Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-346/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆO, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĆO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja: K-347/2022-10 od 22. veljače 2024., na sjednici 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ĆO kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vinkovcima presudom poslovni broj: K-347/2022-10 od 22. veljače 2024., proglasio je krivim optuženog ĆO, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 236. st. 1. u svezi čl. 44. st. 1. i 2., čl. 41. i čl. 47. st. 1. i 2. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. KZ/11 (na ovom mjestu valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi pogrešan zakon, budući da se evidentno ne radi o odredbi KZ/11, već je riječ o odredbi Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; u daljnjem tekstu: ZKP/08-22) oštećenom MO dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 398,17 eura, koji iznos je optuženi UO dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08-22 ( valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je taj Zakon objavljen sa svojim izmjenama i dopunama), optuženi UO u cijelosti se oslobađa naknaditi troškove kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi UO po branitelju Hrvoju Joviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji te odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu, s prijedlogom da nadležni županijski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi UO i osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te predlaže da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.2. Na ovom mjestu valja napomenuti da su obje žalbe tretirane kao jedna jedinstvena cjelina.

3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-395/2024-3 od 14. svibnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, optuženik nije u pravu kada se kako u žalbi koju podnosi putem branitelja, tako u osobno podnesenoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-22, čije ostvarenje nalazi u tome što je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja na okolnost njegove ubrojivosti kritične zgode, čime mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje prije svega valja primijetiti da sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; u daljnjem tekstu: ZKP/08- 25) sud nema obvezu izvesti sve dokaze predložene od strane stranaka, već je iz razloga taksativno navedenih u odredbi iz čl. 421. st. 1. toč. 1. do 4. ZKP/08-25 ovlašten odbiti izvođenje pojedinih dokaza koje su stranke predložile tijekom rasprave.

5.2. Prema tome, samim time što je prvostupanjski sud odbio navedeni dokazni prijedlog obrane nije došlo do teške povrede prava optuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.3. Isto tako, nije osnovana niti žalba optuženika u dijelu gdje iznosi argumentaciju na temelju koje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je njegov dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja na okolnost njegove ubrojivosti kritične zgode ocijenio kao odugovlačeći (čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08-25).

5.4. Konkretno, optuženik je navedeni dokazni prijedlog temeljio na tvrdnji iznijetoj na raspravi da je kritične zgode bio pod takvim utjecajem alkohola koji dovodi u pitanje njegovu ubrojivost kritične zgode, te na medicinskoj dokumentaciji Opće županijske bolnice Vinkovci iz koje proizlazi da se od 2019. liječi od alkoholizma kod doktorice VO.

5.5. Međutim, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da optuženik prilikom davanja svoje ranije obrane uopće nije spominjao da bi kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, dapače, detaljno i precizno je iznosio okolnosti sklapanja inkriminiranog pravnog posla (naime, u svojoj obrani nije poricao da je kritičnog dana s žrtvom sklopio ugovor o kupnji osobnog automobila marke Opel Corsa, crvene boje, za iznos od 3000,00 kuna, koji je trebao platiti u dvije rate od po 1.500,00 kuna počevši s 15. ožujka 2022., samo što je poricao da bi pritom postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da ne ispuni preuzetu obvezu plaćanja kupoprodajne cijenu), kakav iskaz se i po stavu ovog žalbenog suda životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja se u vrijeme inkriminiranog događaja nalazila pod takvim utjecajem alkohola koji dovodi u pitanje njezinu ubrojivost, a što sve kada se dodatno poveže i sa iskazom same žrtve iz kojeg ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na razumnu sumnju da je žalitelj u vrijeme sklapanja inkriminiranog pravnog posla bio pod utjecajem alkohola, upućuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da se naknadna tvrdnja optuženika da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola (iznijeta tek tijekom rasprave) ukazuje kao konstrukcija s ciljem izbjegavanja, odnosno umanjenja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

5.6. Što se pak tiče medicinske dokumentacije koju je optuženik priložio u spis, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno zaključuje da to što se isti liječi zbog alkoholizma još od 2019., samo po sebi, naročito kada se ima u vidu njegova obrana u kojoj navodi da se kritične zgode nije obratio za liječničku pomoć zbog problema uzrokovanih prekomjernom konzumacijom alkohola, ne upućuje na zaključak da se kritične zgode nalazio pod utjecajem alkohola.

5.7. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je njegov dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja na okolnost njegove ubrojivosti kritične zgode ocijenio kao odugovlačeći (čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08-25).

6. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25.

6.1. Vezano za žalbene tvrdnje koje se odnose na citiranu povredu, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da žalitelj osim što parafrazira njezin zakonski tekst, te iznosi uopćenu tvrdnju da prvostupanjski sud nije analizirao sve izvedene dokaze zasebno i u međusobnoj vezi, njezino ostvarenje ne konkretizira niti posebno obrazlože.

6.2. Iz sadržaja žalbe može se zaključiti da žalitelj ostvarenje citirane povrede prvenstveno nalazi u tome da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge na temelju kojih zaključuje o postojanju subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, konkretno da je kritične zgode postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da ne ispuni preuzetu obvezu (plaćanje dogovorene kupoprodajne cijene za inkriminirano vozilo).

