime, i po stavu ovog žalbenog suda žrtva je iskazivala vrlo uvjerljivo, okolnosno, dosljedno i detaljno, iznoseći pritom i niz specifičnih detalja, a kakav iskaz se životno i logično ne očekuje od osobe koje neistinito iskazuje o događajima koji se stvarno nisu odigrali, odnosno ne na način kako ih opisuje, a kako to optuženik neosnovano sugerira u žalbi, naročito kada se dodatno ima na umu da žrtva prethodno nije poznavala optuženika niti je s njime bila u nekim odnosima, tako da i po stavu ovog drugostupanjskog suda ne postoje okolnosti koje bi upućivale na razumnu sumnju da je oštećenik imao bilo kakvih motiva i razloga žalitelja lažno teretiti optuženika za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
7.2. Uz sve prethodno navedeno, prvostupanjski sud pravilno uočava da iskaz žrtve u svim bitnim momentima u svom iskazu podupire i svjedok očevidac TI, koji je kritične zgode zajedno s žrtvom obavljao građevinske radove na objektu vlasništvo OI, s time da ni taj svjedok, kao i žrtva, nije od ranije poznavao optuženika niti je s njime bio u bilo kakvim odnosima, a slijedom čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ni u odnosu na njega ne postoje okolnosti koje bi upućivale na razumnu sumnju da je isti imao bilo kakvih motiva i razloga žalitelja lažno teretiti za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
7.3. S time u svezi valja primijetiti da se žalbene tvrdnje kojima optuženik sugerira da su ga žrtva i navedeni svjedoka lažno teretili u ovom postupku zbog pritiska vlasnika objekta na kojem su izvođeni građevinski radovi ukazuju kao puke pretpostavke koje nemaju uporišta u rezultatima dokaznog postupka, tako da po stavu ovog žalbenog suda, a imajući pritom i sve prethodno navedeno, ne dovode u razumnu sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda prema kojoj se iskazi tih svjedoka ukazuju kao vjerodostojni i istiniti dokazi.
7.4. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji kojima optuženik upire na određene različitosti u njihovim iskazima, i to kako međusobno, tako i u odnosu na njihove prijašnje iskaze, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da se ne radi o takvim različitostima i odstupanjima koja dovode u razumnu sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti i istinitosti njihovih iskaza glede odlučnih i drugih važnih činjenica u ovom predmetu, u svezi čega valja dodatno primijetiti da s obzirom na ograničenja ljudske percepcije nije logično i životno očekivati da će svjedoci koji iskazuju o istom događaju u svim pa i najsitnijim detaljima identično iskazivati, te u svojim iskazima na raspravi u svemu istovjetno ponoviti sve ono što su naveli u svojim ranijim iskazima, naročito kada se dodatno ima na umu da su svoje iskaze na raspravi dali po proteku više od godinu dana nakon što su iskazivali pred policijskim istražiteljima.
7.5. Imajući uz sve to dodatno na umu da iskaz žrtve i svjedoka TI u kojem su suglasno tvrdili da je optuženik kritične zgode izvadio crni pištolj kojeg je polegao na svoj dlan podupire i činjenica da je kod optuženika pronađen i privremeno oduzet jedan plinski pištolj marke "Zoraki" 2918-ZD, kalibra 9 mm P.A.K. tvorničkog broja [serijski broj oružja], žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim bitnim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaze svjedoka ŽI (žrtve) i TI, dok s druge strane neosnovano kao vjerodostojnu i istinitu nije prihvatio njegovu obranu u kojoj je poricao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti.
7.6. Slijedom svega prethodno navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
8. Premda optuženik nije podnio žalbu u tom smislu, ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08-25 razmotrio i pitanje pravilnosti odluke o kaznenoj sankciji.
8.1. Po ocijeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te na temelju toga optuženika pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, s pravom smatrajući da u ovom slučaju postoji niz okolnosti koje upućuju na zaključak da se u odnosu na žalitelja opravdano može očekivati da i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela.
8.2. Naime, imajući u vidu sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, posebice činjenicu da optuženik do sada nije bio kažnjavan, te da je otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, kaznena sankcija na koju je optuženik osuđen pobijanom presudom (uvjetna osuda prema kojoj se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo) se i po stavu ovog žalbenog suda u svemu ukazuje kao primjerena i podobna da se njome ostvare svi vidovi zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.
9. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-25, ovaj žalbeni sud je razmotrio i pitanje pravilnosti odluke o oduzimanju predmeta, te utvrdio da su ispunjenje sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 79. st. 2. KZ/11 za izricanje sigurnosne mjere oduzimanja predmeta, konkretno, plinskog pištolja marke "Zoraki" 2918-TD, kalibra 9 mm P.A.K. tvorničkog broja [serijski broj oružja], bez pripadajućeg spremnika, koji je oduzet od optuženika prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01242892 od 5. veljače 2021., budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je isti uporabljen za počinjenje kaznenog djela za koje je žalitelj proglašen krivim pobijanom presudom.
10. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 29. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