6.3. Sasvim suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio jasne, određene i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge na temelju kojih zaključuje o postojanju svih odlučnih i drugih važnih činjenica u ovom predmetu, pa tako i glede postojanja subjektivnog elementa na strani okrivljenika (u toč. 8. obrazloženja pobijane odluke), tako da žalba optuženika nije osnovana niti u navedenom pravcu.

6.4. Pritom valja primijetiti da se optuženik očito ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda glede postojanja odlučnih činjenicama u ovom predmetu, međutim, takve žalbene tvrdnje ne ulaze u okvire bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7. Ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona, optuženik nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, budući da ta povreda postoji samo u situaciji kada se žalitelj u svemu slaže s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

8. Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-25, ovaj žalbeni sud je pobijano presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).

9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, kritičke i sveobuhvatne analize te pravilne ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, izveo pravilan zaključak da je optuženik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela, i to kako glede njegovog objektivnog učina tako i u odnosu na njegov subjektivni element.

9.2. Ostvarenje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome nalazi u tome što prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu njegovu obranu u kojoj poriče da je prilikom sklapanja inkriminiranog pravnog posla postupao s unaprijed stvorenom namjerom da ne ispuni preuzetu obvezu (plaćanja dogovorene kupoprodajne cijena za inkriminirano vozilo), iako, po njegovom mišljenju, postoje dokazi koji istu potkrjepljuju i podupiru.

9.3. Pritom posebice upire da dokaze koji govore o tome da se od 22. ožujka 2022. nalazio na izdržavanju kazne zatvora zbog čega objektivno nije bio u mogućnosti ostvariti prihode za isplatu dogovorene cijene, a koje prihode je, iako nezaposlen, namjeravao ostvariti prodajom starog željeza na koji način i inače zarađuje za život. Iz istog razloga nije se ni mogao javiti na telefonske pozive žrtve, niti je s njime mogao stupiti u kontakt. Naposljetku, ističe i činjenicu da je žrtvi u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla bilo poznato da prihode ostvaruje prodajom starog željeza.

9.4. Sasvim suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je optuženik prvi ratu na ime kupoprodajne cijene vozila (u iznosu od 1.500,00) kuna trebao platiti do 15. ožujka 2022., dakle tjedan dana prije nego što je nastupio na izdržavanje kazne zatvora, što, međutim, nije niti djelomično učinio, niti je oštećeniku predočio razloge za takvo svoje postupanje.

9.5. Nadalje, sud prvog stupanja na temelju iskaza žrtve, koji dokaz s pravom ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o svim odlučnim činjenicama u ovom predmetu (kakvu ocjenu optuženik ne osporava u žalbi), pravilno primjećuje da je žrtva, pošto žalitelj do 15. ožujka 2022. nije platio prvu ratu na ime kupoprodajne cijene, u dva navrata – 16. i 17. ožujka 2022., dakle, također prije nego što je optuženik stupio na izdržavanje kazne zatvora, pokušao kontaktirati istog na broj mobitela koji mu je dao, međutim, ovaj mu se nije javljalo.

9.6. Imajući uz sve to dodatno u vidu da iz iskaza žrtve proizlazi da mu je optuženik kritične zgode rekao da je počeo raditi i da mu je plaća 15. u mjesecu, a shodno čemu je i dogovoreno da će plaćanje prve rate na ime kupoprodajne cijene vozila biti 15. ožujka 2022., a što evidentno nije bilo istinito (naime, iz same obrane optuženika proizlazi da u kritično vrijeme nije bio zaposlen, već je prihode za život ostvarivao prodajom starog željeza), te da isti do današnjeg dana žrtvi nije platio ni najmanji dio dogovorene cijene, niti vratio vozilo, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, s pravom smatra da sve navedene činjenice-indicije u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju tzv. zatvoreni krug indicija koji na izvjestan način upućuje na jedini razuman zaključak da je optuženik već prilikom sklapanja inkriminiranog pravnog posla postupao s unaprijed stvorenom namjerom da ne ispuni preuzetu obvezu, odnosno da ne plati dogovorenu cijenu na ime kupnje inkriminiranog vozila koje mu je prodala žrtva.

9.7. Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni.

10.1. Konkretno, optuženik smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije na adekvatan način cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da je otac troje malodobne djece o kojoj skrbi, dok je precijenio značaj otegotnih okolnosti, s posljedicom da se kazna zatvora na koju je osuđen ukazuje kao previsoko odmjerena.

10.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te ga na temelju toga pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

10. 3. Naime, kada se olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik sagledaju u svijetlu stupanja krivnje s kojim je počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), te ima na umu da je do sada već bio višestruko pravomoćno osuđivan između ostalog i za istovrsna kaznena djela, tako da je riječ o specijalnom povratniku, tada po ocjeni ovog žalbenog suda nema govora o tome da je u ovom slučaju, kako u pogledu vrste, tako i mjere, bilo mjesta za izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđen pobijanom presudom.

10.4. Stoga nije prihvaćena niti žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji.

11. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

11.1. Naime, imajući na umu da žalitelj u svojoj obrani nije osporavao da je kritične zgode s žrtvom dogovorio kupoprodajnu cijenu u visini od 3.000,00 kuna, a što iznosi 398,17 eura, te da taj iznos do današnjeg dana nije isplatio žrtvi, to se žalba optuženika zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu koji je dosuđen upravo u navedenom iznosu ukazuje kao potpuno promašena.

12. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko